Glasnogovornik ste inicijative #LerneGerne. Koji je cilj ove akcije?

■   Cilj je na pozitivan način predstaviti što škola može postići pod postulatom diferencijacije i individualizacije koja je postojala dosad i nadamo se da će i dalje postojati. Želimo pokazati što je potrebno djeci za svakodnevni poticaj i usmjeravanje te koju ulogu u tome imaju ocjene. Djeca sama pišu o tome i često je dirljivo i zastrašujuće čitati kako se nose s ocjenama.

Želite odvratiti vladu od njezina programa?

■   Želimo pokazati svima da postoje alternative koje funkcioniraju. Tisuće učitelja i učiteljica u cijeloj Austriji već ih godinama prakticiraju, uz veliki trud i dobre rezultate. Mi ih izlažemo već 20 godina na radionicama u Brigittenau, a već deset godina u sklopu školskoga gradiva od prvoga do osmoga razreda. Naši su uspjesi jasno vidljivi. Među javnim smo školama prilično usamljeni, ali u privatnom sektoru alternativno ocjenjivanje postoji. Maturanti waldorfskih škola, na primjer, također opstaju kasnije u životu, iako nisu bili ocjenjivani. Sustav ocjenjivanja čisti je instrument upravljanja.

Kada se desetogodišnjaci opredjeljuju za nastavak obrazovanja (u Austriji se nakon prva četiri razreda niže osnovne škole, Volksschule, upisuje viša ili općeobrazovna viša osnovna škola, Hauptschule, za koju je potreban dobar uspjeh i položen prijamni ispit, za one s teškoćama postoje specijalne škole Sondernschule, a u Njemačkoj su na izbor ponuđene opća viša osnovna škola, realna škola i gimnazija, pri čemu gimnaziju upisuju najuspješniji učenici), tada su naravno potrebne ocjene kako bi se opravdalo tko može ići u koju školu. To je dosad bio slučaj, a čini se da će se sada ići i korak dalje, odnosno kriteriji će biti postroženi. Njemački je sustav osnovnoškolskog obrazovanja, na primjer, često bio na udaru kritika, čak i UN-ova posebnog povjerenika za obrazovanje, upravo zbog preranog opredjeljivanja učenika i svrstavanja na određene razine ili razrede sa samo deset godina, što neki smatraju diskriminacijom i kršenjem ljudskih prava.

Bečki ravnatelj Josef REICHMAYR

……………………..

Argument u korist brojčane ocjene jest da verbalna ocjena uvijek postoji kao mogućnost…

■   To nam je već poznato, rekao sam to već u otvorenom pismu bivšoj ministrici obrazovanja HAMMERSCHMIED u jesen 2016. Dobro je da postoji autonomija škola, ali ako je tako, mora se dosljedno provoditi. Ako je središnja zapovijed da brojčano ocjenjivanje, na ljestvici od jedan do pet, unatoč alternativnim metodama, mora biti provedeno, tada se autonomija dovodi do apsurda. Rekao sam, i ne samo tada: to je potpuno podcjenjivanje supstance alternativnog ocjenjivanja.

Još je jedan argument u korist brojčanog ocjenjivanja da se sami učenici vesele ocjenjivanju, jer se rado uspoređuju. Je li to istina?

■   Ocjene su nešto banalno, uskraćujuće, paušalno. Ali prije svega za roditelje, neke kulturne krugove ili za izrazito ambiciozne roditelje one imaju određeno značenje. A to se može postići i na drukčiji način. Mi svakog semestra provodimo razgovor sa svakim djetetom u kojem istražujemo kako koje dijete napreduje, koje su njegove jake strane i gdje je potrebno nadoknaditi određene zaostatke. Roditelji prisustvuju razgovoru i imaju dobar uvid u to kako dijete napreduje. To provodimo već duže vrijeme i imamo dobra iskustva.

Oni radionicu opisuju kao galsko selo. Nije li to samo integrirana opća škola?

■   Za neke je to nažalost Bog budi s nama. Naša je posebnost u tome da se naša djeca od prvoga do sedmoga razreda procjenjuju bez ocjena, poučavamo interdisciplinarno gradivo, povezujemo osnovnoškolsko gradivo sa srednjoškolskim, pristupamo svakom učeniku individualno. Sustav opstaje, većina djece koja započinje školovanje ovdje kao osnovnoškolci ostaje s nama do osmog razreda.

Koji je po vašem mišljenju ispravan stil poučavanja?

■   Da se konačno promjene osnovna pravila osnovne škole. Jedna učiteljica na razred od 25 učenika više nije u skladu s vremenom i ne odražava stvarne društvene uvjete. Odavno su nam potrebna najmanje dva učitelja u razredu. Trebamo izraziti vjeru u mogućnost integrirane nastave na više razina. Ovakva se istraživanja u školama provode već 20 godina, u Beču postoji najmanje 200 ovakvih miješanih razreda i neizvjesno je kako će se stvari dalje razvijati.

Što ako brojčane ocjene budu propisane?

■   Onda ćemo ocjenjivati brojevima. Ali kako ćemo stajati s preciznošću ocjene, to je upitno. Zakonodavac je specificirao što znači „vrlo dobar”. To je uspjeh iznad prosjeka. Prema tome je velika većina osnovaca malih genija, s obzirom na to da mnogi u četvrtom razredu dobivaju same petice s kojima upisuju gimnaziju. Poznat je i pritisak roditelja na učitelje u vezi s tim. Dolaze li povjerenici u školu provjeravati ocjene? Mogu propisati što hoće, stvarnost će biti nešto drugo. To su sve taktike odvlačenja pažnje kako ne bi morali pažljivo gledati na to što djeca stvarno mogu.

………………

NAPOMENA: 

• Der Standard – austrijske dnevne novine, smatraju se liberalnim i nezavisnim novinama.
• Izvor: derstandard.at