IZ DRUGIH MEDIJA: ŠKOLSKE NOVINE > KLESARSKA ŠKOLA PUČIŠĆA

Učenici iz kamena stvaraju umjetnička djela

utorak, 30. siječnja 2018.

Škola je i strukovna, ali je i umjetnička, jer bavljenje kamenom i jest umjetnost. Jer kamen treba ubrati, oblikovati ga ručno, razgovarati s njim, osluškivati ga i pretvarati ga...

...  u mala ili velika umjetnička djela i konačno ugraditi tamo gdje mu je mjesto. A po ručnoj obradi kamena ručno kovanim alatima škola je jedinstvena u svijetu. Zasigurno nije bilo logičnijeg mjesta od otoka Brača da se na njemu davne 1909. godine osnuje Klesarska škola. Naime, Brač je po tradiciji uporabe kamena poznat od pamtivijeka, a brački je kamen materijal od kojega su napravljene brojne građevine i povijesni spomenici širom svijeta. Povijest kaže da je i sam Dioklecijan na Brač dovukao 5000 robova i tri tisuće vojnika koji su brali i pripremali kamen koji su preko luke u Splitskoj prevozili u Split i tamo sagradili glasovitu Dioklecijanovu palaču. I tako priča o bračkome kamenu traje sve do danas, a priča o obrazovanju majstora klesara, obrtnika i umjetnika koji razgovaraju s kamenom, beru ga i oblikuju, počela je 1909. godine kad je utemeljena „Škola za usavršavanje u klesarstvu” koja se u svome radu pridržavala nastavnoga plana i programa propisanog od Ministarstva za javne radove za sve obrtničke škole Austro-Ugarske Monarhije.

Nakon Drugoga svjetskog rata kamenarstvo postaje najjačom gospodarskom granom na otoku. Prva generacija u Pučišćima uči klesarski zanat još 1946. godine, a škola djeluje kao trogodišnja večernja škola. Sredinom pedesetih godina osniva se „Industrijska kamenoklesarska škola” uz koju je osnovan i učenički dom, koja se s gimnazijom „Ćiro Gamulin” te Muškim učeničkim domom iz Splita 1980. godine ujedinjuje u „Građevinski školski centar Ćiro Gamulin”. Postala je mješovita škola s prva dva razreda općeg usmjerenja u kojima su polaznici imali nastavu klesarstva jedino kao izbornu pa su nakon toga mogli nastaviti školovanje u Klesarskoj školi u jednogodišnjem rudarskom usmjerenju za radnika na eksploataciji kamena odnosno dvogodišnjem u usmjerenju klesar.

   IZ KLESARSKE RADIONICE NA FAKULTET  

Od 1991. godine Klesarska škola u Pučišćima samostalna je školska ustanova. Izmjenama školskoga sustava u srednjim školama 1991. godine ponovno je naglašena važnost stručnih sadržaja. U novome je programu došlo do povećanja satnice stručnih predmeta, posebno praktične nastave. Školovanje klesara razdvojilo se na tri usmjerenja: klesarski tehničar, klesar i rudar površinskoga kopa.

Kako nam je rekla ravnateljica škole Tamara PLASTIĆ, škola ima velik potencijal jer takav temelj – ručnu obradu kamena ručno kovanim alatima – nema nitko na svijetu i po tome je uistinu unikatna.

– Ove smo godine uspjeli ishoditi da se to klesarsko klasično umijeće zaštiti kao nematerijalna kulturna baština pa bi i to trebali pridonijeti interesu učenika za našu školu, pogotovo zato što je u posljednjih desetak godina broj učenika gotovo prepolovljen. Naime škola danas ima 75 učenika. Sedam je razrednih odjela, od čega su četiri za klesarske tehničare koji se obrazuju u četverogodišnjem programu i tri odjeljenja klesara u trogodišnjem programu. Klesari imaju puno više praktične nastave, a tehničari su osim praktičnog rada usmjereni i na organizaciju posla. Program za klesarskog tehničara je zahtjevan, omogućava završnost i zaposlenje nakon završnog ispita, ali i nastavak školovanja na sveučilišnim i stručnim studijima i puno naših učenika doista i upisuje fakultet.

