PLANIRANJE INTERAKTIVNOSTI NA SATU

1. PAMETNO PLANIRANJE POČINJE OD KRAJA (O trima filozofijama poučavanja)

Pametno planiranje počinje od kraja, od onoga što želim postići ne na kraju sata, ni na kraju polugodišta, ni na kraju godine, ni na kraju obrazovnoga ciklusa... nego na kraju školovanja učenika u školi.

Osobna filozofija poučavanja svakoga učitelja obično je ili pretežito transmisijska ili transakcijska ili transformacijska. Transmisijska je usmjerena na gradivo koje želimo prenijeti učenicima, odnosno količinu i vrstu informacija, te na razinu njihova pamćenja, razumijevanja i primjenu tih informacija kako bi uspješno odgovorili na pitanja i riješili testove. Pri oblikovanju nastavnoga sata transmisijski je učitelj usmjeren uglavnom na planiranje svojih aktivnosti na satu (što će i kako će nešto objasniti učenicima, kako će provjeriti njihovu recepciju i razumijevanje).Transakcijska je filozofija poučavanja usmjerena na aktivnosti kojima će učenici samostalno doći do potrebnih znanja i vještina postupno ih gradeći. Pri oblikovanju nastavnoga sata transakcijski je učitelj usmjeren uglavnom na planiranje učeničkih (a ne svojih) aktivnosti na satu. Transformacijska je filozofija poučavanja usmjerena na osobni rast učenika: promjene u njihovu načinu razmišljanja i ponašanja koje su potrebne da bi postali i privatno i poslovno sposobni za uspješan život i rad. Pri planiranu nastavnoga sata učitelj personalizira interaktivnosti ovisno o potencijalima i problemima svakog pojedinog učenika. Odabire aktivnosti tako da svaki učenik stekne baš ona znanja i vještine te izbrusi baš one kompetencije koje su mu najpotrebnije. 

Djelotvornost transmisijske i transakcijske filozofije poučavanja dokazuje se ocjenama koje učenici dobivaju na kraju godine. Djelotvornost transformacijske filozofije poučavanja dokazuje se njihovom uspješnošću poslije u životu.

Svaka od tri filozofije poučavanja ima svoje prednosti. Transmisijska će kod učenika razvijati odgovornost prema učenju, disciplinu u ispunjavanju obveza, marljivost u učenju i vježbanju... Transakcijska će učenike naučiti učenju iz iskustva, pogrešaka, praktičnoga rada, potaknut će ih na uzročno-posljedično razmišljanje, naučiti ih organizirati svoje vrijeme, preuzimati odgovornost, surađivati... Transformacijska će kod učenika razvijati kreativan način razmišljanja i rješavanja problema, ohrabriti ih za uporabu intuicije, osnažiti unutarnju motivaciju za cjeloživotno učenje.

Pitanje nije koja je od tih filozofija poučavanja bolja, nego kako planirati sat kombinirajući ih da bismo se što više približili baš onim rezultatima koje želimo postići na kraju.

2. I PLITKO I DUBOKO (O šest koncepata učenja)

Kao što učitelji imaju svoju filozofiju poučavanja, tako i učenici imaju svoj koncept učenja. Nekima je pristup učenju usmjeren na uspješnu reprodukciju, nekima na razumijevanje, nekima na primjenu.

Riječ je zapravo o šest koncepata učenja koji razlikuju površinsko učenje od dubokoga. I pri tome je riječ o krajnjemu cilju koji učenici žele dosegnuti. Učenici koji se zadovoljavaju pasivnim površinskim učenjem nastoje samo zapamtiti sve što treba, ne povezuju, ne promišljaju o onomu o čemu uče, uče jer moraju, izvanjski su motivirani ocjenom. Učenici koji doista žele učiti uče dubinski: uočavaju koncepte, uzorke i strukture u sadržaju, teme i ideje o kojima uče povezuju sa svojim iskustvima i informacijama iz drugih izvora, kritički promišljaju o novom i naučenom gradivu, argumentiraju, iznutra su motivirani, vole učiti i cilj im je shvatiti smisao onoga što uče.

Učenici najčešće ne uče onako kako bismo očekivali poznavajući njihove sposobnosti, nego uče u skladu sa svojim osobnim konceptom učenja, uče vodeći se ciljem koji su si postavili. Često je taj cilj preplitko postavljen jer učenici jednostavno nemaju razvijenu ideju o tome zašto uistinu treba učiti, a smisao učenja poistovjećuju s ocjenama. Nisu učenici za to krivi: i sustav i roditelji, svi na neki način očekuju ocjenu kao potvrdu svrhe učenja, pa i učenici zaglave na toj razini razumijevanja smisla učenja.

