Sudjelujući u programu izvanučioničke nastave, dijete stječe različita životna iskustva i komunikacijske vještine, razvija snošljivost i osjećaj za suživot, spremnost za prihvaćanje drugih i za promicanje općeljudskih vrijednosti. Takav oblik organizacije nastave omogućuje praktičnu primjenu građanskog i zdravstvenog odgoja te prometne kulture i ostvarivanje aktivnosti vezanih za okoliš i održivi razvoj.

Učenici prvog razreda dosad su imali kraću izvanučioničku nastavu.

■  Što učenici rade na izvanučioničkoj nastavi?

Uče. Uče zorno, s pomoću svih osjetila te povezujući različite sadržaje i teme neopterećeni vremenom i time koji je nastavni sat posrijedi.

a) ŠKOLA U ŠUMI  – naše prvo iskustvo izvanučioničke nastave, Grad mladih, Granešina, listopad 2014.

Cilj je zamijetiti i naučiti obilježja jeseni kao godišnjeg doba u šumi.

No od cilja izvanučioničke nastave bilo mi je važnije kako će učenici reagirati na prvo odvajanje od svojih roditelja i odlazak izvan škole samo u pratnji učitelja. Iznimno mi je važno kako će se ponašati u prijevoznom sredstvu, hoće li komunicirati i rješavati zadatke, kako će se snaći među mnoštvom vršnjaka, hoće li se znati služiti priborom za jelo, kako će se ponašati za stolom itd.

Nakon što smo prvi put održali izvanučioničku nastavu, znala sam točno što mogu očekivati od kojeg učenika, tko se ne može istaknuti u mnoštvu brbljavaca, kome je teško pješačiti jer je naviknuo da ga roditelji voze automobilom, tko se ne zna služiti jedaćim priborom itd.

Uza sve to, prvi put sam prvašićima dala u ruke fotoaparat kako bi fotografirali jesen što je i bila svrha izvanučioničke nastave. Dakako, snimili su mnogo predivnih fotografija s temom jeseni.

b) TREŠNJEVAČKI PARKOVI TIJEKOM CIJELE ŠKOLSKE GODINE

Prije nego što počnemo izvoditi izvanučioničku nastavu, roditelje obvezno obavijestim o organizaciji takva oblika nastave kako bih dobila njihovu pisanu suglasnost. Oni snose troškove izvanučioničke nastave.

Odlučila sam da što češće izlazimo iz učionice i škole na izvanučioničku nastavu, ali bez troškova. Trešnjevački parkovi iznimno su pogodni za izvođenje izvanučioničke nastave. A da bismo došli do željenog parka, trebamo pješačiti. No današnji učenici ne vole pješačiti, a osim toga, potreban je i silan oprez u prometu jer je naša škola smještena pokraj velike prometnice.

Kad sam ujesen 2014. prvi put povela prvašiće na izvanučioničku nastavu u parku, silno sam se bojala hoćemo li na vrijeme prijeći zebru, hoće li učenici biti pozorni u prometu i hoću li im stići reći o prometu sve što sam zamislila. Nakon što smo sretno i bez problema stigli u park, na trenutak sam odahnula, ali ubrzo nas je kiša potjerala natrag, pa me uhvatio još veći strah jer je trebalo prijeći mokre i skliske pješačke prijelaze. Taj prvi izlazak s učenicima na izvanučioničku nastavu bio je za mene vatreno krštenje.

Ubrzo smo se učenici i ja uskladili i oni su znali prepoznati i moj najmanji mig. Znali su i to da me bilo gdje izvan škole moraju pratiti pogledom i slijediti.

Poslije smo, tijekom zime i proljeća, posjetili i druge trešnjevačke parkove i u njima proveli nezaboravne trenutke u igri i učenju.

c) IZVANUČIONIČKA NASTAVA U ZAGREBAČKOM ZOO-u

Anketom koju smo proveli na početku godine otkrili smo da otprilike polovica učenika nikad nije posjetila Zoološki vrt grada Zagreba. Odlučili smo posjetiti ZOO u travnju 2015. Odlazak u zoološki vrt u društvu vršnjaka iz razreda i u pratnji učitelja/učiteljice bio je nezaboravan doživljaj za učenike.

Mnogima je to bio prvi posjet zoološkom vrtu, a oni koji su ondje već bili s roditeljima sada su s više pozornosti promatrali životinje i upijali zanimljive priče o njima. Uza sve to opet je trebalo dugo pješačiti. Ove sam godine nakon zajedničkog posjeta ZOO-u bila iznimno zadovoljna. Svi su učenici aktivno sudjelovali u obilasku, postavljali zanimljiva pitanja, trudili se pročitati tekstove o životinjama i iznimno se lijepo i kulturno ponašali. Uvjerila sam se u to da se isplatio silan trud uložen u naše zajedničke odlaske u parkove svakog mjeseca i da su moji đaci sazreli, pa je s njima uistinu lijepo surađivati, razgovarati, otvarati im nove svjetove i poučavati ih.

Zbog toga svoje učenike u trećem i četvrtom razredu redovito vodim u višednevnu školu u prirodi. Držim da je ona idealna za bolje međusobno upoznavanje, bolji suživot i povezivanje razredne zajednice. No o tome ću za dvije godine budem li i tada pisala na ovim stranicama.

Sandra VUK

OŠ Augusta Šenoe, Zagreb, UHURN Zvono