Ponavljajući gradivo trećega razreda o pisanome množenju i dijeljenju brojeva do tisuću,  zapazila sam kako moji učenici najbolje izračunavaju matematičke zadatke koji su povezani s kunama.        

To je bio povod da malo zavirimo u osnovne pojmove financijske pismenosti. Evo kako su se moji učenici izjasnili o tomu…

ŠTEDNJA
Sačuvaš nešto i ostaje ti za drugi put.
Nešto čuvaš i ne prodaš.
Skupljeni novac staviš u kasicu prasicu.
KREDIT
Dođeš u banku i dobiješ novac.
Štediš za nešto što želiš kupiti.
Zaradiš novac i onda ga čuvaš i imaš ga sve više i više.
KAMATA
Ja to ne znam.
Auuu, kakva kamata,što je to?
To je dug koji se mora vratiti banci.
(Većini učenika ovaj pojam kamate bio je prezahtjevan.)
KARTICE
To je pločica na kojoj se nalazi novac.
Komad plastike koji zamjenjuje novac.
Možemo kupovati stvari bez keša i onda nam se miče novac s računa.

Nakon toga započeli smo već poznatu igru DAN –NOĆ kojom se koristimo za sva moguća objašnjenja određenih pojmova, a u ovomu slučaju pojmova OSNOVNIH POTREBA i OSOBNIH ŽELJA. Učenicima prikazujem određene fotografije koje kod njih potiču razvijanje svijesti o tomu predstavlja li prikazana fotografija zadovoljenje osnovnih potreba ili razvijanje njihove osobne želje. Ako smatraju da prikazana fotografija prikazuje potrebu, ostani stajati, a čučnu kada procjene da fotografija predstavlja  njihove želje. Sve to utječe na razvijanje svijesti  o prepoznavanju financijskih mogućnosti samih roditelja ili postojanju stvarnih želja kod učenika. Jedna moja učenica Nera ispričala je kako je htjela da joj majka kupi još jednu lutku u nizu postojećih. Njezina mama jako dobro upravlja financijama te joj je odgovorila kako ju može kupiti, ali svojim novcem. Nera ju, naravno, nije kupila jer je odmah shvatila dvije stvari – prvo da je novac njezin i drugo da ga može potrošiti za nešto što joj uistinu u treba.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Nakon uvodnoga dijela učenike sam podijelila u skupine od po četiri učenika. Svaka je skupina dobila 100 kuna sa zadatkom da se trebaju  dogovoriti što će kupiti sa zajedničkim iznosom nakon što zadovolje svoje osnovne dnevne potrebe. Neki su učenici predložili da bi bilo dobro da imaju barem tisuću kuna jer im je 100 kuna premalo. Počeli smo se cjenkati i našli smo se na 600 kuna za svaku skupinu.

Mogli su razmišljati i o štednji i stvaranju financijskoga plana za budućnost kao i nekim novim oblicima ulaganja novaca. Nakon toga predstavnik skupine obrazlagao je prijedlog i plan svoje skupine. Iznosio je informacije koje se odnose na što točno  i koliko će potrošiti za svoje dnevne potrebe, a koliki su dio predvidjeli za svoje želje.

Neki od učenika kratko su i jasno ustvrdili kako ne bi mogli živjeti bez roditelja i obitelji, a neki su se našalili  dodavši – i bez škole. Naravno da su neki od dječaka zaželjeli i  skupocjene automobile kao što u Ferrari i Lamborghini. A neki su rekli kako se neke želje  ne mogu kupiti novcem.  Bilo je vrlo dinamično jer su učenici spoznali kako jako malo znaju o tomu koliko stoje osnovne potrebe kao što su hrana, struja i voda. Jedan od učenika  pitao je koliko dana će imati na raspolaganju tih 600 kuna. Shvatio  je da je i vrijeme jako bitno i povezano s novcem. 

Bilo je skupina koje su potrošile više na svoje želje nego na zadovoljenje svojih dnevnih potreba za novcem. Analizirajući izlaganje predstavnika i preostalih skupina, učenici su sami mogli prepoznati što znače njihove izjave o potrošnji. Došli smo do zaključka kako je potrebno jasno znati koje su nam potrebe  i  koliko nam je novca potrebno za njihovo ostvarenje. Učenici su  jako dobro znali koliko  moraju štedjeti kako bi si kupili neki od skupljih darova koji pripadaju željama. Jako dobro znaju kako mogu računati na pomoć svojih sponzora – baka i djedova koji određene  školske  uspjehe  nagrađuju manjim novčanim iznosima.

U završnome dijelu provjeravanja učenici su trebali napisati na papir svoje tri  osnovne potrebe i tri osobne želje koje drže najvažnijima. Ovdje se očekivalo i potom pokazalo kako učenici prepoznaju da velik dio financija  i stvari vezanih uz kupovinu rješavaju njihovi roditelji. Jedan manji dio njihove su želje koje će već pronaći način ostvarenja onima koji imaju čvrstu vjeru  i želju da ih ostvare.

Zaključno, kao učiteljica koja u odgojno-obrazovnoj struci radi 25 godina, shvatila sam  kako je uz različite vrste pismenosti kao što su pravopisna, emocionalna, medijska  ili pak informacijska pismenost, vrlo važna i financijska pismenost o  kojoj se tako malo poučava u našim školama. Katkada i same učiteljice  imaju problema sa svladavanjem osnovnih  financijskih pojmova. Dovoljno je pogledati vozni park koji se nalazi na parkiralištima  školskih dvorišta.

Za mene su dva najvažnija pojma ULAGANJE  kada vaš novac radi za vas (čak i kada spavate). Nadalje, važno je stvaranje PASIVNOGA PRIHODA i KAMATNOGA  UČINKA  o kojemu se tako malo priča , a koji je tako moćan, posebno kada se smjesti  u duži vremenski okvir. Kažu mudri ljudi kako treba  smisliti način da kamate rade za tebe. U protivnomu – uvijek ćeš raditi za kamate.

■  Piše: Suzana MIKULEC, učiteljica mentorica, OŠ Prečko, Zagreb ■ trenerica rukometa, koordinatorica Školskog volonterskog kluba, organizatorica raznih humanitarnih akcija za potrebite  [Dječji dom Zagreb, Udruga Puž, Caritas župe Prečko], voditeljica pisanja projekata EU,  koordinatorica projekta Međugranične suradnje sa Slovenijom, Međunarodni studij hagioterapije, voditeljica Zajednice učitelja koja uči, članica stručnih udruga povezanih uz ekologiju – Udruge Slap, Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju, DOORA-a, organizatorica međunarodnih videokonferencija, voditeljica projekata Male škole roditeljstva  i školskih sastanaka za bake i djedove ■