Katica Konstantinović već 15 godina radi kao učiteljica. Radi u Osnovnoj školi Nikole Tesle, Mirkovci. Iako je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja je volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske. Ovo je najnovija kolumna na Školskom portalu – učitelji od listopada 2016. godine svake srijede mogu pratiti događaje iz simpatične učionice i prijedloge ove kreativne učiteljice.
KREATIVNI KUTAK UČIONICE
Grafički tablet u mojoj učionici
objavljeno: 22. studenoga 2017.

Imali smo sat dodatne nastave. Jedva sam ga dočekala. Ne zato što volim raditi samo s djecom na dodatnoj (to nikako!), nego, imala sam tog dana nešto u što baš nisam bila potpuno sigurna pa mi je bio potreban manji broj učenika za eksperimentiranje.

Dakle, sedam učenika sjedi u učionici, svatko ima bilježnicu za dodatnu nastavu matematike. Sjede mirno i čekaju opet neki listić pun zadataka. Sjela sam i ja među njih. Na zaslonu pametne ploče pokrenula sam dokument sa zadatcima za taj sat i rekla učenicima da zadatke ne moraju prepisivati – dobit će svoj primjerak poslije. Stavila sam grafički tablet ispred sebe, uzela njegovu olovku zvanu stilus i počela rješavati zadatak.

S mjesta! Pišem po nekakvoj bijeloj pločici! A i ne gledam u nju! Gledam ispred sebe! A zadatak se rješava mojim rukopisom na ploči koja je četiri metra udaljena od mene!

Koji su to bili pogledi. Prvo su gledali u mene. Pa u ploču. Pa opet u mene. Pa u moju ruku. Pa su se međusobno pogledavali. Muk. U razredu apsolutna tišina. Zadatak je riješen. Ali muk je i dalje tu.

Onda sam ih pitala jesam li točno riješila zadatak, na što su počeli pričati svi uglas. Tisuće pitanja: Kako ste to napravili? Što vam je to? Kako? Zašto?

Prva učenica koja je došla k sebi od silnog šoka rekla mi je da sam točno riješila zadatak pa sam joj dala tablet kako bi mi stavila kvačicu i tako označila zadatak točno riješenim.

Tako se to dogodilo. Grafički tablet ušao je u moj život i moju učionicu i nadam se da će biti moj vječni pratitelj.

Vikala bih najradije na sav glas koliko sam sretna što ga imam, ali ljudi bi me u čudu gledali.

  • A kako je počela ova priča?

Moja kći je malena umjetnička duša pa se upisala na tečaj grafičkog crtanja. A na tom tečaju crtaju upravo s pomoću tih divnih pomagala. Tečaj ima jedanput na tjedan pa sam joj odlučila pomoći, tj. nagraditi nekako njezinu kreativnost i želju za učenjem nečega novoga pa sam se raspitala i uspjela joj nabaviti primjerak. U daljnjem tekstu, riječ „joj“ zamjenjujem u „nam“.

Dogodi se na primjer da učenici rješavaju zadatke iz matematike i u 5. zadatku je nekakva tablica koju većina učenika ne zna riješiti na ispravan način ili možda mi njima želimo dati savjet kako zadatak bolje i točnije riješiti. E, sad, svaki učenik ima primjerak zadatka ispred sebe, a mi, učitelji… moramo uzeti kredu i skicirati sve to na ploču pa onda, nakon što objasnimo 5. zadatak, počinjemo crtati 7. jer Mariji baš nije nešto jasno.

S grafičkim tabletom takav oblik crtanja po ploči odlazi u povijest. Primjerak tablice je skeniran ili je fotografiran, a stilusom crtam, križam, bojim ili vučem strelice dok sva djeca u isto vrijeme vide objašnjenje na velikom zaslonu.

Imam tekst u radnoj bilježnici iz hrvatskog jezika. Zadatak mi je pronaći sve opće imenice, podcrtati ih i upisati ih na crte koje se nalaze ispod teksta.

Dok učenici rade u svoje primjerke radnih bilježnica, jedan učenik ima ispred sebe grafički tablet i rješava taj zadatak sjedeći na svome mjestu, bez straha od izlaska pred ploču i razmišljanja što li će se dogoditi. Tako i ostali učenici imaju zoran prikaz točnosti zadatka.

Tablet u nastavi rabim već gotovo mjesec dana. Svakog dana otkrivamo nova svojstva. Spaja se bežično s računalom, na što ga uređaj prepozna i u Microsoftovu softveru ima poseban dio za njega. Možemo birati boje olovaka, vrste olovaka i kistova. Mogućnosti su goleme.

Učenicima je bila potrebna minuta-dvije da shvate način rada s tim čudom tehnike i sada im više nije neobično rabiti ga u radu.

Najveći problem bio je način pisanja. Dok pišemo po tabletu, ne smijemo gledati u nj, kao što to činimo dok pišemo običnom olovkom po papiru. Dok pišemo na tabletu, trebamo gledati u zaslon računala.

  • Grafički tablet upotrebljavamo stalno. I učenici i ja. Naizmjenično.

Primijetila sam da su učenici mnogo motiviraniji za rad. Mnogo brže rješavaju zadatke iz matematike. Vježbaju urednije pisanje jer tko će se sramotiti i pisati nečitko da svi vide.

Sljedeća poveznica odvest će vas na kratak filmić (YT) koji sam snimila dok smo vježbali pisano zbrajanje.  

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.