Savjeti stručnjaka
POUČAVANJE SVIM SRCEM
Autentično poučavanje
objavljeno: 22. ožujka 2019.

On traži prilike za rast i vjeruje da može utjecati na živote svojih učenika. Shvaća svoju moć i prihvaća je. Ne donosi svoju nesigurnost na posao i ne pokušava zadovoljiti vlastite nezadovoljene potrebe, iskorištavajući kolege, roditelje, učenike.

Tako izgleda idealno autentično poučavanje. Ali počnimo sa stvarnim primjerom prije nego što se vratimo na idealno. Počet ću od sebe.

Cijeli život plačem. Na dirljive reklame, dječje predstave svojih nećaka, inspirativne govore, ukratko na što god vam padne na pamet. Ne pitajte me zašto. To je jednostavno tako.

Cijelog sam se života toga stidjela. Uvijek sam se trudila pobjeći i sakriti kako me moja braća ne bi zbog toga zadirkivala. Prije četiri godine odlučila sam prigrliti svoju malu blesavu manu. Odlučila sam na to gledati, ne kao nešto što treba sakriti, već nešto što mi je Bog usadio u srce i što me čini jedinstvenom. Imam nježno srce, lako me je dirnuti i ganuti. Zahvalna sam i volim kreativno izražavanje. Volim ljude i volim vidjeti tuđi uspjeh.

Ispostavilo se da su sve to kvalitete koje me čine sjajnim učiteljem. Kad bih pokušala zanemariti ovu svoju osobinu riskirala bih da mi otvrdne srce i otupe moja bogomdana osjetila.

Svatko od nas ima dar, a neke od njih pokušavamo prikriti, jer su ujedno prekrasni i sramotni, neugodni ili teški.

Danas osposobljavam učitelje, od kojih svaki ima jedinstveni dar. Nijedan od njih nije isti. Ustvari, to je jedna od omiljenih strana mog posla, razumjeti različite kvalitete onih koje osposobljavam i pronaći način kako ih poučiti da upotrijebe taj dar kako bi obogatili svoj život i ispunili svoju svrhu.

Nažalost, često čujem „Ovo će vjerojatno zvučati glupo”, ili „Netko će pomisliti da sam lud”, ili „Znam da je to strašno, ali…” i onda opisuju ​​neku svoju kvalitetu, koju su na neki način uspjeli pretvoriti u sramotu.

Na primjer, natjecateljski duh tjera osobu da ustraje i gura do krajnjih granica. Ali katkad taj isti duh neuspjeh može učiniti nepodnošljivim.

Isto tako, nježan karakter dar je primjećivanja tuđih osjećaja, a te su osobe obazrive i suosjećajne. Ali to katkad može otežati postavljanje osobnih granica.

Što bi se dogodilo kad bismo učinili nešto radikalno? Što ako odlučimo svoje osobine smatrati neodvojivim dijelom našeg bića umjesto da se usredotočimo na negativno? Što ako odlučimo na njih gledati kao na boje koje nas oslikavaju kakvima jesmo i njegovati ih kao svoje jedinstvene darove?

Što će se dogoditi ako prestanete skrivati ono što vas određuje?

Kada sam odlučila prestati se stidjeti svoje nježnosti, uvidjela sam koliko mi je taj dar vrijedan. Počela sam se smijati samoj sebi kad bi mi zasuzile oči na dirljivu reklamu, ovacije iz publike ili neku nevjerojatnu pjesmu na radiju. Nasmiješila bih se samoj sebi i zahvalila Bogu što me je učinio takvom kakva jesam. Onda se dogodilo nešto sjajno. Počela sam samoinicijativno objašnjavati ljudima koliko me je lako ganuti. Smijala sam se na svoj račun s prijateljima. Mnogo sam se bolje povezivala s ljudima, jer sam ih pustila u svoje srce i prihvatila sebe ovakvu kakva jesam.

Na moj trideseti rođendan muž mi je priredio zabavu iznenađenja. Kad sam ušla u prostoriju svi su uzviknuli „Iznenađenje!”, ustali su i zapljeskali. Plakala sam. Svi smo se smijali. Oni su me poznavali. Iskreno.

Što ako bi nas učenici vidjeli u takvom izdanju? Što ako bi nas učenici vidjeli u pravom svjetlu?

Mislim da nema snažnije lekcije nego vidjeti učitelja kako autentično poučava i živi.

To je majka svih navika učitelja koji poučava svim srcem. Njegovati ravnotežu između privatnog života i posla, zdrave prehrane, stabilnog okruženja, zajednice, samosvijesti, zahvalnosti i strasti – sve to pridonosi autentičnosti.

Kad prestanemo tražiti da posao zadovolji naše potrebe za ravnotežom, pažnjom, mirom, zdravljem i zajedništvom te se umjesto toga sami pobrinemo da zadovoljimo te potrebe, tad ćemo moći poučavati svim srcem, iz mjesta najdublje i najljepše autentičnosti.

………………

NAPOMENA