Svi pamte filmske policijske metode gdje jedan igra dobrog policajca i ljubazno moli kriminalca da prizna djelo, dok drugi viče na njega s pjenom u ustima i sa zadovoljstvom opisuje kakva ga kazna može snaći ako se ne slomi.
EVO JEDNOG PRIMJERA MOG DIJALOGA S UČENIKOM GDJE PRIBJEGAVAM OVAKVOM PRISTUPU:
– Zašto opet nisi napisao domaću zadaću?
– Nisam jučer imao vremena.
– Ne samo jučer, već i u subotu, nedjelju i ponedjeljak.
– Nisam stigao, imali smo puno zadaće.
– Razumiješ li da je svima tako? Ti nisi po tome poseban, samo što su drugi nekako ipak uspjeli.
Muk.
– Olimpijada nam je pred nosom, a samostalni rad pred olimpijadu je najvažniji. Ja sam 30 posto znanja cijelog polugodišta usvajala upravo u takvim razdobljima. Ti to već znaš, zašto ti to moram još jednom objašnjavati? Dovrši sve do subote. Tjedan dana više je nego dovoljno.
– Nisam siguran da ću uspjeti sve završiti do subote.
– Zašto?
– Znate, tu su i književnost, stihovi, a imam slabo pamćenje. A i matematiku moram napisati.
– No, dobro. Hajde onda da pozovemo tvoju mamu i kažemo joj da se više ne možemo baviti tobom. I ja ću poći kući.
– Zašto?
– Eto, ti ne želiš raditi, neću te tjerati, ti si već odrastao. Dodijelit ćemo ti novog učitelja, zahtjevnijeg. S njim ćeš sve učiti napamet, sve pisati, on će vikati na tebe, tjerati te da budeš dobar. A vjeruj mi, tvoja će mama naći jednog takvog, zahtjevnog učitelja. Možda ćeš tada učiti. A meni je dosadilo skakati oko tebe i moliti te. Daj da zovemo mamu, da se opraštamo…
– (Tiho) Dovršiti ću sve.
– Molim? Glasnije.
– Dovršit ću sve do subote.
– Želiš li svejedno drugog učitelja?
– Ne, ne treba. Napisati ću sve, časna riječ.
Na prvi pogled, sve se to može činiti pogrešnim iz perspektive pedagogije i odgoja. Manipulacija se uvijek smatrala neprijateljem zdravog odnosa.
Djeca koju straše dvojkama i nezaposlenošću neće nikad steći iskrenu želju za znanjem ni osjetiti radost procesa učenja. Ta jednostavna istina poznata je svakom pedagogu i učitelju.
S druge strane, roditelji 40 posto mojih učenika vrlo su ambiciozni. Njihovi planovi za budućnost djece već su, sve do svadbe, s preciznošću ispisani i zato je učenje jezika samo mala karika u dugom lancu sretnog života. Ali ta je sreća uvijek negdje daleko, u budućnosti, a sada je potrebno raditi mnogo i uporno te zaboraviti na bezbrižno djetinjstvo.
Sada u znoju lica svoga treba zidati temelje uspješne karijere. Visoke ocjene i diploma pokazatelj su da se dijete kreće u pravom smjeru.
Vratimo se sada našoj situaciji i budimo blagi prema učitelju. Zamislite da je učenik stvarno bio umoran, da zaista nije imao vremena ili snage dovršiti zadaću. A učitelj prašta, odnosi se prema učeniku s razumijevanjem i ne opterećuje nesretno stvorenje dodatnim popisom vježbi za rješavanje.
Prođe neko vrijeme i djetetova se mama obraća instruktoru te mu priopćava da su se djetetove ocjene srozale, da se učitelj žali jer je dijete ranije pokazivalo više znanja i vještina, a sada se ulijenilo.
U najgorem slučaju, na mjestu instruktora naći će se učitelj s dvadeset godina radnog iskustva kojem je najvažniji rezultat, a koji je posljedica željezne discipline. Rad s dosadašnjim učiteljem učinit će mu se kao med i mlijeko kada počnu prave obrazovne muke. I sve to pod krinkom velike ljubavi prema djetetu, koje još uvijek ne razumije da se iza sve te muke, prema mišljenju njegove mama, manifestira sva njezina briga i dobrota. „Sutra ćeš mi zahvaljivati”, reći će ona s majčinskim ponosom.
- Ne čini li se u tom slučaju manipulativna metoda učitelja manjim zlom?
- Je li učiteljičin pristup iskaz suosjećanja i način da se zaštiti dijete od ljutnje i frustracije roditelja?
- Možda je bolje da se pomiri s nekom vrstom zabavne ucjene nego da se ostvare svi njegovi strahovi.
- Odgovor nije posve jasan, ali meni se metoda dobrog i lošeg policajca ne čini nedvosmisleno pogrešnom. A vama?
………………
NAPOMENA
- Newtonew – prosvjetiteljski medij – projekt o obrazovanju posvećen najaktualnijim i najkorisnijim konceptima, teorijama, metodama, tehnologijama i istraživanjima.
- Izvor: newtonew.com