Planiranje 100. dana započelo je gotovo mjesec dana prije. Učitelj u produženom boravku i ja sjeli smo i dogovorili se koji nam je cilj ove godine (druga godina proslave 100. dana).

Željeli smo da svaki učenik napravi svoje RAZREDNE NOVINE ili vlastiti časopis u kojem bi bile objedinjene sve aktivnosti taj dan.

Iako smo učitelj i ja na papiru imali šest aktivnosti, mi smo u tom danu izveli puno više od toga. Predradnje su bile ukrašavanje panoa kojima očekujemo 100. dan, priprema za brojenje bombona i traženje sadržaja vezano uz promet prije 100 godina.

Poneki sadržaji su se i sami upleli, pa su tako učenici odlučili dan prije oblikovati ogrlicu od 100 elemenata i pažljivo su brojili svaki element da bi ih ogrlica imala točan broj.

Dvije aktivnosti učenici su najbolje primili:

a) pjevanje himne 100. dan i odlazak u posjet prvim razredima koje su zatim sami učenici učili pjevati himnu. To je bio poseban događaj jer uz sam nastup i učenje imali su krune na glavama i ponašali su se „kraljevski“.

b) Izrada portreta Ja sa 100 godina

Toliko smijeha već dulje vrijeme nismo čuli pri izradi nekog rada. Osim smijeha, na kraju su zaključili: za 89 godina (kad će oni imati 100) tehnologija će toliko napredovati da im neće trebati naočale, većina baka će koristiti botox kao kreme, a muškarci će kosu presađivati J Kad je bilo predstavljanje, toliko smo se smijali da je neke bolio trbuh.

Na kraju su me pitali zašto ne slavimo i 200. dan nastave i teško mi je bilo objasniti da do kraja 2. razreda ostaje još samo 75 dana.

…………

Piše: Sandra VUK | Osnovna škola Augusta Šenoe – Zagreb | UHURN Zvono | 

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.