U sklopu golemog plana redizajniranja koji uključuje 4800 škola, fiksni zidovi među učionicama počinju se rušiti, a pokretnim se pregradama koriste za samostalan rad ili rad u malim skupinama. 

Na sličan se način tradicionalni razredni namještaj poput učiteljevih stolova, redova klupa i plastičnih stolaca zamjenjuje jastucima, naslonjačima i prostorom za grupnu suradnju. Ovo nisu jedine uklonjene prepreke.

Podjele između dobnih skupina i predmeta brzo nestaju u korist multidisciplinarnog pristupa školovanju poznatijeg kao učenje temeljeno na fenomenu* (phenomenon-based learning) koje favorizira maksimalnu suradnju među učenicima.

[*Umjesto da se usredotoče na jedan predmet poput matematike, učenici i učitelji zajedno izaberu tematiku iz stvarnog svijeta koja ih zanima – na primjer klimatske promjene – koju zatim obrađuju iz različitih kutova. Što kaže znanost o klimatskim promjenama? Kako se svijet planira nositi s tim problemom? Postoji li literatura koja se bavim tim područjem?

To nije zamjena za tradicionalne predmete – oni se i dalje poučavaju. Umjesto toga, ovo tematski temeljeno učenje prilika je da učenici povežu i objedine niz različitih vještina. Djeca uče holistički i koriste vještine iz stvarnog svijeta (poput korištenja tehnologijom) da bi se suočila s nekim predmetom na isti način kao i odrasli.]

Finska je već dugo poznata kao zemlja s jednim od najuspješnijih obrazovnih sustava u Europi i šire, što je još zanimljivije ako uzmemo u obzir činjenicu da se odbija prilagoditi obrazovnim normama.

Finska djeca kreću u školu u dobi od sedam godina i njihovi su dani kraći od prosjeka, nastavu počinju od 9 – 9.45 te završavaju već oko 14.45. Postoje odmori od 10 do 20 minuta između lekcija, dok učitelji poučavaju četiri sata dnevno ili manje da bi maksimizirali kvalitetu svog poučavanja.

• Poučavanje je u Finskoj plemenita profesija, ali i sretna. Možemo li to reći i za ostatak svijeta?

Učenici nisu grupirani prema sposobnostima te iako domaća zadaća i ocjenjivanje postoje, oni su vrlo rijetki, a zasigurno nisu fokus obrazovnog procesa. Unatoč ovome sustavu ili možda upravo zbog njega Finska rutinski postiže bolje rezultate od svojih europskih vršnjaka u matematici, čitanju i znanosti.

Ipak, većina edukacijskih sustava diljem svijeta radi upravo suprotno od onoga što su mogli naučiti na primjeru Finske.

Uzmite samo u obzir nepotrebnu administraciju, fiksni kurikulum, produžene školske dane, rutinsko testiranje itd. Umjesto toga, ne bismo li se trebali ugledati na primjer Finske i posuditi od njih neke od njihovih savjeta i tehnika?

Tri stvari koje možemo naučiti od Finske: 

1) RUŠENJE PREPREKA UZ MAKSIMALNU UDOBNOST

Ovo se možda čini kao radikalna ideja i prva je pomisao možda čisti kaos i nepraktičnost škole bez zidova. Ali kad uzmete u obzir tlocrte mnogih profesionalnih radnih mjesta današnjice zapitat ćete se kako je moguće da današnje škole toliko odudaraju od radnih okruženja 21. stoljeća.

• Je li otvoreno učenje zaista toliko radikalno?

Ne tako davno posjetio sam glavni ured jedne velike tehnološke tvrtke u Londonu i ostao zaprepašten time koliko dizajn i arhitektura potiču i olakšavaju napredak i inovaciju. Prozirni stakleni zidovi i površine namijenjene za pisanje markerima omogućavaju grupno razmišljanje, sastanke i dijeljenje ideja u bilo kojem dijelu ureda. Veliki otvoreni prostori, ispunjeni raznim vrstama namještaja, uz pregršt prirodnog svjetla i umjetničkih djela za maksimiziranje udobnosti i inspiracije, radne „kapsule” koje omogućavaju rad u manjim skupinama, dok izolirani dijelovi dopuštaju tih i samostalan rad.

Kada razmislimo o tome kako različito djeca uče i koliko je ključno uvesti raznolikost u maksimiziranju užitka, uključenosti i produktivnosti – mijenjanje arhitekture prostora za učenje moglo bi imati veći utjecaj nego što se prethodno smatralo. Sva djeca zaslužuju učiti u „pametnim učionicama”.

2) RAZDVAJANJE UČENIKA PO DOBNIM SKUPINAMA.

Moglo bi se reći da postoji stupanj praktičnosti u dijeljenju učenika po dobnim skupinama, ali može li ovo biti manje rigidno? Znamo da djeca različito napreduju iz različitih razloga.

Bi li uspješnost učenika mogla potaknuti bolje rezultate kada bi im se dopustilo da surađuju i uče od starijih učenika?

Bi li učenici koji imaju poteškoća bolje prolazili kada ne bi bili žrtve standardiziranoga kurikuluma?

Bi li ovaj vertikalan stil učenja vodio do boljeg razvijanja osobnih vještina vodstva te zauzvrat učinkovitije poticao samopouzdanje i iskreniji osjećaj zajedništva u školama?

Je li ideja o tome da imamo fluidniji sustav, uključujući predmete koji bi se poučavali prema ključnim stadijima umjesto prema striktnim dobnim skupinama, zaista toliko luda?

3) UČENJE TEMELJENO NA FENOMENU.

Također poznato kao projektno-orijentirano učenje, ovo je proces uzimanja jednoga koncepta i njegova proučavanja iz niza obrazovnih perspektiva i pristupa, iz matematičkog do povijesnog, kreativnog do povijesnog. To je nešto što je već postalo dio svakodnevice u mnogim školama diljem svijeta.

Oni koji su implementirali ovaj oblik učenja govore o iznimnoj koristi koju ovaj autentičniji pristup učenju ima, poput povećanog interesa, zalaganja i većeg samopouzdanja učenika u predmetnom području, što s druge strane vodi do povećanja kreativnosti, razvijanja sposobnosti za rješavanje problema te suradnje učenika na putu prema zajedničkom cilju.

Za sada možemo pričati o obrazovanju koje trenutačno poznajemo i obrazovanju kakvo bi moglo biti. Bez obzira na to koliko ovaj finski pothvat rušenja prepreka bio uspješan, divim se njihovoj hrabrosti za inoviranjem i pokušajem premošćivanja jaza između tih dviju obrazovnih verzija.

………………………..

NAPOMENA:

• Portal Teacher Toolkit profesionalna je platforma za objavljivanje učiteljskih ideja i resursa kako bi im ponudio podršku koja im je potrebna za razvoj i uspješnost u ovako izazovnoj profesiji.
• Izvor: teachertoolkit.co.uk