Jučer-danas-sutra
OŠ REMETE, ZAGREB > JEDAN RAZRED, JEDNA IDEJA
„Pisci planinari – #medvednica moja #slikovnica”
objavljeno: 19. siječnja 2018.

…osmislili i mentorski ga vodimo učiteljica Sanja VARGA i ja, u sklopu slobodnih aktivnosti.

Učiteljica Sanja već je pokazala puno sklonosti kreativnom radu s djecom „izvan okvira” školskog programa, pa sam njezin prijedlog suradnje rado prihvatio. I već sad znam da smo napravili jako dobru stvar.

Nino i njegov razred najprije su u rujnu 2017. vidjeli prezentaciju o nastanku moje slikovnice „Vilenjaci Paklenice”, a onda smo u listopadu, s mnogo roditelja koji su se oduševljeno pridružili, išli na izlete. Prvi je bio od Šestinskog Lagvića na Kraljičin zdenac, gdje se svima probudio planinarski apetit pa smo kuhinju Lugareve kuće opustošili kao roj gladnih skakavaca. 

Na drugi izlet (Lagvić – Medvedgrad) išlo nas je još više, oko 60! Na inicijativu Gitine mame Ivone ŽUPAN, svima je Park prirode Medvednica poklonio sjajnu vođenu turu o povijesti Medvedgrada, ali i ekološkim posebnostima i važnosti Medvednice. Hvala im na razumijevanju ideje projekta, a posebno Evi koja nas je odlično vodila na strpljenju i dobro odmjerenoj količini informacija. 

U studenome i prosincu 2017. u školi, u vrijeme slobodnih aktivnosti, 24 djece podijeljeno u 12 parova pretvara vlastite ideje u priče nadahnute Medvednicom; uz mentorsku pomoć, sažimaju ih u osam scena.

Ja sam dio svog uredničkog posla odradio jedne mirne nedjelje ujutro u Planinarskom domu #puntijarka, bio je to poseban gušt. 

Dječje su priče divne, smiješne i iznenađujuće. Ima u njima medvjeda i lisica, patuljaka i rudnika, snjegovića i Crne kraljice, špilja i srušenih stabala, škrinja s blagom i dvoraca od žirova.

Kad smo im pomogli završiti ključne scene, slijedi oslikavanje, i dalje u paru: netko bolje crta, netko boja, pa se pomalo uče i kako se radi strip. 

Dugoročni rad u dvoje zahtijeva suradnju, kompromise i upornost. Parovi koji su na početku bili nezainteresirani sad su jako „unutra”.

S ilustracijama su sad skoro svi na pola puta, pa će se uskoro uključiti i drugi roditelji: Nikolin tata Vladimir IVIČEK skenirat će sve crteže, Nikina mama Jasmina JELINIĆ dizajnirat će i prelomiti sve slikovnice i pritom djeci pokazati kako se to radi. 

Na kraju će Filipova mama Iva VUSIĆ svih 12 slikovnica tiskati u svojoj privatnoj tiskari.

Klinci će, naravno, biti tamo da vide kako njihove ideje postaju opipljiva stvarnost koja se može prelistati i pokloniti bakama, djedovima, prijateljima. Njihov vlastiti autorski rad. Pred kraj školske godine sve zovemo na zajedničko čitanje i gledanje slikovnica. I vas, naravno, bit ćete obaviješteni.

U projektu se družimo, upoznajemo i surađujemo kao niti jedne školske godine dosad: učiteljica, djeca, roditelji međusobno…

Neka su djeca (i roditelji) na brdu 15 minuta od Zagreba tek prošle jeseni bila prvi put; neki su se dotad povučeni klinci na planini pokazali kao pravi penjački frajeri, neke su sramežljive djevojčice smislile i oslikale opake priče! Neki su roditelji kod kuće s djecom guglali, istraživali i pričali priče (ali to je u redu, i to je bio cilj projekta).

Svako me malo netko cima: „Kad ćemo opet gore?” I hoćemo – ako ne prije, onda na kraju školske godine, kad sve bude gotovo. Da proslavimo ovu avanturicu.

  • TROŠAK PROJEKTA: 0 [nula] kuna.
  • VRIJEDNOST PROJEKTA: recite vi meni.

…………………

Piše: jedan tata, Milan MAJEROVIĆ-STILINOVIĆ