Kada učenici imaju prilike obavljati smislene zadatke, tj. rješavati stvarne probleme, tada njihovo zalaganje na satu raste.

Ali učitelji su danas pod velikim pritiskom da zadovolje standarde kako bi učenici mogli proći ispite koji mjere uspješnost.

U mnogim su slučajevima kurikulum i poučavanje ograničeni rigoroznim smjernicama i fokusom na diskretno učenje.

Ja surađujem s edukatorima koji promiču dublje učenje, koje može biti postignuto ako učitelji imaju podršku pri osmišljavanju smislenih iskustava za svoje učenike. Učitelji dijele lekcije koje su autentične, praktične, izazovne i smislene. Ove lekcije uključuju više od pukih standarda: one su usmjerene na mnoge od „mekih” vještina za koje znamo da su ključne za uspjeh naših učenika u karijeri i životu – vještine koje uključuju sposobnost surađivanja, stvaranja, rješavanja problema, komuniciranja i ustrajnosti.

Postoje stvari koje možemo napraviti kako bismo osnažili učitelje da potiču ovu dublju razinu učenja. „Namjernim” poučavanjem možemo pokazati učenicima kako da kritički razmišljaju o stvarima, konceptima i idejama te kako da pronalaze rješenja za stvarne probleme.

OSAM KORAKA ZA DUBLJE UČENJE ■

1) CILJEVI UČENJA I KRITERIJI USPJEHA: Svaka odlična lekcija počinje jasnom vizijom onoga što učenici moraju znati i biti sposobni napraviti. Svrha i kriteriji za uspjeh učenicima moraju biti jasno objašnjeni, da se njima mogu služiti kao vodičem za samoprocjenu.

2) UVJERLJIVI SADRŽAJ I PROIZVODI: Osim pukih standarda, učitelji pomoću sadržaja i izvedbenih očekivanja osmišljavaju probleme koji se temelje na stvarnim situacijama koje učenici pokušavaju riješiti. Iskustva učenja koja nude autentične, interdisciplinarne zadatke učenicima daju im osjećaj važnosti i potiču njihovu znatiželju.

3) KULTURA SURADNJE: Učenje je društveno, a smislena uključivost ili suradnja kroz proces učenja potiče učenike na zalaganje. Postoje beskrajne mogućnosti za suradnju, uključujući fleksibilne skupine, partnere, vršnjačko mentorstvo, akademsku raspravu i online stručnjake.

4) OSNAŽIVANJE UČENIKA: Kada učenici imaju kontrolu nad procesom učenja, tada mogu birati kako će pokazati jesu li nešto svladali, a to može uključivati uporabu digitalnih alata i izvora. Uz to, pozivanje učenika da i sami imaju udjela u onome što uče i na koji se način uključuju u sadržaj učenja dopušta im da izaberu ulogu „pomoćnog projektanta.”

5) „NAMJERNO” POUČAVANJE: strategije temeljene na dokazima trebale bi biti pažljivo odabrane kako bi imale najveći mogući utjecaj na ishode učenja. Jedna je takva strategija model postupnog smanjenja odgovornosti, koji omogućuje strukturu za izravno poučavanje i oblikovanje („pokaži im”) te vođenu praksu na zadatku („pomozi im”), prije nego što se učenici sami okušaju u zadatku („dopusti im”).

6) AUTENTIČNI ALATI I IZVORI ZNANJA: učenici bi trebali imati pristup nizu alata i izvora znanja, ujedno tiskanih i digitalnih, u procesu učenja i pri stvaranju proizvoda kako bi pokazali svoje učenje. Omogućavanje raznolike lepeze alata učenicima nudi izbor i naglašava proces nad konačnim proizvodom. Strategije poput mješovitog učenja i obrnute učionice nude bogata iskustva koja uključuju učenike i poštuju način na koji oni uče i stvaraju.

7) FOKUS NA PISMENOSTI: Bez obzira na sadržaj, čitanje i pisanje, i razgovori bi trebali biti ugrađeni u svako iskustvo učenja. Izložite učenike višestrukim tekstovima, primarnim i sekundarnim tiskanim i online izvorima. Uključite učenike tako što će te ih poticati da često postavljaju pitanja.

8) POVRATNE INFORMACIJE ZA UČENJE: Postoje „petlje” povratnih informacija koje učenicima omogućuju vodstvo u njihovu napretku prema ishodima učenja, i to u obliku učitelj – učenik, učenik – učenik ili samoprocjena. Povratne informacije su formativne i pružaju učenicima sigurnost kada žele riskirati i isprobati nove stvari bez straha od neuspjeha.

PRIMJER LEKCIJE ZA DUBLJE UČENJE ■

Evo lekcije koja pokazuje kako spojiti sve ove elemente, koristeći se klasičnom pričom „Thank You, Ma’am” Langstona HUGHESA

PRIČA UKLJUČUJE DVA LIKA: Rogera, dječaka koji želi par cipela pa pokuša ukrasti torbicu Luelle Jones.

SVRHA UČENJA U OVOJ LEKCIJI JEST: citirati tekstualne dokaze, analizirati kako autor razvija točke gledišta različitih likova te napisati argumente koji podupiru tvrdnje logičnim razmišljanjem i relevantnim dokazima.

Neka učenici zamisle Rogera kao maloljetnog prijestupnika koji se pojavljuje pred sudom zbog prekršaja koji uključuje pokušaj krađe, napad, uznemiravanje i kršenje policijskog sata.

Omogućite pozadinsko znanje o sudskom procesu i postupku saslušanja – to možete napraviti pomoću videa ili čak izleta u obližnju sudnicu.

Pretpostavite da je Roger učenik u lokalnoj školi i živi u domu za nezbrinutu djecu. Učenici će preuzimati sljedeće uloge i odrediti treba li Rogera zakonski goniti ili braniti: policijski nadzornik, socijalni radnik, sin ili kći Luelle Jones.

Oni će pripremiti minimalno tri pasusa u kojima će opisati svoje mišljenje za suca i porotu, navodeći barem tri dokazna materijala za Rogera ili protiv njega.

Učenici će zatim surađivati s drugima u razredu koji odaberu istu ulogu te podijeliti svoje tvrdnje i dokaze. Oni zatim mogu promijeniti svoje tvrdnje i vježbati predstavljanje svojih mišljenja sa svojom skupinom, razmišljajući o mogućim pitanjima koja bi mogli postaviti tijekom suđenja.

Učitelj bi zatim trebao voditi suđenje nekoliko puta, tako da svaki učenik sudjeluje barem jednom u svakoj od uloga.

Ovo učenje čini pamtljivim iskustvom. Učenicima je ponuđen autentičan problem koji omogućuje svrhu i kontekst za učenje.

………………………….

NAPOMENA

• Portal EDUTOPIA mrežna je zajednica koja promiče i dijeli znanje o obrazovnim temama. Autori portala ističu projektno orijentirano učenje, profesionalni razvoj učitelja, društveno i emocionalno učenje, integraciju tehnologije itd.
• Izvor: edutopia.org