Potječe iz prosvjetarske obitelji, pa je nekako i logičan slijed bio da prosvjeta bude njezin životni izbor. Na tome, kaže, nikada nije požalila.

Pa čak ni ružna aktualna učiteljska stvarnost – loša primanja, sve veći zahtjevi, nerealnost i nesuradnja od strane roditeljima nisu joj mogli stati na kraj. Osjećaj bliskosti sa svojim učenicima, svakodnevna borba za napredovanjem, sazrijevanjem, stjecanjem znanja, ovoj učiteljici dovoljni su razlozi zbog kojih maksimalno uživa u svome poslu. Svaki dan iznova!

Ipak, nije uvijek sve tako bajno…

Vremena su se promijenila, došli su neki “novi” klinci, a s njima i neke “nove muke.” U razredu djeca veći dio vremena sjede i sve je veći broj djece s problemima kralježnice, bilo da je riječ o lošem držanju ili već postojećim manjim deformitetima. Sjedilačko ponašanje djecu svrstava u rizičnu skupinu sklonu obolijevanju od dijabetesa, srčanih tegoba i pretilosti.

Učiteljica Brajković se stoga zapitala: “Zašto nešto liječiti kad se već može spriječiti?” Nije joj trebalo dugo da joj sine genijalna ideja. U svoj razred “pozvala” je i “ugostila” pilates lopte. Lopte koje najčešće susrećemo u sportskim dvoranama i na treninzima, a ne u školskim učionicama. Kako su se pilates lopte našle u njezinom razredu i kako je proteklo “druženje” s učenicima, otkrila je za portal klinfo.rtl.hr.

■  Kako ste došli na ideju da umjesto na klasičnoj stolici djeca sjede na pilates loptama?

Dodatni poticaj dobila sam posve slučajno od specijalista fizijatra kojem sam ispričala svoju namjeru. Njegove riječi na kraju konzultacije bile su: „Bravo! Nabavite ih što prije.“ Eto razloga zbog kojega sam predložila roditeljima na 1. roditeljskom sastanku da malo razmisle o mogućnostima upotrebe pilates lopti i u učionici. Djeca su nam sve živahnija, često se ljuljaju na stolcima, podmeću noge te nepravilno sjede i gube koncentraciju koja im je potrebna za rad. Sve su to bili vrlo jaki argumenti i roditelji nisu mnogo razmišljali. Složili su se s prijedlogom i nabavili smo lopte. Najprije smo posudili lopte u dvije veličine kako bismo odredili pravu veličinu i točan broj.

■  Na koji ste način “upoznali” školarce s loptama?

Učenike sam upoznala s mogućim problemima koji se mogu pojaviti na početku sjedenja na lopti kao što su umor i otežano održavanje ravnoteže. Dogovoreno je da mogu sami zamijeniti loptu stolcem kada im postane naporno sjediti na lopti.

Djeca su me, naravno, razuvjeravala da to neće biti potrebno, no pokazalo se da doista mogu sjediti jedan sat, a da im je nakon toga potreban predah. Kad im je bilo dosta, sjeli su na stolce, a nakon predaha ponovo su imali mogućnost uzeti loptu. Takav dogovor odlično funkcionira. Sada sami biraju loptu ili stolicu prema aktivnosti koju odrađuju.

■  Kakve su bile reakcije djece?

U početku bilo je svega! Nemojmo se zavaravati. Dobili su nešto novo, nešto što tek trebaju upoznati pa sam morala pribjeći autoritetu i stvoriti pravila korištenja lopti jer bilo je migoljenja, škripanja, struganja, poskakivanja. Sve je to bilo novo, zanimljivo i trebalo je istražiti svaki pokret koji se može napraviti na svojoj lopti.

■  Koje su prednosti sjedenja na pilates lopti? 

Lopte su djelovale i na bolje raspoloženje, povećanje koncentracije za vrijeme nastavnog sata te je postignuta veća učinkovitost u učenju i obavljanju zadataka.

■  Je li bilo nekih zanimljivih situacija s pilates loptama?

Na odmoru su čak pokušali i bacati lopte u zrak, jer i to je dio istraživanja novog. Jedan je učenik pokušao olovkom bockati dok nije uspio u namjeni i probio loptu jer ona je napuhana. Imali smo i fazu „odmora“ od lopti jer su malo pretjerali, pa smo ih ispuhali, sklonili na neko vrijeme dok ih nismo ponovo poželjeli. S djecom treba biti spreman na sve.

■  I učiteljica ima svoju loptu, zar ne?

I učiteljica je kupila (platila) svoju loptu, sjedi na njoj možda rjeđe nego učenici, jer ona zapravo malo sjedi, ona šeta učionicom među djecom. No, sjednem na loptu (i meni odgovara za odmor kralježnice) kad čitam priču, kad slobodno razgovaramo, kad imam trenutak u kojem mogu biti na lopti (dok oni nešto pišu, samostalno rade) ili na satu TZK kad demonstriram vježbe koje radimo na lopti i uz loptu.

■  Postoji li još koja škola u Hrvatskoj koja prakticira sjedenje na lopti ili ste vi jedini?

U mojoj školi samo naš razred 2.(a) ima lopte, pioniri smo koji su probili led. U Hrvatskoj znam samo za još jednu školu u Varaždinu, IV. OŠ Varaždin, kolegica Gordana Foder pred nekih 7 godina prva je uvela loptu u razred. Ona je meni bila poticaj i inspiracija, a njena pozitivna povratna informacija i razlog da i ja pokušam. Eto, mi se sada već pola godine družimo s loptom i na lopti, zadovoljni što bih preporučila i ostalima koji su zainteresirani. [ IZ DRUGIH MEDIJA | klinfo.rtl.hr ]