Jedanaesta verzija ICD-a još nije kompletirana, ali kao dodatak se razmatra prepoznavanje činjenice da hobi može postati problematičan ako vodi do oblika ovisničkog ponašanja.

Točnije, ponašanje u vezi s računalnim igrama moglo bi se smatrati poremećajem ako zadovolji tri uvjeta:

• ako osoba izgubi kontrolu nad svojim igralačkim navikama
• ako mu igranje postane prioritet nad drugim interesima ili aktivnostima
• te ako nastavi igrati unatoč jasnim negativnim posljedicama.

To bi igranje dodalo popisu drugih ponašanja koja mogu postati problematična ako ljudi izgube kontrolu nad njima, uključujući kockanje i poremećaje povezane s upotrebom supstancija poput alkohola, marihuane, kofeina ili nikotina.

„Igranjem“ se smatra bilo kakva aktivnost, od igranja igrica na mobitelu do višesatnog sjedenja pred računalom i igranja računalnih igara.

Uvođenje te kategorije na popis poremećaja mentalnog zdravlja dalo bi liječnicima i profesionalcima iz područja mentalnog zdravlja način na koji bi mogli službeno dijagnosticirati nekog s tim stanjem.

No budimo jasni, to ne znači da svaki oblik igranja stvara ovisnost ili da može voditi do poremećaja. Samo ako je ponašanje dovoljno ozbiljno da bi „rezultiralo znatnim poremećajem u osobnome, obiteljskome, društvenome, edukacijskome, profesionalnome ili drugim područjima funkcioniranja“.

Drugim riječima, to mora biti dovoljno intenzivno da bi naškodilo osobnim odnosima ili utjecalo na školski rad.

• PSIHOLOGIJA IGRANJA

Psihološka zajednica već neko vrijeme raspravlja o tome izazivaju li računalne i videoigre jaču ovisnost da bi ih se moglo opisati kao poremećaj.

Dosad je Američka udruga psihijatara odbijala klasificirati ovisnost o igranju kao poremećaj, ali je rekla da taj problem zaslužuje daljnje istraživanje.

Dio problema jest kako razlikovati jednostavno pretjerano provođenje vremena u igrama i stvarnoga ovisničkog ponašanja.

– Znanstvenici trebaju „odrediti jasnu razliku između nekoga tko možda pretjerano, ali ne i problematično primjenjuje računalne i videoigre te nekog tko proživljava znatne probleme u funkcioniranju zbog pretjeranog igranja“ – napisala je skupina istraživača sa Sveučilišta Nottingham Trent u radu objavljenome prošlog ljeta u  Journal of Addictive Behavior.

Postoji mnogo priča o pojedincima čije je ponašanje postalo problematično zbog igranja – ljudi mogu postati toliko uronjeni u igranje internetskih igrica da zaborave na odnose s drugim ljudima ili na svoj posao.

Kompulzivno igranje i uzimanje nedopuštenih tvari također mogu ići ruku uz ruku.

No problematično igranje također može poslužiti kao disfunkcionalni mehanizam za nošenje s problemima za neke ljude.

Netko tko se bori s depresijom ili tjeskobom mogao bi se okrenuti igranju ili alkoholu kao načinu ublažavanja tih simptoma.

KORISTI I NEGATIVNE POSLJEDICE

Otkriti do kojeg je stupnja igranje igara štetno (ili korisno) svodi se na kontekst, kaže Bruce LEE, profesor u Školi za javno zdravstvo„Johns Hopkins Bloomberg“.

Lee kaže da navike povezane s igranjem također mogu biti psihički korisne.

S druge strane, istraživanja su pokazala da igranje može smanjiti razine stresa, poboljšati sposobnosti rješavanja problema, te pojačati sposobnosti poput koordinacije između oka i ruke.

Tehnologije koje povezujemo s igranjem, poput virtualne stvarnosti, također se mogu primijeniti u psihoterapiji.

Ipak, ljudi mogu imati teškoća pri nalaženju zdrave ravnoteže u igranju.

Istraživači još pokušavaju razumjeti rizike i učinke igranja jer se tek odnedavno igranje proširilo kao zaraza – u 63 % američkih kućanstava ima barem jedan „frekventni igrač“. Prije nekoliko naraštaja nije bilo tako.

…………………..

NAPOMENA

• Science Alert portal je koja spaja edukatore, učenike i obitelji te dijeli informacije o edukacijskim temama s posebnim naglaskom na upotrebu tehnologije u učionicama.
• sciencealert.com