Jedina smo klesarska škola u Hrvatskoj i oduvijek je naše upisno područje obuhvaćalo cijelu Dalmaciju, međutim sve je više učenika iz raznih krajeva Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, a imamo i po jednog učenika iz Njemačke i iz Češke. Oni koji ovo vole i žele imaju što naučiti, nigdje se ne susreću sa zanatom kao u ovoj školi, a najbolji učenici se bilo gdje u svijetu mogu zaposliti odmah nakon završetka škole i kao vrsni klesari dobro živjeti. Usprkos svemu tome, upis u školu je sve slabiji, jer je i sve manje djece, ali i interes za ova zanimanja je u nas slab. Svi znaju i čuli su za Klesarsku školu, ali ju rijetki žele upisati.

    SVAKI JE UČENIK ZLATA VRIJEDAN  

Uvijek se pitamo kako se može dogodit da takva struka polagano odumire, jer to je zanat koji ima umjetničke primjese i daje dozu kreativnosti svakom učeniku. Oni su virtuozi, koji razgovaraju s kamenom, koji ga oblikuju, pretvaraju u mala umjetnička djela. U svijetu je to vrlo cijenjeno zanimanje pa dobivamo upite čak i iz Australije imamo li gotovih klesara za koje se nudi posao. A kod nas nestabilna gospodarska situacija demotivira učenike. Mnogi učenici vjerojatno odustaju od upisa u naše programe jer bi se relativno rano morali odvojiti od obitelji i živjeti deset mjeseci na otoku. No, kad završe školu oni mogu raditi kao restauratori ili konzervatori kamenih umjetnina, dakle raditi poslove koje ne može nitko drugi. I njihovo je znanje dragocjeno, jer imaju puno prakse pa mogu biti od pomoći inženjerima koji su vrsni teoretičari, ali ne znaju puno o tome kako raditi i postupati s kamenom.

..................................

Bivši ravnatelj Tonči VLAHOVIĆ od ljetos je u mirovini, ali je gotovo svakoga dana u Klesarskoj školi:

U mirovini, ali je svaki dan u školi

– Ovo je mala škola, ali je uvijek bila kao velika obitelj. Kao jedina takva škola u Hrvatskoj uvijek smo bili i ostali orijentirani na suradnju sa sličnim školama u Europi. Članica smo asocijacije koja ima za cilj očuvanje starih zanata, a okuplja škole iz 18 država. Traženi smo i trenutačno sudjelujemo u četiri europska projekta.

Surađujemo s francuskim školama koje nam preko projekta Erasmus+ već sedam godina učenike i nastavnike na trotjednu mobilnost. Sve to govori da je škola na dobrom glasu.

U posljednjih petnaestak godina uložili smo puno napora da osiguramo dogradnju škole kako bi dobili prostor za suvremenu nastavu i radionice za strojnu obradu kamena i montažu. Škola je poznata po ručnoj obradi kamena, a time želimo učenicima pružiti i obrazovanje na suvremenoj tehnologiji, jer u obradi kamena sve više se koriste numerički vođeni strojevi.

..................................

Da bismo privukli učenike godinama provodimo kampanje diljem Hrvatske kroz koje školu predstavljamo učenicima osnovne škole. Kampanje radimo prije upisa i idemo ciljano u područja gdje kamenarstvo ima tradiciju – od Istre do Dubrovnika. Najviše učenika nam dolazi s Korčule. Puno znači i to što neke tvrtke, pogotovo iz Pazina, stimuliraju učenike da upišu našu školu, plaćaju im putovanje četiri puta godišnje, daju stipendiju i nude siguran posao kad završe školu. Planiramo se predstavljati učenicima i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, jer gdje god smo se predstavili odande se je nekoliko učenika upisalo u jedan od naših programa. Nakon nekoliko kriznih godina, ove godine je dosta učenika iz Pučišća, jer se ipak otvaraju perspektive za rad i zapošljavanje, a u prvi razred se upisalo čak šest djevojaka.

