Izvještaj iz 2014. koji sažima 80 provedenih studija navodi da je otprilike 35 posto učenika izloženo vršnjačkom nasilju u određenom razdoblju njihova školovanja. To bi značilo da je u razredu od 30 učenika njih desetoro bilo žrtvom zlostavljanja. Childline (besplatna 24-satna savjetodavna služba za djecu i mlade u Ujedinjenom Kraljevstvu) izvještava da je vršnjačko nasilje jedan od tri glavna razloga zbog kojih im se mladi obraćaju.

Vršnjačko se zlostavljanje općenito karakterizira kao namjerno, štetno ponašanje koje se ponavlja. Repetitivna priroda razlikuje vršnjačko nasilje od drugih oblika konflikata ili agresije među mladima.

Postoje četiri glavne vrste nasilnog ponašanja: fizičko, verbalno, virtualno i relacijsko (društveno zlostavljanje).

RELACIJSKO ZLOSTAVLJANJE vjerojatno je najslabije poznat oblik vršnjačkog nasilja.

Ali to je također jedan od najčešćih oblika te može imati štetnije posljedice od drugih, bolje poznatih oblika nasilja.

Relacijsko zlostavljanjeuzrokuje štetu tako što uništava odnose pojedinca i njegovih vršnjaka te njegov društveni status.

To može uključivati društveno isključivanje: npr. nepozivanje vršnjaka da sudjeluju u aktivnostima ili širenje glasina i sramotnih informacija.

Ova se vrsta nasilja ponekad naziva neizravno, društveno ili emocionalno zlostavljanje. Iako postoje suptilne razlike, općenito je prihvaćeno da se referiraju na iste vrste nasilnog ponašanja.

■ VRŠNJAČKO NASILJE I ZDRAVLJE ■

Od 70-ih godina prošloga stoljeća, kada je psiholog Dan Olweus prvi put utemeljio polje istraživanja vršnjačkog nasilja, pojavilo se mnogo dokaza koji tvrde da ono u školama može imati vrlo štetne posljedice.

Štetni ishodi vršnjačkog zlostavljanja prepoznati su diljem svijeta.

Longitudinalno istraživanje pokazalo je da ovi negativni učinci mogu trajati do odrasle dobi, uz posljedice koje uključuju depresiju i tjeskobu. Mi se često fokusiramo na osobu koja je žrtva nasilja, ali istraživanja također pokazuju da kod nasilnika postoji veća vjerojatnost za negativne ishode kasnije u životu.

Uz iznimku virtualnog nasilja, različiti oblici vršnjačkog zlostavljanja često se proučavaju zajedno. Virtualno nasilje kasnija je pojava te dobiva mnogo pažnje, dok istraživači pokušavaju odrediti po čemu se ono razlikuje od tradicionalnijih oblika zlostavljanja.

U svom se istraživanju fokusiram ekskluzivno na relacijsko zlostavljanje. Postoji vrlo malo istraživanja koja su se bavila specifično tim problemom.

Često se te četiri vrste nasilja preklapaju pa opsežno proučavanje vršnjačkog zlostavljanja može pomoći. Ali relacijsko nasilje zahtijeva pažnju istraživača zbog toga što postoji mnogo manje svjesnosti i zabrinutosti u vezi s ovim oblikom zlostavljanja.

Moja otkrića naglašavaju štetne učinke relacijskog zlostavljanja, mnogo više od fizičkog i verbalnog nasilja.

Ja i moj tim analizirali smo podatke prikupljene od 5335 mladih ljudi u dobi od 11, 13 i 15 godina anonimnim anketiranjem tijekom nastavnih satova.

U anketi smo mladima postavili brojna pitanja u vezi s vršnjačkim zlostavljanjem, uključujući i relacijsko.

Specifično, željeli smo vidjeti kakva vrsta odnosa postoji između relacijskog nasilja i kvalitete života povezane sa zdravljem te istodobno uzeti u obzir fizičko i verbalno nasilje. Kvaliteta života povezana sa zdravljem šira je mjera blagostanja mladih osoba koja pokriva njihovo fizičko, emocionalno, društveno i bihevioralno funkcioniranje. Ona se također uklapa u ono što Svjetska zdravstvena organizacija obuhvaća širom definicijom zdravlja, koja navodi da zdravlje nije jednostavna odsutnost bolesti.

Otkrili smo da je relacijsko nasilje povezano s nižom kvalitetom zdravlja te ima veći utjecaj od fizičkog ili verbalnog nasilja – gotovo dvostruko veći od verbalnog. Također smo uzeli u obzir spol te otkrili da su rezultati jednaki i za dječake i za djevojčice.

■ KAKO GA UOČITI ■

Kao civilizacija mnogo smo napredovali od vremena kada se na vršnjačko zlostavljanje gledalo kao na neizbježni dio života, „obred prolaska” tijekom školskih godina. Sada imamo pristup brojnim ustanovama i inicijativama kojima je cilj pružiti podršku i dati savjet mladim žrtvama vršnjačkog zlostavljanja, njihovim roditeljima, ali i školama. Postoji mnogo utemeljenih i dokazanih intervencija, a uz to zakon Ujedinjenoga Kraljevstva specificira da državne škole moraju provoditi politiku protiv vršnjačkog nasilja. Sav taj trud nije uzaludan, što pokazuje smanjenje nasilja diljem 11 zemalja.

No, uzimamo li u obzir relacijsko nasilje kada pričamo o mjerama protiv vršnjačkog zlostavljanja? Učitelji su demonstrirali da su manje zabrinuti u vezi relacijskim nasiljem u usporedbi s drugim vrstama zlostavljanja te postoje manji izgledi da će intervenirati u slučajevima relacijskog nasilja, dok roditelji na društvenu isključenost možda ne gledaju kao na zlostavljanje.

Važno je da školske mjere protiv vršnjačkog zlostavljanja obuhvate relacijsko zlostavljanje uz tradicionalnije oblike nasilja. Da, postoji određeno preklapanje između ponašanja vezanih uz vršnjačko nasilje, ali iznimno je važno da relacijskom nasilju pridamo jednako onoliko pažnje kao i drugim oblicima zlostavljanja.

• Relacijsko nasilje može biti teško prepoznati.

Podizanje svijesti o relacijskom zlostavljanju i koliko ono štetno može biti ima važnu ulogu u razvijanju mjera za ovaj oblik ponašanja.

 ………………

NAPOMENA:

• Portal The Conversation neovisni je izvor vijesti i stavova iz akademske i istraživačke zajednice. Naš tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.
• Izvor: theconversation.com