Koliko bi tu na povijesnom okupu bilo desetina tisuća gimnazijalaca i intelektualaca? Kakogod, svi živi i svi oni pokojni, da mogu, složili bi se da je „od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba”.

Predstavom „Od zvona do zvona” u režiji nekadašnjega pulskoga gimnazijalca Roberta Raponje danas  će se u velikoj dvorani Istarskoga narodnoga kazališta, s početkom u 19 sati, svečano obilježiti 110 godina Gimnazije Pula. U programu će, osim današnjih profesora i učenika, sudjelovati i nekadašnji đaci gimnazije, poput književnika Milana Rakovca, ravnateljice pulske bolnice dr. Irene Hrstić, novinara i snimatelja Branimira Bimbašića, umirovljene profesorice talijanskog i francuskog jezika Silvane Wruss.

U predstavi će profesori iz matematike govoriti o važnosti razvijanja apstraktnog mišljenja, rješavanja zadataka, postupnosti, koncentraciji, usmjerenoj pažnji, uz kratko rješavanje zadataka (Azra Vlačić, Fatima Ferizović Vujović, Ana Ujčić), profesori književnosti o važnosti čitanja poezije, proze, drame tijekom srednjoškolskog obrazovanja (Zlata Knez, Meri Šimunov, Nataša Tončić kojoj je, pak, hrvatski predavala Meri Šimunov…), da bi se u završnici u multimediji prikazale fotografije iz povijesti škole.

Na kraju večeri predstavit će se knjižica „110 godina pulske Gimnazije” (urednik Andrej Bader), kao uvod u novu monografiju, nakon čega slijedi domjenak. Tom će prilikom ravnateljica Gimnazije Branka Antunović-Piton podsjetiti kako se škola razvijala i mijenjala od početka 20. do početka 21. stoljeća. Kad već govorimo o povijesti, na prostoru današnje Gimnazije Pula otvoren je 10. prosinca 1899. „Velodrom”, biciklističko trkalište. Od 1901. tu se organiziraju konjičke utrke s džokejom, a dvije godine kasnije vlasnici su bankrotirali te se prostor koristi za javne priredbe, cirkuske atrakcije, kina i podizanje balona.

Pokrajinska vlada Istre iz Poreča i Poglavarstvo Pule odlučili su o svom trošku školske godine 1908./1909. otvoriti Gradsku realnu gimnaziju, „Ginnasio Reale Comunale”, koja je u ponedjeljak 19. listopada 1908. počela upisom u dva razreda u zgradi sadašnje Gimnazije Pula. Sama zgrada dovršena je 1914. godine. S početkom talijanske uprave, gimnazija postaje tehnička srednja škola „Regio Istituto Tecnico Leonardo Da Vinci”, a 1933. mijenja naziv i smjer te postaje trgovačko-tehnička srednja škola „Regio Istituto Tecnico Commerciale”.

Odmah nakon oslobođenja Istre, javila se potreba za otvaranjem hrvatskih srednjih škola u većim mjestima. Budući da je Pula bila pod anglo-američkom vojnom upravom, ova nije dopuštala otvaranje hrvatske gimnazije u Puli pa se moralo pristupiti otvaranju hrvatske niže gimnazije u Medulinu, a bilo je to 1. listopada 1945. godine.

Od 1951. Gimnazija Branko Semelić

Školske godine 1951./1952. Hrvatska gimnazija Pula mijenja naziv u Gimnazija Branko Semelić, Pula. Školske, pak, godine 1974./1975. došlo je do spajanja ustanova Gimnazija – Ginnasio Branko Semelić, Pula (u čijem je sastavu bio i odjel s nastavom na talijanskom jeziku) i Gimnazije pedagoškog smjera Eugen Kumičić, Pula u Gimnaziju – Ginnasio Branko Semelić, Pula.

Tijekom 1977./1978. udružile su se Gimnazija – Ginnasio Branko Semelić, Pula, Ekonomska škola Pula, Medicinska škola Pula i Srednja radnička škola pri Radničkom sveučilištu Jurica Kalc, Pula u Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja u društvenim djelatnostima Branko Semelić, Pula. Centar je prestao s radom 31. kolovoza 1992., a od 1. rujna 1992. Gimnazija Pula radi samostalno. [ IZ DRUGIH MEDIJA | glasistre.hr ]