Možda me duh američkog Dana gramatike (5. ožujka), kada pišem ovaj članak, naveo da zgrabim svoju crvenu olovku i obračunam se s nametljivcima. Ili mi je možda, što je vjerojatnije, dosadilo prigovaranje zbog gramatike.

Najgori su od svih protivnika gramatike po mome mišljenju oni koji upadaju u područje profesionalnog razvoja učitelja engleskog jezika, zatim oni koji tvrde da poučavanje gramatike nema utjecaja na pisanje učenika te da gramatika guši kreativnost. Učenje o upotrebi apostrofa ili snazi glagola u ovim se krugovima promatra kao poučavanje učenika mužnji krave ili klanju pilića, ukratko – smatraju da je to gubitak vremena. Ali ja se ne slažem. Gramatika je važna . I treba se poučavati.

■  GRAMATIKA JE I DALJE POTREBNA

Gramatika je i dalje potrebna, bez nje nema jasne komunikacije. Zarezi spajaju, a sastavne rečenice i dalje ublažavaju snagu dvije odvojene ideje. Nepravilna upotreba veznika i dalje zvuči čudno. Subjekt koji se ne slaže s predikatom i dalje zvuči poput mačke koja je upala u tučnjavu usred noći. Propušteni zarezi nedostaju, poput soli na sočnom odresku. Pogrešno upotrijebljeni apostrofi, neispravne riječi i dalje vrijeđaju prosječnog čitatelja, poput vlasi pronađene u juhi od rajčice. Koliko god se trudili, ne možemo razdvojiti prozu od gramatike.

Dobra gramatika i dalje je logika jezika, i dalje je ključ za potpuno razumijevanje jezika. Mnogi učitelji svoje učenike nisu poučavali gramatiku pa su ih potom gledali kako lutaju poput Izraelaca koji hodaju pustinjom u potrazi za zlatnim teletom. Kamo idemo? Što trebamo činiti? Učenik bez gramatičkog znanja pročitat će uradak svoga kolege iz razreda prepun pogrešaka i dat će mu povratnu informaciju poput „Dobar završetak!”. Nekoliko će učenika prepoznati probleme, ali ih neće znati imenovati ni objasniti. „Ovo zvuči čudno”, bit će najbolje što će moći ponuditi. Od toga će pisac imati malo koristi. Baš kao što Izraelcima nije bilo potrebno zlatno tele, učenicima tako nije potreban još jedan rječnik ni savjet poput onoga „čitaj naglas i obrati pažnju na pogreške”, njima su potrebne zapovijedi. Njima je potrebna gramatika.

Gramatika i dalje osnažuje učenike. Ona je i dalje ključ jasne komunikacije koja otvara vrata. Poslovno pismo, profesionalni email, molba za posao, životopis, izvješće – svi se oni oslanjaju na konciznu i ispravnu prozu. Poučavajući učenike gramatici otvarate im vrata. Kakvo je to oduševljenje kad nekom učeniku pomognete u pisanju životopisa ili molbe i tjedan dana nakon toga čujete da je dobio posao. Koliko li je samo učitelja koji su poučavali gramatiku zaslužno što su se njihovi učenici zaposlili ili su zaslužili promaknuće?

Gramatika se zbog svoje složenosti namjerno izbjegava. Ali složenost gramatike osnažuje učenike, podiže njihovo samopouzdanje. Kada je učenik u stanju ispraviti pogreške koje drugi ne znaju ni imenovati, njegovo samopouzdanje raste u nebo.

■ ČINJENICA JE DA JE POUČAVANJE GRAMATIKE I DALJE VAŽNO

Gramatika u kontekstu pisanja također je i dalje važna. Učitelj koji je posvećen uspjehu svog učenika mora mu omogućiti potrebno znanje. Baš kao što učitelj glasovira traži od svog učenika da prvo odsvira notu po notu, a tek potom cijelu kompoziciju, baš kao što trener hrvanja prvo uči kako zadati precizan udarac, a potom pušta učenika u ring, baš kao što učitelj salse prvo poučava koracima, tako i učitelj engleskoga prvo mora naučiti svoje učenike da ovladaju gramatičkim pravilima i tehnikama pisanja, a tek onda mogu početi pisati. Kao što je primijetio Alexander POPE: „Prava lakoća pisanja dolazi umijećem, ne slučajnošću. Kao što se najlakše kreću oni koji su naučili plesati.”

………………

NAPOMENA

•  Blackboardtalk – američki blog namijenjen učiteljima.
• Izvor: blackboardtalk.com