Zanimljivosti
SUVREMENA NASTAVA
Formativno praćenje i njegovi elementi
objavljeno: 8. travnja 2019.

Britanac Paul BLACK i Dylan WILLIAM utemeljitelji su formativnoga praćenja. U svom članku želim pokazati neke od sastavnica formativnoga praćenja i potkrijepiti ih primjerima iz vlastite prakse.

Elementi formativnog praćenja uključuju dokaze, povratne informacije, pitanja u potpori učenju, samovrjednovanje, vršnjačko vrjednovanje, svrhu učenja i kriterije uspješnosti. Ovaj put želim objasniti važnost samo nekih elemenata formativnoga praćenja, predstaviti ih i podržati ih primjerima iz vlastite prakse. U članku se objašnjava svrha učenja, kriteriji uspješnosti, samovrjednovanje i vršnjačko vrjednovanje.

Formativno praćenje pozitivno utječe na učenje kad učitelj daje kvalitetnu povratnu informaciju učenicima te kad on vrjednuje svoj rad i rad drugih. S tim u vezi ključno je da učitelj neprestano prilagođava nastavu spoznajama koje stječe u procesu učenja te je pažljiv prema potrebama svakog učenika (Black i dr., 2002.).

SVRHA UČENJA I KRITERIJI USPJEŠNOSTI

Dosadašnja praksa bila je da učitelj planira proces učenja u skladu s ciljevima učenja postavljenima u nastavnom planu i programu. Često su ti ciljevi napisani na stručnom jeziku koji nije razumljiv učenicima. Ako želimo da učenici razumiju ono što uče, vrlo je važno da razumiju ciljeve učenja, što znači da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika. Te ciljeve nazivamo svrhom učenja.

Na posebnom plakatu napisao sam kriterije uspješnosti koji proizlaze iz stručnog definiranja iz perspektive nastavnika (uporaba odgovarajućih umjetničkih elemenata, prikladnost svjetlosnih kontrasta, odgovarajuće nijanse boja, odgovarajuća asimetrija). Nakon uvodnoga dijela sata i prezentacije umjetničkog problema, učenici su zapisali vlastite kriterije uspješnosti (Bit ću uspješan kad: izradim plana promatranja, rasporedim elemente na podlozi, kad znam posvijetliti i potamniti bolje, ako imam neočekivane umjetničke motivegeometrijska tijela, ako napravim odgovarajući odnos između veličine geometrijskih likova…)

Kriteriji uspješnosti učeniku predstavljaju polazište za razmišljanje. Kada će dobro znati? Kako će znati da je nešto naučio, postigao, učinio dobro? Što još treba za pomoć? Kako će pratiti svoj napredak, vrjednovati napredak svojih vršnjaka, planirati sljedeće korake.

Kriteriji uspješnosti koje su učenici postavili na sportskom satu (jedinice učenja – rukomet) pokazuju na koji su način prilikom izvedbe zadatka provjeravali svoje trenutačno stanje i napredak. Bit ću uspješan kad: točno dodam loptu, prihvatim dodanu loptu, vješto vodim loptu, dam gol, imam pravilan položaj ruku i nogu

SAMOVRJEDNOVANJE I VRŠNJAČKO VRJEDNOVANJE

Samovrjednovanje je sposobnost stvaranja realnih procjena vlastitih postignuća kad učenici pregledaju dokaze o postizanju svrhe učenja, analiziraju ih i usporede s kriterijima uspješnosti. Učenici moraju biti dovoljno zreli da realno procijene u kojoj su mjeri postigli svrhu učenja i koji će biti njihovi koraci u budućnosti kako bi postigli cilj. Glavne su vještine koje učenici stječu pri samovrjednovanju i vršnjačkom vrjednovanja sposobnost realnoga procjenjivanja svoga znanja te svijest o lošim navikama u učenju koji se treba osloboditi.

Učenje u suvremenoj školi mora se razlikovati od učenja naših djedova i baka pa i nas samih. Dolaze nove generacije koje imaju drukčiji pogled na svijet i različite interese. Pri odabiru metode poučavanja moramo uzeti u obzir razvojni stupanj djece.

Osobno vidim u formativnom praćenju mnogo pozitivnih stvari, a iskustvo uvođenja novih projekata pokazuje da je za učinkovito uvođenje načela formativnog praćenja potrebno nekoliko godina. Potrebni su redoviti sastanci učitelja, razmjena mišljenja, praksi, učenje jednih od drugih te da na pogrješke gledamo kao na prigodu da učimo jedni od drugih. Osim toga, škola mora biti predana uvođenju formativnog praćenja sve dok ono uistinu ne zaživi u punoj mjeri. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Jurij Cvitanič, prof., učitelj razredne nastave | Osnovna škola Markovci, Slovenija ]

Primjer samovrjednovanja, predmet Društvo (5. razred): Na kraju lekcije učenici su nacrtali metu, postavili kriterije uspješnosti i razvrstali se samoljepljivim listićima u meti. Što su smješteni bliže sredini, to je veće njihovo znanje. Učenici se mogu svakodnevno pomicati u skladu sa svojim znanjem.

Kotač ravnoteže, Matematika (5. razred): Kotač ravnoteže rabi se za samoprocjenu i samoregulaciju učenja. Važno je da kotač nema 5. kolutova, jer bi ga učenici brzo povezali s numeričkim ocjenama, što nije svrha ove aktivnosti. S kotačem ravnoteže aktiviramo učenike za samostalno učenje, kako bi jedni drugima bili izvor poučavanja te se koristili povratnim informacijama koje učenike „guraju” naprijed. Bitno je da organiziramo aktivnosti za dobivanje dokaza o učenju. Važno je omogućiti učenicima sudjelovanje u planiranju i razumijevanju ciljeva učenja i kriterija uspješnosti. Tako učenicima možemo omogućiti razumijevanje svrhe učenja, što značajno poboljšava rezultate učenja.