I svaki učenik kojega privučemo zlata nam je vrijedan, jer učenici školu drže živom – ističe ravnateljica Plastić.  

Uz školu već šezdeset godina postoji i učenički dom, jer većina učenika uvijek je dolazila izvan otoka Brača.Voditelj Učeničkog doma Dario ORLANDINI  ističe kako je osim smještaja i prehrane te obrazovnog rada za učenike u domu organiziran život 24 sata dnevno.

– Trudimo se učenicima pružiti što više i u odgojnom i u obrazovnom smislu, biti im drugi dom, jer su daleko od svojih roditelja. Organiziramo za njih sportske aktivnosti – stolni tenis i šah, a u jednom smo razdoblju bili jako dobri u streljaštvu pa smo imali i državne prvake. Najveći hendikep nam je što smo na otoku, jer u većim gradovima učenici se mogu uključiti u različita kulturno-umjetnička društva dok tako široke ponude na otoku nema, pa ne možemo niti vanjske suradnike angažirati. Imali smo i školsku klapu, ali čim jedna takva generacija ode iz škole, nema tko nastaviti dalje. I nije lako učenike animirati za neke aktivnosti, a najvažnije nam je svakog učenika dovesti do kraja obrazovanja u trogodišnjem ili četverogodišnjem programu, jer upisujemo učenike s relativno niskim ocjenama i treba im najprije stvoriti radne navike pa tek onda nadograđivati ostalim vještinama, kompetencijama, zanimanjem za izvannastavne aktivnosti – kaže Dario Orlandini.

 RAZGRANATA MEĐUNARODNA SURADNJA

Škola je uistinu poznata po tome što radi i odavno prepoznata od sličnih škola u Europi. Klesarska škola jedan od osnivača europske organizacije „European Association of Building Crafts and Design”, asocijacije koja je utemeljena 2002. godine u Bruxellessu i koja vodi brigu o obrtnicima, te malim i srednjim poduzećima, a cilj joj je i očuvanje starih zanata diljem Europe. Klesari vode tu asocijaciju, ali se brinu i o svim drugim starim zanatima. Kao osnivački član asocijacije može se reći da je Klesarska škola ušla u Europu puno prije mnogih drugih naših škola, pa i puno prije nego što je Hrvatska postala članica Europske unije.

Dok je bila bolja materijalna situacija puno smo više putovali u inozemstvo i sudjelovali na specijaliziranim festivalima kamena u Veroni i Carrari, Nürnbergu, francuskom Nimesu te i tamo predstavljali školu i radove učenika, uspostavljati kontakte s nama sličnim školama, razmjenjivati iskustva i dobru praksu kako bismo unaprijedili školske kurikulume. Kroz europske projekte ih također želimo upoznati i s praksom u različitim državama, da vide kako ljudi tamo rade, kako se odnose prema kamenu, kako žive od kamena. Surađujemo godinama sa školom u Dijonu u Francuskoj, školom koja objedinjuje više zanata i razmjenjujemo s njima iskustva, ali i s asocijacijom „Le compagnon du devoir” koja obuhvaća mrežu od čak 54 strukovne škole. Polovicom prvog polugodišta u Pučišćima bilo je 14 Francuza u školi, radili su tri tjedna u radionicama. I tako je svake godine.

Još uvijek smo u projektu EARN, koji je usmjeren na poboljšanje strukovnog obrazovanja klesara, posebno praktične nastave i suradnje s poslodavcima. Projekt ima za cilj kreirati klesare kao kompletne ličnosti, koji će, osim stručnih kompetencija, biti obučeni i za komunikaciju s partnerima, kupcima i svim dionicima u procesu od ugovaranja klesarskih poslova do isporuke i montaže proizvoda. Nastojimo mijenjati i kurikulum pa razmišljamo da što više nastave prebacimo u klesarske radionice, da učenici imaju više terenske nastave, da se upoznaju s praksom u različitim pogonima i proizvodnji i obradi kamena. Mi smo kao škola među jačima upravo po tom praktičnom dijelu nastave i praksa nam nije manjkava, ali moramo se više spajati s vanjskim svijetom, radionicama i sa stvarnim proizvodnim procesom – kaže ravnateljica Plastić i nastavlja:

