… već više od 20 godina organiziraju u PŠ Dekanovec i OŠ Domašinec za učenike drugih razreda. Na taj način djeca u neposrednoj stvarnosti imaju priliku doživjeti zimske uvjete, vidjeti biljke i životinje, uočiti promjene i upoznati se s djelatnostima ljudi i lovaca tijekom zime.

Ovogodišnji siječanjski dan određen za odlazak na teren bio je savršen: vedro i sunčano nebo, vrijeme mirno bez vjetra, a temperaturni minus taman toliki da zamrzne tlo i zarumeni obraščiće.

U dogovoreno vrijeme u dvorištu PŠ Dekanovec okupili su se domaćini, učenici 2. b razreda i njihovi gosti iz matične škole, učenici 2. a OŠ Domašinec. U pratnji svojih razrednica, učiteljice Tatjane Kovačić i Tatjane Pintarić, asistentice Monike Remenar, a predvođeni lovcem Stanislavom Mučićem, uputili su se obaviti svoj zadatak.

U veselom ozračju ubrzo su stigli do svoga prvoga odredišta, hranilišta za nisku divljač. Tu su učenici od lovca saznali koje životinje tu dolaze, čemu služi slani stup i koje su obveze lovaca tijekom zime, a zatim su hranilište napunili donesenom hranom. Osim kukuruza, našlo se tu mrkve, kelja, pšenice i jabuka.

Životinje su tog dana imale pravu gozbu! Veselim korakom, lomeći usput led po zamrznutim lokvicama, krenuli smo dalje do hranilišta za visoku divljač. Usput smo imali priliku vidjeti i prve životinje. Bili su to bijeli labudovi koji su doletjeli s obližnje Mure i sletjeli u polje mlade pšenice.

U međuvremenu, veseloj se družini pridružila i najavljena ekipa HRT-a kako bi snimila prilog. Na putu do drugog hranilišta lovac je uočio tragove divljači i objasnio učenicima o čijim se tragovima radi te kako ih razlikovati. Bili su to tragovi srndaća i srne.

Stigavši do hranilišta za visoku divljač, učenici su ga razgledali i napunili donesenom hranom, a svoje su dojmove zatim imali prilike reći u mikrofon. Nakon kraćeg predaha krenuli smo dalje. Sada je cilj bio doći do lovačkog doma Lovačkog društva „Fazan” Dekanovec/Podturen. Usput je sve dobrano uplašio veliki fazan koji je iz šumarka iznenada preletio iznenada iznad glava. A možda je i on bio preplašen, tko bi znao?!

Sunce je već jače sjalo i polako otapalo zaleđene lokve po kojima su dječje noge veselo gacale. Nakon pola sata stiglo se do lovačkog doma, gdje je već čekao drugi lovac, Stjepan Mesarek, Fabijanov djed. Uz toplinu kamina i pucketanje vatre, učenici su razgledali prostorije lovačkoga doma, lovačke trofeje i fotografije lovaca iz prošlosti, a domaćini su ih počastili sokovima i grickalicama.

Nakon odmora, lovci su vani ispucali nekoliko hitaca u zrak. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje i zahvale domaćinima gostoprimstvu i trudu. Pomalo umorni, ali sretni, učenici su krenuli kućama, bogatiji za novo iskustvo. [ IZ DRUGIH MEDIJA | emedjimurje.rtl.hr ]