Zanimljivosti
OŠ ZRINSKIH, NUŠTAR > PODRUČNA ŠKOLA MARINCI
„Glagoljica u dječjem oku i srcu”
objavljeno: 8. veljače 2018.

… Danas, u doba globalizacije – u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija – čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, kulturu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu.”

Glagoljica i glagoljaška baština iznimno su važan dio hrvatske jezične i pismovne povijesti (ali i sadašnjosti) i temelj kulture, o čemu svjedoče brojni glagoljički spomenici, kameni i oni zapisani ili otisnuti na pergamentu i papiru, liturgijski, pravni i književni. Imajući ovo na umu, glagoljicu treba implementirati u odgojno-obrazovni rad kao nastavni sadržaj koji pridonosi unutarpredmetnoj i međupredmetnoj korelaciji. Treba ju integrirati u izvannastavne aktivnosti i na taj način sačuvati dječju želju za otkrivanjem novoga, poticati stvaralački duh te ujediniti radost igre i učenja pod zajedničkim nazivnikom – glagoljicom.

Dvogodišnji projekt „MALI GLAGOLJAŠI” započeli smo kraćim teorijskim uvodom o postanku, pojavi i rasprostranjenosti glagoljice kao dijelu povijesnoga naslijeđa i kulturnoga identiteta.

Upoznavajući se s glagoljicom i učeći ovo zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, baveći se glagoljičnim pismom i glagoljaškom baštinom, učenici nisu stekli samo znanja o svojemu jeziku i kulturi već i o načinima kako su hrvatski glagoljaši sudjelovali u oblikovanju europske kulture i identiteta.

Nastojali smo ih potaknuti da postanu aktivni promicatelji i čuvari baštine te da ju upotrijebe za gradnju svoje moralne, duhovne i materijalne egzistencije, ujedno stvarajući prepoznatljivi hrvatski simbol.

Teorijski i povijesni dio pokušale smo učiniti zanimljivijim i djeci pristupačnijim pa smo osmislile nekoliko igara koje su poticale bolje međusobno upoznavanje i povezivanje učenika, razvijale su pozitivne osobine, obogaćivale sustav vrijednosti, a ujedno jačale samopouzdanje i samopoštovanje. Kroz samostalno izrađene igre te pomno osmišljeni didaktički materijal djeca su otkrivala svoje mogućnosti, razvijala sposobnosti i vještine, stjecala iskustva, učila i stvarala.

Nakon uvodnog, povijesnog dijela slijedio je najduži dio, odnosno praktična izrada, oblikovanje (crtanje i slikanje), modeliranje, građenje i dizajniranje svega onoga što smo unaprijed zamislili, ali i onoga čega smo se tijekom realizacije dosjetili.

Na samome početku odlučili smo sudjelovati u šesnaestom po redu likovnom natječaju Iserlohn – Rim – Molize – Zagreb 2016. Tema natječaja bila je ujedno tema našeg projekta – „Glagoljica u dječjem oku i srcu”. Kako je upravo glagoljica te godine proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom bila je izvrsna prilika da se promovira djeci u Hrvatskoj i svijetu kao prekrasno i slikovito pismo. Organizatori su se vodili mišlju da će dijete, ako nauči i zapamti barem jedno slovo glagoljice i obogati ga svojim likovnim izričajem, obogatiti sebe i čuvati hrvatsku kulturnu baštinu. Na natječaj je pristiglo više od 1000 dječjih radova, a prvi se put dogodilo da nisu svi radovi stali u gradsku galeriju Iserlohn. Upravo je fotografija mnogobrojnih izloženih radova proglašena fotografijom tjedna u IKZ der Westen, a organizatori, bračni par Karačić, navode da nikada do sada nije postojao toliki interes njemačke javnosti. 

Iznimno smo ponosni što je između toliko mnogo radova stručni žiri sastavljen od njemačkih likovnih umjetnika i likovnih djelatnika u kategoriji od 1. do 4. razreda izabrao čak 10 radova naših učenika, rasporedivši ih od prvog do četvrtog mjesta. Organizatori su bili iznenađeni velikim uspjehom naše male područne škole, a prepoznavši marljiv i ustrajan rad, strpljenje i ljubav prema likovnom izričaju, odlučili su nas posjetiti i upoznati naše učenike. Ankica Karačić, akademska umjetnica i likovna pedagoginja, održala je djeci sat likovne kulture na zanimljiv i neuobičajen način te ih potaknula da se i dalje s jednakim žarom i iskreno likovno izražavaju. Tijekom ovoga posjeta rodila se ideja da izložba „Glagoljica u dječjem oku i srcu”, nakon Iserlohna u Njemačkoj, Molizea i Rima u Italiji, Subotice u Srbiji, Zagreba i Zadra, dođe i u našu područnu školu u Marince.

