Sjećam se da sam mnogo puta dijelila to svoje vjerovanje u ozbiljnim, iskrenim razgovorima s djetetom koje popušta u učenju. Uozbiljila bih se i govorila mirnim, ozbiljnim glasom. „Nisi završio projekt zbog igre? Domaća zadaća je važnija od igre. Škola je djetetov najvažniji posao. Tvoj je prioritet da budeš dobar učenik, to mora biti na prvome mjestu.”

Tko zna gdje sam pokupila tu ideju?

Možda od drugih učitelja ili čak roditelja. Svaki roditelj pred kojim bih ponovila ovakav govor kimao bi ozbiljno u znak iskrenog slaganja. To je dio konvencionalne mudrosti u koju smo svi vjerovali i u koju smo pokušavali uvjeriti djecu kada bi prijatelji ili videoigre postali njihov fokus.

Moji su se osjećaji tijekom godina promijenili. Počela sam vjerovati da djeca imaju pravo na vrijeme za sebe izvan škole te da mi odrasli nemamo pravo kontrolirati njihove večeri i vikende baš kao što ni naši šefovi nemaju pravo na naše slobodno vrijeme. Sada vjerujem da djetetov najvažniji posao nije škola, već učenje. A te dvije stvari nisu iste.

Učenje se odvija kroz igru ​​i istraživanje. Učenje proizlazi iz vlastite strasti i razvijanja interesa i hobija. Učenje se događa kada razgovaramo, pitamo se, propitkujemo, sanjamo i eksperimentiramo. Katkad dolazi kroz radne listove i istraživačke projekte. Ali ne uvijek. A stvari koje se nauče školovanjem nisu nužno važnije od vještina razvijenih izvan škole.

Ja nisam potpuno protiv domaće zadaće. I želim da moji učenici školu shvate ozbiljno. Vrlo je važno da se djeca potpuno posvete školskim zadatcima između 8 i 15 sati. Ali škola ipak nije najvažnija stvar u njihovim životima. Iako je učenje djetetov najvažniji posao, djeca su više od učenika i život je mnogo više od naših poslova.

Život su veze, obitelj, prijateljstva, veza s Bogom i duhovnošću. Ljepota života proživljava se kroz igru i odmor, kretanje i relaksaciju. Željela bih pomoći učenicima da pronađu ravnotežu između posla i života već u ranoj dobi kako bi odrasli u ljude koji znaju uživati i cijeniti svaki trenutak.

I zato želim da moj odnos s učenicima pokaže promjenu u načinu gledanja. Želim da moji prioriteti odražavaju stav da škola nije niti je ikad bila ičiji najvažniji posao.

………………

NAPOMENA:

• Autorica članka je Angela WATSON, učiteljica, savjetnica, autorica i vlasnica bloga.
• Izvor: thecornerstoneforteachers.com