3. NAJČEŠĆA POGREŠKA U PLANIRANJU INTERAKTIVNOSTI

Najčešća pogreška u planiranju interaktivnosti na satu neprilagođene su filozofije poučavanja i učenja. Ja učenicima želim pružiti više od pukoga „prenošenja znanja“, a njih zanima samo ono za što će dobiti ocjenu. Taj nesklad u filozofijama uzrokuje komunikacijski konflikt: ne razumijemo se, čini nam se da se uzalud trudimo, da su nas dopali loši učenici ili loša generacija. I učenici imaju istu frustraciju, nije im jasno zašto učitelj traži od njih „gluposti“ umjesto da se usredotoči na gradivo...

Odatle tvrdnja iznesena na početku ovoga teksta da ne postoji samo jedan univerzalni, najbolji način. Kako ću najbolje planirati i oblikovati interaktivnosti na satu, ne mogu znati na početku školske godine jer još ne poznajem dobro svoje učenike. U studenome već znam tko ima kakav problem, čiji problem proistječe iz nepoznavanja tehnika učenja, a čiji iz njegova koncepta učenja. Raspolažući tim informacijama, mogu osmisliti interaktivnosti na takav način da svakom učeniku pomognem tako da to za njega bude najdjelotvornije.

4. DVA PRIMJERA IZ PRAKSE

Transmisijski nastrojen učitelj ima najmanje problema s osmišljavanjem aktivnosti. On zapravo od učenika traži da rade ono što im se kaže, uvježbavaju određene radnje do automatiziranja pamteći usput i bruseći potrebne vještine.

Transakcijskom i transformacijskom učitelju malo je teže pa je zgodno pogledati iskustva onih koji su to već primijenili.

1. Antonia Budanko Brkić, prof. fizike i informatike u OŠ Stjepana Radića u Bibinju, znajući da njezini osmaši vole praktične radove (inače: svi ih učenici vole), odlučila ih je zaposliti projektom u kojem će stari bicikl s otpada pretvoriti u korisnu spravu. Projekt nije bio pojedinačan, učenici su trebali kod kuće raditi u dvočlanim ili tročlanim skupinama. Što je iz tog projekta nastalo? Profesorica Budanko Brkić napisala je: „Dva su učenika smislila kako da pedaliranjem pokrećemo ventilator i to su izvela, a druga je skupina od tri učenika učinila da pedaliranjem zasvijetli žarulja. Učenici su bili jako zadovoljni svojim radom. Tijekom malog odmora svi su pedalirali. Sedmaši su nabrojili koje se sve pretvorbe energije događaju i pitali su hoće li i oni moći dogodine nešto napraviti. Meni se već vrte ideje po glavi.“ A učenici koji su „sredili bicikle“ komentirali su:

Svidio mi se ovaj rad jer sam na njemu primijenio dosadašnje znanje iz fizike o pretvorbi energije, mehaničke u svjetlosnu i toplinsku. Ja sam spojio struju jer je to bilo ono što sam najviše želio raditi.

Dino R.

Kada smo pedalirali, ventilator je radio. Sviđalo nam se spajati žice i razmišljati kako da spojimo strujni krug. Najviše nam se svidjelo što smo mogli primijeniti gradivo iz fizike i nešto napraviti.

Vinko F. i Ante L.

Profesorica Snježana Štark predaje engleski jezik u Osnovnoj školi Josipovac. Kad želi potaknuti kvalitetnu raspravu o nekoj temi, primijeni taktiku iz filma „Društvo mrtvih pjesnika“, onu foru profesora Johna Keatinga (glumi ga Robin Williams) s promjenom perspektive. 

Svoje iskustvo opisuje ovako:

„Najprije zamolim djecu (sedmaše) da čučnu pokraj svojih stolaca i pogledaju oko sebe, a zatim da svatko stane na svoj stolac. Njihova je prva reakcija nevjerica i pitanje: „Zbilja? Smijemo?“ No, kad stanu na stolce i pogledaju učionicu i prijatelje oko sebe iz te perspektive, promijeni im se pogled u očima, a njihove su reakcije te misli i razmišljanja koja iznose u razgovoru nakon toga neprocjenjivi. I nikada do sada nije bilo problema s disciplinom, ni pri penjanju ni pri silaženju sa stolaca.“