Pojava općedostupnoga interneta i Googlea mogla bi iz korijena izmijeniti pristup obrazovanju, osobito školskom. No, u stvarnosti našu djecu još uvijek poučavaju jednako kao i naše roditelje. Zašto?

Školstvo – to je lokomotiva koja vozi svojim tračnicama i vrlo ju je teško skrenuti. Čak se ni novi standardi prema kojima su učitelji dužni raditi ne mogu nositi sa školskim konzervativizmom. Jer i unutar tih standarda učitelji uspijevaju smisliti različite načine i izgovore kako bi opet radili na svoj način.

Kada zvono zazvoni, učitelj zatvara vrata učionice i započinje sat. Nakon toga on je car i bog i nitko ne može znati niti provjeriti što se tamo događa. To je istodobno i golema prednost naše profesije, jer ako sam ja „Učitelj s velikim početnim slovom”, tada mogu pomicati planine. No, u tome i jest veliki problem. Jer ako sam ja i zupčanik i pijun, ne razmišljajući, uzimam svaku zapovijed nadležnih s rezervom, tada se čak i najvrednije upute mogu pretvoriti u glupost i biti na štetu učenika. I u većini slučajeva to se i događa.

Stručnjak Moskovskoga salona obrazovanja Anatolij ŠPERH

………………..

Dolaskom interneta zapravo se promijenilo mnogo toga, samo mi to nismo primijetili, jer gledamo u krivom smjeru. Učitelj odavno nije jedini izvor informacija. Po dnevnicima ratnih i poslijeratnih lenjingradskih učenika vidljivo je koliko je važno mjesto u njihovim životima škola zauzimala. Oni su iz svojih tijesnih sobičaka odlazili u školu i vidjeli goleme svijetle učionice i učitelje s kojima su se željeli družiti. Djeca se nisu željela vraćati kući.

Danas dijete kod kuće dobije internet i veliku količinu znanja, zatim dođe u školu gdje mu kažu; „Stop! Zakon o zaštiti djece od informacija zabranjuje nam to i to.” Kao rezultat imamo tužnu situaciju u kojoj djeca ne dolaze u školu kako bi naučila nešto novo, već jednostavno zato što je to obvezatno.

Dakle, ispada da škola danas u načelu nije nužna?

To, naravno, nije tako. Škola je danas vrlo nužna, jer raspolaže velikom intelektualnom rezervom. I to je najvažnije, škola kao institucija umije strukturirati znanje, a to je ono što internet ne može. Druga je najvažnija funkcija škole socijalizacija. U školi dijete ne susreće nekakav posebni, po interesima odabrani društveni krug, već određeni presjek društva, gdje ima botaničara, huligana, šarlatana, lijepih djevojaka.

Umijeće življenja u društvu odgaja mladog čovjeka. I bilo bi dobro kada bi škola mogla usmjeriti mladog čovjeka kako bi prilikom izlaska iz škole znao svoje mogućnosti, bio u stanju pronaći potrebnu informaciju, razumio što činiti s njom i mogao iskoristiti svoja znanja za vlastite ciljeve.

• Je li potrebno uvoditi nastavu Googlea?

Naravno! Djeca danas, na satu informatike, uče kako formulirati zahtjev. Ali kako analizirati rezultate, kako pronaći pouzdane izvore – to ne uče nigdje. Dijete često napiše potpunu besmislicu, pozivajući se na internet, ne shvaćajući da se ondje može pronaći provjereno znanje, ali i potpuna neistina.

Danas dijete iz škole izlazi zbunjenije nego ikad prije. Ranije se djetetu, kada je trebalo nešto proučiti, govorilo: „Idi u knjižnicu.” Tamo je dobilo provjerena znanja. A danas mu se govori: „Pogledaj na internetu.” Ono počinje tražiti i pronalazi spam, pornografiju i viruse. No, nitko ga pritom ne uči što činiti u situaciji kada vam se na računalo „zalijepi” haker. Danas škola, štiteći djecu od štetnih i nepoželjnih informacija, ne uči zaštititi samoga sebe i ne razvija u njima osjećaj odgovornosti za svoje ponašanje. Ne pozivam na upućivanje djece na pornografske i ekstremističke sadržaje, no u sterilnom se okruženju ne razvija imunitet.

• Je li danas potrebno učiti formule, datume i geografske nazive?

To je vrlo važno pitanje na koje nema jednoznačnog odgovora. S jedne strane, kakvog smisla ima učiti nazive  islandskih vulkana kada jednostavno na Googleu sve nađete. S druge strane, da biste nešto našli, potrebno je znati što i gdje tražiti, to jest potreban je kulturni temelj. S tim u vezi jednu je tipičnu situaciju u svom blogu opisala zaposlenica Yandexa. Oni su pokušali pokrenuti servis za pohranu glazbe i za reklamni su slogan odlučili iskoristiti frazu „Svakome svoje”. Odličan slogan! „U kompaniji su smatrali da sa sloganom nešto nije u redu”, objašnjava zaposlenica, „no svejedno su ga odlučili ostaviti.” I tek kada su ga pustili na tržište ispostavilo se da fraza ima jedinstvenu konotaciju – naime, bila je napisana u njemačkim koncentracijskim logorima. Ako čovjek nema temeljno kulturno znanje, upada u ovakve situacije. Za svakodnevni život doista je potrebno znati vrlo malo. No, ako se nečime želite dublje baviti, ta se granica pomiče.

• Znači, dobro staro štrebanje i dalje je potrebno.

Štrebanje je užasno i ono, čini se, nikome nije potrebno, ali opet može stvoriti neku zalihu znanja u glavi koje u određenom trenutku može odigrati odlučujuću ulogu. Danas je potraga za informacijama o određenoj temi, o tome što je već učinjeno u ovom ili onom području, najduži i najteži dio svakoga projekta. Ako posjedujete ikakvo znanje, značajno ćete si olakšati posao.

Mendeljejevljev periodni sustav nastao je tako što je on neprestano „pročešljavao” svoje znanje u glavi, svjesno ili nesvjesno. Mi danas koristimo štap, mnogo toga prepuštamo Googleu.

• Još je jedna složena tema djeca i pametne spravice. Treba li ograničavati djecu da ih koriste i, ako da, kako to činiti?

Potrebno ih je voditi. Za to bi, u prvom redu, trebalo razumjeti što točno djeca rade s tim spravicama. I tada neće biti nikakvih problema.

• Ali ako dijete sjedi, igra neku igru i u njoj ubija nekoga?

U tome i jest stvar. Ako on „igra neku glupu igru” tada svaki daljnji razgovor neće uspjeti. Jer vi a priori vjerujete da je igra glupa, štetna i da sjedenje uz igrice i pametne spravice ne vodi ničemu dobrom. Zato je bolje sve zabraniti i zaboraviti, kao ružan san. Uzmite na primjer trenutačno najpopularniju dječju igru Minecraft. To je fantastičan svijet s golemim mogućnostima za učenje. Obrazovni programi Minecrafta jedni su od najmoćnijih u svijetu. „On nekog ubija”, kažete. No, možda ta paljba može razviti brzu reakciju. Poznajući razne mogućnosti, znajući što se nudi na tržištu možemo upravljati interesom djeteta, pravilno ga usmjeravati. Ali ako ne želite uroniti u taj svijet i jednostavno ga se bojite, preostaje vam samo jedan izlaz, a to je zabrana.

………………

NAPOMENA

• Mel.fm – ruski portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm
• Photo by Glenn Carstens-Peters on Unsplash