Pod motom „Mojoj školi s ljubavlju” u OŠ Zrinskih Nuštar, Područnoj školi Marinci održan je u travnju 2017. projektni dan povodom velikog jubileja koji smo slavili – 250. godišnjice naše škole.

Vrhunac projekta i Dana naše područne škole svakako je bilo otvorenje Međunarodne likovne izložbe dječjih radova nastalih na likovnom natječaju „Glagoljica u dječjem oku i srcu”. Pripala nam je velika čast ugostiti ovu izložbu i uživo se uvjeriti u iskrenost, razigranost i maštovitost dječjeg likovnog stvaralaštava.

Zahvaljujući organizatorima likovnog natječaja Ankici i Anti Karačiću, više od 1000 radova s motivima glagoljice doputovalo je u Marince, gdje su bili izloženi, a naši učenici imali su priliku vidjeti kako ovo bajkovito pismo izgleda u očima njihovih vršnjaka.

U okviru navedene godišnjice naše škole i velikog projekta, odlučili smo odati počast Zrinskima, velikim zagovarateljima glagoljice, po kojima škola nosi ime. Želja nam je bila predstaviti cijelu glagoljašku abecedu i starohrvatski spomenik pisan ovim pismom, Baščansku ploču.

Provodili smo brojne radionice za male glagoljaše, no najviše vremena, truda i zalaganja bilo je potrebno za izradu kostima. Kako nastojimo kod djece razvijati ekološku svijest, potrudili smo se reciklirati i iskoristi materijale koji su nam bili dostupni. Potrošili smo mnogo kartona, novina, ljepila i boje, no najvažniji sastojci i potrebni materijali bili su dobra volja, smijeh i radost stvaranja.

Posebno smo ponosni na to što su djeca kostime izrađivala samostalno uz podršku svojih učiteljica. S nestrpljenjem smo dočekali veljaču kako bismo odjenuli svoje kostime, stavili krune, nabacili široki osmijeh, zagrijali glasnice i mnogobrojnoj publici pokazali što smo marljivo pripremili.

Prošlogodišnja, jubilarna, 20. po redu Vinkovačka pokladna povorka okupila je više od 20 skupina s više od 900 sudionika. Ovo je bio rekordan broj u povijesti Vinkovačkoga karnevala, a ponosni smo što smo i mi, prvi puta, bili dijelom ove vesele družine. Skladnim koracima, držeći se za ruke i mašući mnogobrojnoj okupljenoj publici, naše su se kraljice i kraljevi veličanstveno popeli na pozornicu i otpjevali pjesmu koju smo sami osmislili. Gromoglasna podrška publike dala nam je naslutiti da smo ostali zapaženi, no prava je erupcija emocija, smijeha i veselja nastupila kada nas je kraljica karnevala proglasila pobjednicima. Nagrada za najbolju skupinu bila je odlazak na Opatijski karneval sljedeće godine. Brzo je proletjela ta godina i došlo najveselije doba, a time se približilo i naše putovanje u Opatiju. U autobusu je bilo iznimno veselo, baš onako kako i priliči razigranim i raspjevanim pokladama. Dočekalo nas je lijepo vrijeme i srdačni domaćini koji su se potrudili da nam boravak u Opatiji ostane u lijepom sjećanju. Smjestili su nas u prekrasan hotel na samoj obali pa smo slobodno vrijeme iskoristili za šetnju i uživanje u pogledu na Kvarnerski zaljev.

