Možda bi se ipak osvrt na potencijalne, nenamjerne posljedice ili nepredviđene neuspjehe mogao pokazati korisnim otkrićem.

• Imajući na umu takav eksperiment, postavljam sljedećih deset nezgodnih pitanja.

PRAVOPIS: Što ako ocjenjujemo pravopis, a nikad ga pravilno ne poučavamo?

POVRATNA INFORMACIJA CIJELOM RAZREDU: Što ako svako dijete u razredu osjeća da je povratna informacija namijenjena zapravo drugoj djeci u razredu, a ne njemu?

DVOSTRUKO KODIRANJE [UMETANJE SLIČICA UMJESTO RIJEČI UNUTAR TEKSTA]: Što ako je „dvotruko kodiranje” samo ubacivanje lijepih sličica koje ometaju djecu u čitanju i razumijevanju složenijega teksta?

ČITANJE IZ UŽITKA: Što ako smo previše usredotočeni na ohrabrivanje čitanja iz užitka da se ne bavimo time koliko učinkovito naši učenici zapravo mogu čitati?

OSTAVITE SVE I SAMO ČITAJTE: Što ako čitanje znanstvene fantastike ometa učenike da nauče ispravno čitati znanstvene tekstove?

GOVORNIŠTVO: Što ako fokus na vještine govora stvara generaciju pretjerano samopouzdanih klonova Borisa JOHNSONA?

OVLADAVANJE: Što ako je „ovladavanje” novo „poučavanje usmjereno na rast” odnosno znači istodobno sve i ništa.

OCJENJIVANJE: Što ako učitelji nisu dovoljno obučeni u ocjenjivanju?

POUČAVANJE VOKABULARA: Što ako fokusiranje na vokabular ne rezultira ničime osim golemom količinom posla za učitelje dok sastavlja liste vokabulara koje treba testirati?

KOGNITIVNA ZNANOST: Što ako većina dokaza proizašlih iz istraživanja kognitivne znanosti ne može biti uspješno prenesena iz sveučilišnoga laboratorija u učionicu?

………………

NAPOMENA

•  The Confident Teacher – blog učitelja engleskoga jezika Alexa QUIGLEYA.
• Izvor: theconversation.com
• Photo by Bethany Legg on Unsplash copy