[ Piše: Gordana FODER ]  Ima čak i jedan forum naziva ‘Kako napraviti i printati liječničke ispričnice’. I tako naši vrli učenici, umjesto da uče, kopaju po Googlu i traže kako će frentati (markirati) s nastave jer nisu naučili.

■  SAVJETODAVNA FORUM SLUŽBA  ■ 

Nađe se po tim forumima savjeta tipa: ‘Isse kako se ne znaš snaći. Pa napišeš ispričnicu u wordu i isprintaš. Odeš kod zubara i dok nitko ne gleda kresneš štembilj.’ (ŠtEmbilj? Zbilja? Taj koji je to pisao očito je puno s nastave izostao), zatim savjeti za one s naprednijom tehnikom i širim znanjem iz informatike: ‘Scan – (photoshop radi žiga i datuma) i onda print’.

Priča jednog ‘iskusnog lisca’ s foruma: ‘…Tada sam naučio radit u photoshopu… Kupio sam skener (kvalitetan), nabavio netaknute ispričnice i ispričnice sa pečatom… Ljepo sve skenirao, obradio u photoshopu, izrezao i printao…Znam da sam to radio većoj skupini ljudi…A i dan danas prođe koji malac kod mene da mu to rješim….’ Ovaj lik možda jest naučio raditi u photoshopu, ali definitivno nije naučio pravopis. Malo ga muče riječi s –ije i –je.

I dok odrasli za krivotvorenje završe u zatvoru, učenici učiteljima uvaljuju impozantne brojke krivotvorenih ispričnica i ne dogodi im se baš ništa. Zašto? Zato što učitelji nisu detektivi pa da uspiju prepoznati baš sve krivotvorene ispričnice, zato što ih možda i nije briga (imaju djeca roditelje pa neka se oni pozabave odgojem, prosvjetne su ruke ionako, što se odgajanja djece tiče, uglavnom vezane lancima), zato što je i tom lažnom ispričnicom zadovoljena forma opravdavanja izostanka s nastave pa nitko ne želi dublje kopati zato što svako kopanje po lažima i prijevarama naših učenika dovodi do zapetljanosti i komplikacija – što s ‘nabrijanim’ roditeljima, što sa socijalnom službom. Uzmeš ispričnicu, opravdaš sate, šutiš i pustiš da voda i dalje teče.

■  KAD RODITELJI PREUZMU STVAR U SVOJE RUKE  ■ 

Do donošenja novog pravilnika, po kojem roditelj smije opravdati najviše tri dana tijekom školske godine, roditelji su masovno opravdavali svoja zlata kojima se, eto, ili nije dalo učiti ili nije dalo ići u školu. U redu, kod ‘malih’ – onih u nižim razredima to je još i funkcioniralo, oni su premali da varaju roditelje i učitelje da su bolesni kako bi izbjegli pisanje nekog ispita, ali su oni veći to podosta iskorištavali.

Ali zato su roditelji malima uredno pisali ‘ispričnice’ za oslobađanje od nastave TZK. Ukoliko bi dijete dvaput kihnulo i jednom zakašljalo, već bi se slala poruka učiteljici kako mali ne može vježbati na tjelesnom taj dan jer je ‘prehlađen’. Kao da u školama na tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi imamo vojne kampove, a ne 45 minuta laganih vježbi. Nema veze što taj isti klinac divlja i skače pod odmorom ili poslije škole, ne, on ne može vježbati jer je roditelj ‘procijenio’ da to nije zdravo za njegovo dijete.

■  SAM SVOJ LIJEČNIK ■ 

Čitam u jednoj učiteljskoj grupi na FB kako se žali kolegica da ima u razredu roditeljicu koja uporno piše svojem vlastitom djetetu ispričnice kao njegova stomatologinja. Pa tako naruči vlastito dijete na pregled zuba baš treći sat kad mali treba pisati ispit. I naravno, napiše mu ispričnicu.