U pomno osmišljenim maskama, u koje su ugradili vlastiti trud i ideje, stotine djece iz čitave Hrvatske i inozemstva, a među njima i mi, prolazilo je rutom od središnjeg opatijskog trga preko tržnice do glavnoga gradskoga kupališta. Putem su nas bodrili brojni promatrači u publici te zabavljali animatori i glazbenici. Naša skupina tri se puta predstavila autorskom pjesmom, a nagrađeni smo velikim pljeskom, jer smo skupina iz Hrvatske koja je prevalila najduži put kako bi sudjelovala na ovome događaju. Vrhunac manifestacije održao se na platou kupališta Slatina, gdje su se djeca družila uz krafne, čaj i sokove te pjesme Mije Dimšić. Svi zajedno u glas pjevali smo njezinu pjesmu Život nije siv, a pravo proljetno vrijeme, veseli tonovi i brojna, iskreno nasmijana dječja lica pravi su i istinski dokaz i potvrda tih riječi. Uzbuđeni, nasmijani i s mnogo lijepih uspomena, pomalo umorni, ali neizmjerno sretni, vratili smo se svojim kućama obogaćeni za veliko i nadasve lijepo životno iskustvo. Ono što nas učiteljice iznimno veseli jest činjenica da smo uspjele u svome naumu. Djeci smo pokazale da se dobra volja, trud, predani rad, marljivost i upornost prepoznaju, bivaju nagrađeni, ali ono što je najvažnije da nas izgrađuju i čine ponosnima za ono što smo učinili, naučili i proživjeli.

Mali glagoljaši ove su godine predvodili pokladnu povorku na vinkovačkom korzu kao prošlogodišnji pobjednici, a bila je to prilika da još jednom izvedemo svoju pjesmu i podsjetimo prisutne na veliko bogatstvo koje se krije u glagoljici, a koje još uvijek nije dovoljno prepoznato.

Za naš projekt „Mali glagoljaši” čule su i prof. dr. sc. Milica Lukić i dr. sc. Vera Blažević Krezić s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku te su nas zamolile da osmislimo radionicu u kojoj bismo naš rad prezentirale njihovim studentima. Cilj je radionice pod nazivom Oslikajmo svijet glagoljicom! bio popularizacija glagoljice interdisciplinarnim pristupom, osvješćivanje važnosti očuvanja glagoljice kao simbola hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta i promicanje tema iz hrvatskoga glagoljaštva u odgojno-obrazovnom procesu.

Radionica se sastojala od triju dijelova:

  • kraćega teorijskog uvoda,
  • praktičnoga dijela
  • evaluacije.

U uvodnome dijelu dan je pregled mogućnosti implementacije glagoljice u nastavni proces, a u praktičnome su dijelu sudionicima ponuđene likovne tehnike kojima su izrađivali radove s motivima glagoljičkih slova. Tijekom evaluacije povratne informacije dobivene od studenata i profesorica dale su nam elana da nastavimo i dalje glagoljicom oplemenjivati svoj odgojno-obrazovni rad.

Planirajući školu u prirodi i naše zajedničko putovanje, druženje i učenje, odlučili smo posjetiti, vidjeti i doživjeti ono o čemu smo u okviru našega projekta istraživali, čitali i pisali. Riječ je o Aleji glagoljaša, turističkoj i kulturnoj znamenitosti u sjevernoj Istri. Ondje smo obišli 11 spomenika smještenih između mjestašca Roč i najmanjega grada na svijetu Huma. Oni označavaju razvojni put i povijesnu ukorijenjenost glagoljice među Hrvatima, posebno u Istri. Učenicima, a i nama učiteljicama, poseban je doživljaj bio vidjeti te spomenike koji nas podsjećaju na korijene pismenosti i kulture našega naroda.

Kada smo krenuli s projektom „Mali glagoljaši” nismo očekivali da ćemo tijekom dvije godine uspjeti realizirati toliko mnogo aktivnosti, događaja, posjeta i izleta.

No, sada kada polako projekt privodimo kraju, svjesne smo da je iza nas mnogo sati rada i uloženog truda, ali isto tako i mnogo naučenoga, viđenoga, izrađenoga, uglazbljenoga, oslikanoga i doživljenoga. Cilj nam je bio osvijestiti kod učenika da su glagoljaši stvorili Hrvatima prvi književni jezik, da među prvima u Europi uvode svakodnevni jezik u knjigu, da glagoljični kameni spomenici nisu samo riječi uklesane u kamen, nego čuvari hrvatske kulture i baštine. Pomalo neskromno možemo reći da smo uspjele. Mjerilo uspjeha ovoga puta nisu nam ocjene, nego iskreni osmijesi i zadovoljstvo učenika, njihova želja za daljnjim radom i učenjem te radost stvaranja kroz koju se opetovano provlači bajkovito, slikovito i našim učenicima srcu drago pismo – glagoljica.

………….

Nevenka ŠKRABO i Marija LESANDRIĆ, učiteljice