– Nastavni kadar je dobro i kvalitetno zastupljen. Nastavničko vijeće je relativno malo i praktički se tijekom svakog odmora možemo dogovarati što ćemo i kako raditi. Imamo puno nastavnika putnika koji rade na dvije ili tri škole da bi popunili satnicu, a tek manji dio njih uspijeva napuniti normu u Klesarskoj školi i to su uglavnom nastavnici općih predmeta – hrvatskog jezika i matematike – pa je dosta teško uskladiti sve te rasporede sati redovite nastave, organizirati izvannastavne aktivnosti, što je gotovo nemoguće. Sve je više mladih nastavnika u školi koji donose i nove ideje i projekte i tako oplemenjuju naš odgojno-obrazovni proces, sve je više autonomije i kreativnosti u nastavnom procesu, a to nam omogućavaju i vrlo mali razredni odjeli, jer bilo kakve inovacije i kreativan rad nisu mogući u velikim razrednim odjelima od tridesetak učenika. Na tjednoj bazi pratimo realizaciju nastave, bilježimo ideje i rješenja i na temelju takvih analiza smišljamo i nove kurikulume.

  OSUVREMENJIVANJE KURIKULUMA

U klesarskoj radionici smo pored starog majstora klesara zaposlili novog nastavnika koji je restaurator i konzervator i naš je bivši učenik i do u detalj poznaje i teoriju i praksu koju može kvalitetno prenositi učenicima.

..................................

Siniša MARTINIĆ, profesor konzervator restaurator, vodi klesarsku radionicu

Imamo novi predmet: Restauriranje i konzerviranje kamena

– Prije 15 godina maturirao sam u Klesarskoj školi, zatim završio Akademiju likovnih umjetnosti odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina i nakon dosta godina vratio sam se na rodni otok i od rujna radim kao voditelj klesarske radionice te izvodim praktičnu nastavu i novi fakultativni predmet Restauriranje i konzerviranje kamena.

Želimo time obogatiti kurikulum škole i osuvremeniti ga kako bi učenici stekli vještine i kompetencije potrebne za život, samozapošljavanje, nastavak školovanja na studijima. Radim i na europskim projektima i vodim učenike koji idu na mobilnosti. Učenici su sjajni, motivirani, spremni za učenje, rad i suradnju.

Teorijska znanja su im važna, ali praktično kad rade u kamenu onda tek vide kako ih kamen sluša, kako se lomi i kako mogu kvalitetno obraditi svaki komad kamena, a da ne počine fatalnu pogrješku koja se poslije ne može ispraviti.

Praktična nastava mora biti gotovo individualna, najviše s petoro učenika, jer svakome treba nešto pokazati i pomoći, usmjeravati ih, ispravljati u radu.  

..................................

Uveli smo i fakultativnu nastavu iz konzervacije i restauracije, što će vjerojatno nekim učenicima otvoriti perspektivu za upis na Akademiju likovnih umjetnosti ili građevinski fakultet. Ne želimo učenike strogo vezati za klesarski zanat nego im širiti horizonte i ponuditi im da si sami osmisle život nakon što završe školu, bilo da se bave klesarstvom, izradom suvenira iz kamena ili obrtom za izradu spomenika. Zato smo u kurikulum uveli i novi predmet Vođenje poduzeća kako bismo učenike osnažili i dali im osnove poduzetništva, da jednoga dana mogu osnovati svoju tvrtku i biti poduzetnici. S tim ciljem osnivamo i učeničku zadrugu te i tako nastojimo motivirati i usmjeriti učenike za poduzetničko razmišljanje, a istodobno oplemeniti njihov život i rad u školi i učeničkom domu aktivnostima koje će moći financirati vlastitim sredstvima koje su sami osmislili i zaradili.