Na zamolbu kolegice da ne naručuje dijete u vrijeme nastave, odgovorila je da ona ima privatnu praksu i da ga može naručiti kad god želi. Ne radi se o samo jednoj ispričnici. Gospođi je to ustaljena praksa, izvlači svoje sunašce s nastave kad god se njemu prohtije. Kakvu poruku i primjer takvim postupkom daje svojem djetetu, bolje da i ne zamišljamo.

Uglavnom, to je način na koji se odgajaju bahati balavci koji kasnije, sa svojih 19 – 20 godina sjedaju u bijesne aute (koje im, naravno, u ruke daju isti takvi roditelji koji su im i prije sve dozvoljavali) i pijani gaze ljude oko sebe.

■  ŠALABAHTERI  ■ 

Wikipedija kaže: ‘Šalabahter je mali komad papira koji sadrži bilješke u svrhu varanja ispitivača kako bi ispitanici mogli naći odgovore na pitanja ili pomoć pri rješavanju zadataka. U većini slučajeva upotreba šalabahtera je zabranjena. U novije vrijeme rabe se i tehnička pomagala kao što su primjerice MP3 playeri s diktiranim tekstovima. Može primjerice uključiti važne, ali i teško pamtljive formule ili dijagrame, koji su potrebni za rješavanje kompliciranih zadataka.’

Kao što na internetu postoji sva sila uputa kako krivotvoriti ispričnicu, tako postoje i upute za pisanje i skrivanje šalabahtera. Jedan mladić, srednjoškolac, objavio je cijelu ‘studiju’ na temu šalabahtera, sve s uputama kako se ponašati, gdje ga sakriti, ma sve sve.

U uvodu dečko piše: ‘Za koristiti šalabahtere treba biti vičan i lukav. Prvo i osnovno je da se trebate sasvim prirodno ponašat kao da ga ni nemate, i drugo najbitnije je da NE GLEDATE cijelo vrijeme u profesora (nemojte dizat glavu i gledat dali on gleda u vas). Ne smijete se mrdati previše, niti zabacivat glavu dolje u šalabahter di ga imate. Stavite uvijek test uz sam rub stola, tako da samo micanjem oka možete gledati u šalabahter. Kada gledate u šalabahter, morate imati glavu namještenu kao da gledate u test, i još samo pišite u slijepo (mrdajte rukom kao da pišete).’

Jako mi se sviđa njegova ideja izrade šalabahtera na etiketi od coca – cole, toliko da bih najradije i sama isprobala (ideja je za one informatički naprednije): ‘…skenirate naljepnicu od npr. coca-cole i tamo di piše sadržaj coca-cole napišete šalabahter. i onda nekako nabavite tu vrstu papira i isprintajte te zalijepite na bocu.“

Kad čitam te nove ideje za šalabahtere čisto mi je žao što nije bilo sve te silne tehnike kad sam ja išla u školu. Mi smo morali učiti, a eventualni šalabahteri su se pisali minijaturnim slovima na još minijaturnijim papirićima i redovno se jako strepilo hoće li nas učitelji otkriti.

Kad bi nas otkrili, slijedila bi jedinica bez prava prigovora. Danas, ako se otkriju prepisivači sa šalabahtera i ako im se udijeli nemilosrdno jedinica, za očekivati je da će već isti dan dojuriti razbješnjeli roditelj u školu zbog maltretiranja njegovog djeteta i gaženja njegovih prava.

■  TEHNIKA ‘PRAVI SE MRTAV’  ■ 

Od kad je svijeta i škole, učenici pokušavaju na sve moguće i nemoguće načine prevariti svoje učitelje i profesore. S razvojem tehnike, razvijaju se i načini krivotvorenja i varanja. Nisu prosvjetari baš toliko blesavi koliko se takvima rade i koliko to učenici misle.

Jednostavnije nam je, kad uočimo pokušaje prijevare, ponašati se kao kad vidiš medvjeda (pravi se mrtav) negoli ulaziti u rasprave i nadmudrivanja. Osim toga, treba i cijeniti uloženi trud u krivotvorenje ispričnice ili u izradu šalabahtera. [ IZ DRUGIH MEDIJA | varazdinski.rtl.hr ]