Školstvo u medijima
VRIJEME JE ZA PRIHVATLJIVE I MEĐUNARODNO PREPOZNATE DISCIPLINSKE MJERE
Zašto više kažnjavamo učitelje nego učenike?
objavljeno: 4. travnja 2018.

… ali i u Aucklandu, gdje se za to okrivljuju troškovi stanovanja i života. Međutim, jesmo li nešto propustili?

Je li obrazovanje postalo toliko politički korektno da kompetentni kandidati izbjegavaju ulaziti u sektor zbog mogućih oštrih kazni i za najmanje prekršaje?

Nedavni slučaj učitelja koji je ravnatelju prijavio i doveo učenika koji izaziva nevolje rezultirao je oštrom kaznom, ali ne za učenika, već za – učitelja. Sve zbog trivijalnog postupka koji je opravdan. To je glupost.

Učitelji se već godinama ne mogu konkretno suočiti s problematičnim učenicima u učionici ili na igralištu. Mnogi će reći da su remen ili šiba bili brzo i učinkovito rješenje disciplinskih problema, navodeći često klasik – „nije im škodilo”.

Hvala bogu, ostavili smo iza sebe i tu raspravu. Sam spomen na povratak fizičkog kažnjavanja smatra se pretjeranim, i to s pravom. Ali ozbiljno, koja sredstva učitelj ima na raspolaganju u borbi sa stalnim ometanjem nastave? To je nešto što je učiteljima, siguran sam, stalan izvor frustracije.

SUSPENZIJA ILI ISKLJUČENJE NISU RJEŠENJE, JER:

a) ne suočavaju se sa stvarnim problemom

b) kontraproduktivni su iz obrazovne perspektive

c) počinitelji su obično učenici koji će isključenje iz škole vidjeti kao nagradu, a ne kaznu.

Nastavnici zaslužuju podršku onih koji nadziru njihov rad, a ne kaznu kada pokušavaju postupiti ispravno. Zaslužuju i podršku roditelja i zaštitu od onih koji u pretjeranoj želji da zaštite dijete poduzimaju pravne mjere ili se obraćaju medijima umjesto da se pomire s činjenicom da njihovo dijete nije „anđeo”.

Dio problema je i činjenica što svaka škola ima vlastita pravila u takvim situacijama. Iako je to možda kulturološki i sociološki opravdano, možda je vrijeme da uspostavimo pozitivne, učinkovite, nacionalno prihvatljive i međunarodno prepoznate disciplinske mjere.

Pretpostavljam da bi takav korak bio politički neugodan. Ne samo za političare već i zagovornike društvenog inženjeringa koji vjeruju da je kazna za prekršaje anatema modernom društvu.

Učitelj koji je odlučio poduzeti potpuno razumljivu mjeru u suočavanju s mladim prijestupnikom zaslužuje pohvalu, a ne kaznu.

Nije čudo što se odlučio vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo i što sve više ljudi izbjegava učiteljski posao.

………………

NAPOMENA

  • Stuff – najveći i najpopularniji novozelandski portal s vijestima.
  • Izvor: stuff.co.nz