I sam je bio slijep od svoje treće godine, pa je Louis Braille, zato  i najbolje znao kako pomoći, kako je svima onima koji ne vide. Braille je sistem stvorio je 1829. godine.

To je metoda koju slijepi ljudi koriste da bi čitali i pisali tako što prelaze po njemu prstima i  osjećaju slova ili brojke.

Louis Braille je razvio ovaj tip pisma da bi poboljšao knjige koje je koristio u školi pa je  promijenio kod koji je dobio od nekog vojnika i prilagodio ga tako da ga svatko može naučiti.  Njegovo je  pismo otvorilo ‘vrata’ slijepim ljudima diljem svijeta.

Danas se koriste različiti kodovi da bi se prikazala slova na različitim jezicima. Razni setovi kodova također se koriste za matematiku i glazbu.

U Brailleovom pismu svako slovo ima šest točaka organiziranih u dva stupca po tri točke (koje su udubljene ili ispupčene), svakom slovu abecede odgovara određena kombinacija tih reljefnih točaka. Visina točkica je oko 0.5 mm, prostor između točkica je oko 2.5 mm. Standardna stranica Brailleovog pisma ima otprilike 40 – 43 ćelija po retku i otprilike 25 redaka. Veće ćelije često koriste ljudi koji imaju problema s opipavanjem standardnih Brailleovih ćelija.

Većina jezika ima dvije vrste Brailleovog pisma – početničku i naprednu.

Napredna vrsta čini čitanje i pisanje bržim jer sadrži posebne kodove za riječi ili grupe slova koje se često koriste u nekom jeziku. Gotovo sve knjige koriste ovaj tip Brailleovog pisma zbog toga što se time štedi prostor i čini čitanje bržim.

Iako se Brailleovo pismo smatra glavnim načinom na koji slijepi ljudi mogu čitati ili pisati, mali broj ljudi ga zapravo koristi. U Velikoj Britaniji, primjerice, samo otprilike 20.000 od dva milijuna osoba koje imaju poteškoća s vidom koriste Brailleovo pismo. Mlađi ljudi se češće koriste elektroničkim tekstom na računalima umjesto Braillea.