Punjači za baterije

Autor: Dinka Juričić

ergonomija

Britanski su psiholozi sredinom prošloga stoljeća skovali termin ergonomija kao zajednički naziv za sve postupke kojima si čovjek prilagođava okruženje da bi mu rad bio lakši i ugodniji. Isprva su se samo alati, dijelovi strojeva, sjedalice, radni stolovi... prilagođavali čovjekovoj anatomiji. Danas se ergonomske prilagodbe podjednako odnose i na psihološke prilagodbe bojom, količinom ili usmjerenošću svjetla, mirisima, pozadinskom glazbom... Nisu bez razloga prostori mnogih škola obojeni energetski jakim bojama, na početak i završetak sata, umjesto klasičnog školskog zvona, upozorava glazba, a po hodnicima i knjižnicama od paleta i šarenih jastuka složeni su ugodni kutići za odmor i druženje.

Bilo bi doista jednostavno za svoj umor, stres i neraspoloženje optuživati učenike, roditelje, ispravak zadaća i testova... Nisu oni razlog... Iscijeđeni smo jer smo dopustili da nam se baterije isprazne, nismo ih punili. Pronađemo li način da ih napunimo, uspješno ćemo se nositi i s ljudima i s problemima. Nezgodno je, međutim, što ne postoji univerzalni recept za punjenje osobnih baterija. Dakako, poticajno okruženje uvijek pomaže, ali ni ono nije svemoćno. A što jest svemoćno? PROMJENA!

 

Kad nas iskustvo učini gluhima...

Kad nas iskustvo učini gluhima 

Nitko od nas baš nije ljubitelj neželjenih savjeta. Kad bi se birao šampion neželjenosti među neželjenim savjetima, onda bi to bio savjet: PROMIJENI NEŠTO. Digne nam tlak. Uglavnom zato što i sami znamo da bismo trebali promijeniti neke svoje navike, ali da je to lako, već bismo ih i bez tuđega savjeta stoput promijenili.
Ima još jedan razlog zbog kojeg nam savjet PROMIJENI SE diže tlak. Krenemo obrambeno: Zašto da se JA promijenim kad ne valja ovo, ne valja ono... A završim zaklinjući se na svoje iskustvo: Ja tako radim već godinama i sve dosad bilo je uspješno. Zašto bih, dakle, sad trebala nešto mijenjati? Da bih obranila svoje iskustvo i svoj način rada, radije ću šutjeti i trpjeti i neću priznati da imam problema.

A sad dolazi najteži dio priče: sami smo si krivi što nam je tako kako je. Nisam to rekla ja, nego Daniel Goleman. I nije on jedini koji tvrdi da mir i zadovoljstvo životom zapravo sasvim malo (otprilike 20%) ovise o kontekstu i okolini, onome što nam se događa i na što ne možemo utjecati. Osjećaj zadovoljstva vlastitim životom, poslom, samim sobom... točnije 80% toga osjećaja izazivamo sami, svojim stajalištem.

Dakle, radim u paklenim uvjetima, s nemogućim učenicima, roditeljima, kolegama, savjetnicama, ravnateljem, u školi bez opreme, za sitan novac... OK, sve je jasno – ali to je tek 20% moje muke, a 80% proizlazi iz moje nevoljkosti da nešto promijenim. Zvuči bolno, zar ne?

 

Lanci i krila

Lanci i krila

Nije jednostavno promijeniti stajalište, ali ništa jednostavnije nije ni mijenjanje rutina i navika. Rutine su naši autopiloti: radnje koje možemo obavljati ne razmišljajući jer smo ih automatizirali. Rutinama čuvamo svoju energiju od neprestanog donošenja odluka i jednih te istih razmišljanja u situacijama koje se ponavljaju. Imamo rutine kojima počinjemo sat, umirujemo učenike, pregledavamo njihove zadaće, ispitujemo, tumačimo novo gradivo, rješavamo probleme, završavamo sat... Koliko mi god te rutine olakšavaju život čuvajući moju energiju, toliko su mi i lanci ako odbijam primijetiti da koja od njih više ne donosi iste rezultate kao proteklih godina.

Rutine su, naime, navike, ponašanja koja smo naučili ponavljati. Ne mogu se promijeniti preko noći, ali mogu se, nakon nekog vremena i upornog ponavljanja, zamijeniti novim navikama.

Koje bih svoje navike željela promijeniti kako bih mogla uspješnije raditi i biti zadovoljnija? Prestati se nervirati zbog učeničkih grubosti, bahatosti, neposluha, nerada? Naučit ću kako se to radi. Postati uvjerljiv i karizmatičan sugovornik, uspješnim pregovorima postići da učenici ipak učine ono što ne žele? I to se može naučiti. Osposobiti učenike da samostalno uče i biti tek mentor i savjetnik u razredu, a ne Katica za sve? Tko mi brani da to naučim?

Navike i rutine, dakle, mogu biti lanci kojima smo privezani za stara iskustva i neprestano ostvarivanje starih rezultata.

Nove rutine i navike mogu nam biti i krila sve dok osjećamo da donose rezultate koje priželjkujemo. Kad prestanu donositi rezultate i postanu nam lanci, hitno ih treba zamijeniti novima.

 

Četiri pitanja za put promjene

Glasser je sjajno objasnio da svaka promjena počinje pitanjem: ŠTO ZAPRAVO ŽELIM? Polako, pročitajte još jednom. Pitanje glasi: ŠTO ŽELIM?, a ne: Što NE ŽELIM?

Ako točno znam što želim, onda moram sastaviti svoj popis prioriteta i očistiti iz svog rasporeda sve ono što ne pridonosi približavanju tom cilju. Odreći se kradljivaca vremena, energije, emocija, volje. Naučiti vještine koje mi nedostaju. Razviti navike bez kojih ne mogu naprijed. Prihvatiti se posla i ne odustajati.

Sljedeći je korak promatrati kako radim to što radim i koliko napredujem primjenjujući nove navike i vještine. Može li brže, bezbolnije, radosnije? Ima li još kradljivaca energije kojih se treba riješiti da ne usporavaju i ne otežavaju? Ako mi ne ide onako kako sam planirala, što trebam mijenjati? Kojim su me lekcijama naučile moje dosadašnje pogreške?

I, na kraju, ako sam zadovoljna svojim napretkom, što mogu učiniti da budem JOŠ ZADOVOLJNIJA?

Jednostavno, zar ne? Jedino što treba učiniti jest prestati se smatrati žrtvom i preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. To znači: razviti nove navike koje će mi pomoći dobro procijeniti ono što mi je važno i to ostvariti ne rasipajući energiju na nebitno. 

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…