Zanimljivosti
Med i njegova kemija
objavljeno: 12. ožujka 2015.

U njemu se nalaze mnogi sastojci koji su potrebni ljudskom organizmu, pa svakodnevno uzimanje meda pozitivno utječe na naše zdravlje. To je slatka tvar koju stvaraju pčele skupljajući sokove nektara ili druge slatke sokove koje nađu na živim dijelovima biljaka. Prikupljene sokove tijekom preradbe obogate tvarima iz svojega tijela, spreme u saće te ostave da dozru. Konačan je proizvod slatka, gusta, viskozna tekućina, a može biti i u kristaliziranu obliku.

Med sadržava oko 180 različitih sastojaka. Neki su biljnog podrijetla, a neki nastaju tijekom sazrijevanja meda u saću. Osnovni su sastojak meda ugljikohidrati koji čine 75 % mase ukupnih tvari. Među njima su najzastupljenije fruktoza ili voćni šećer (41 %) i glukoza ili grožđani šećer (34 %), a najmanje je saharoze (običnoga stolnog šećera) – samo 1 do 2 %. Ugljikohidrati daju medu slatkoću i pozamašnu energijsku vrijednost. Jedan kilogram meda ima više kilokalorija nego što je organizmu potrebno u jednom danu. Udio šećera određuje viskoznost i gustoću meda, pa se iz njihova omjera može odrediti sklonost kristalizaciji.

Vode u medu ima 15 − 20 %. Udio vode određuje fizikalna svojstva, viskoznost, specifičnu težinu i sklonost kristalizaciji. Med je prezasićena otopina i sklon je kristalizaciji. Različite vrste meda nejednako se kristaliziraju. Brzina kristalizacije ovisi o udjelu glukoze i smanjenju udjela vode u medu.

Med pčele medarice sastavljen je od niza organskih kiselina. To su mravlja, oksalna, limunska, vinska, mliječna, jantarna, benzojeva, maslačna, jabučna i druge kiseline. One medu daju kiselost u velikom rasponu pH-vrijednosti − od 3,2 do 6,5.

Mnoštvo enzima u medu potječe iz raznih izvora. Dio njih potječe od pčela, a drugi iz peluda, nektara ili ih stvaraju i otpuštaju gljivice i bakterije koje se katkad mogu nastaniti u medu. Neki od enzima su amilaza, invertaza, katalaza, kisela fosfataza i peroksidaza.

Sastav mineralnih tvari u medu ovisi o njegovu botaničkom podrijetlu, klimatskim uvjetima i sastavu tla. Maseni je udio mineralnih tvari malen, samo 1 %, a prevladavaju natrij, kalcij, sumpor, fosfor, kalij, željezo, magnezij i aluminij. U malim se količinama mogu naći krom, mangan, bakar, arsen i selenij.

Vitamini su također sastavni dio meda. Njihova je prisutnost u medu mala, a ovisi o biljci s koje pčela skuplja nektar, o zrelosti meda, peludu i načinu na koji pčelar postupa pri spremanju meda. To su vitamin C i vitamini B-kompleksa.

Treba spomenuti i eterična ulja koja medu daju karakterističnu aromu. Te tvari vrlo lako ishlape pri njegovu grijanju. Boju meda određuju produkti koji nastaju propadanjem klorofila te pigmenti karotin, ksantofil i antocijani.

Preporučena dnevna količina meda za odrasle je 60 − 100 grama, a za djecu 10 − 30 grama, i to najbolje raspoređena u tri obroka (ujutro, poslijepodne i navečer). Med je najbolje konzumirati ujutro radi čišćenja organizma od štetnih tvari koje su se nakupile tijekom noći. Najbolji je način njegova konzumiranja otapanjem u ustima, pod jezikom. Na taj način organizam s pomoću žlijezda slinovnica apsorbira med i organizam ga u većem dijelu iskoristi.

Med je iznimno zdrava namirnica, ali ne može nadomjestiti druge tvari potrebne našem organizmu jer u njemu nema dovoljno svih hranjivih tvari. Ipak, konzumiramo li ga pravilno, taj proizvod prirode pretvaramo u lijek.

 

Autor: Marija Sedlar, prof.