U procesu smo nadogradnje škole kako bismo dobili prostor za nove programe. Škola je temeljena na ručnoj obradi kamena, ali da bismo učenike pripremili za izlazak na tržište rada, moramo ih obrazovati za rad sa strojevima za obradu kamena. Zato dograđujemo školu u kojoj bi se osiguralo prostor upravo za te digitalno upravljane strojeve.

Moramo ići u korak sa svjetskim trendovima. U tom novom dijelu trebao bi biti i poligon za montažu kamena, jer učenici te sadržaje do sada imaju samo u teoriji, međutim montaža kamena je jako važna jer proces od vađenja, obrade do montaže kamena mora biti cjelovit i ako se montaža ne napravi optimalno, obrađeni kamen će vrlo brzo propasti. I to je specijalizacija važna u razvoju škole, ali i mogućnost da već završenim kadrovima ponudimo programe prekvalifikacije.

Dio toga programa već smo odradili kroz projekt s njemačkom krovnom udrugom za prirodni kamen i španjolskim Institutom za mramor i tehnologiju. Planiramo osnovati i petrografski laboratorij, jer mislimo da naša škola mora postati centar za pravilno postupanje s kamenom, a sve s ciljem osiguranja dobrobiti za kamen i za klesarsku struku te da ćemo time steći sve uvjete da postanemo i centar izvrsnosti u kojem će se kvalitetno obrazovati učenici, ali ćemo moći izvoditi i obrazovanje odraslih – zaključila je ravnateljica Tamara Plastić. [ IZ DRUGIH MEDIJA  > Školske novine ] 

...............  ŠTO KAŽU UČENICI ...................

■  Lucija ANTIČEVIĆ, učenica 1. razreda:

„Iz Pučišća sam i odlučila sam se za ovaj program, jer me zanima, a vjerujem da ću dobiti dobre temelje za daljnje školovanje, jer želim studirati restauraciju.”

■  Etore ŠURAN iz Pazina dobiva stipendiju i u trećem je razredu četverogodišnjeg programa:

„Izabrao sam ovu školu, jer me u Pazinu čeka posao kad završim školovanje. Klesarstvo je i dio moje obiteljske tradicije, jer mi je i djed kamenoklesar i jako sam zadovoljan svojim izborom.”

■  Josip POPOVIĆ iz Kadine Glavice školuje se za klesarskog tehničara, u trećem je razredu:

„Oduvijek me vukla želja za kamenom, a kad sam u osnovnoj školi vidio prezentaciju, odlučio sam da ću upisati ovu školu, ništa me drugo nije zanimalo. Ovdje imam sve što mi treba. Planiram sam upisati fakultet, najvjerojatnije restauraciju, može i građevinarstvo, arhitektura, kiparstvo, sve što je srodno kamenu.”

..................................

Vezani članci
Školski portal: Oskarovac Christopher HAMPTON posjetio školu

Oskarovac Christopher HAMPTON posjetio školu

Hampton je dobitnik Oscara za najbolji originalni scenarij za film…

Školski portal: Profesorica Nejašmić-Pirnat na kiparskom simpoziju u Italiji

Profesorica Nejašmić-Pirnat na kiparskom simpoziju u Italiji

… [21 Simposio internationale di scultura su pietre del Friuli…

Školski portal: Večeras je naša fešta u Sankt Petersburgu, slave se 3 zlata, 2 srebra i 2 bronce

Večeras je naša fešta u Sankt Petersburgu, slave se 3 zlata, 2 srebra i 2 bronce

Svake godine raste profesionalna razina mladih robotičara, a kriteriji za…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Stručno usavršavanje u Rigi

Stručno usavršavanje u Rigi

… ispred OŠ don Lovre Katića…

Školski portal: Bakin vrt u mojem tanjuru

Bakin vrt u mojem tanjuru

S velikim zadovoljstvom objavljujemo da je…

Školski portal: Eksperiment s biljkama pokazao učenicima razornu moć zlostavljanja

Eksperiment s biljkama pokazao učenicima razornu moć zlostavljanja

Pored jedne je biljke postavljen zvučnik…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…