Školstvo u medijima
STRUKA ZGROŽENA NOVIM EKSPERIMENTOM S DUALNIM OBRAZOVANJEM
Ministrica Divjak ispunjava želje liberalnoga kapitalizma
objavljeno: 30. studenoga 2018.

…napravila ministrica obrazovanja Blaženka DIVJAK i njezin tim naišlo je na osudu i zgražanje mnogih. Dio stručne javnosti tvrdi da je to gore i od onoga što je svojedobno u bivšoj SFRJ napravio Stipe Šuvar, jer su, kažu, u njegovoj reformi djeca u prva dva razreda srednje škole imala općeobrazovne predmete, primjerice povijest i geografiju. Ta je dva predmeta i biologiju ministrica Divjak sa suradnicima s kojima je sastavila kurikulume izbacila iz obrazovanja budućih kozmetičara, trgovaca, dimnjačara i staklara. Na svu sreću ti novokomponirani programi zasad se provode samo u 11 eksperimentalnih srednjih strukovnih škola i njima je obuhvaćeno ukupno 156 učenika. Najviše je budućih trgovaca – 99 u osam razrednih odjela, pet dimnjačara, dva staklara i pedeset kozmetičara. Braneći te nove modele obrazovanja, pojedinci se pozivaju na to da su „prepisani” od Njemačke i Austrije, međutim većina vrhunskih obrazovnih stručnjaka ipak pita – moramo li od drugih prepisivati baš sve, a posebno trebaju li nam njihova loša rješenja. Uostalom, ističu, da su hrvatske strukovne škole bile tako loše onda ne bi Njemačka raširenih ruku prihvaćala naše automehaničare, građevinske radnike, kozmetičare i mnoge druge slične profile radnika. Oni su u toj zemlji imali i mogućnost napredovanja na radnome mjestu, čime je samo potvrđeno da su struku svladali u cijelosti, ali i da su dobili dobre temelje za cjeloživotno učenje i usavršavanje.

Eksperimentom sa strukovnim školama ministrice Divjak mnogi nisu zadovoljni. Neki o tome javno ne žele govoriti, a neki se pitaju treba li hrvatsko obrazovanje ovisiti o tome s kakvim se raspoloženjem ministrica probudi.

– Nepojmljivo je da se državna obrazovna politika svodi na dnevno raspoloženje ministrice i njezinih savjetnika za koje i ne znamo tko su. Kako je moguće uopće da u škole ulazi nešto što nije ni predviđeno Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije, a ni njezinim bitnim dijelom, a to je Cjelovita kurikularna reforma. Zamisao je cijele Strategije i CKR-a u dijelu strukovnog obrazovanja bilo uvođenje više prakse i učenje kroz rad, međutim zašto se odustalo od koncepata CKR-a koji je prošao i stručnu i javnu raspravu i zašto netko sada u škole unosi toliku konfuziju da strukovne škole i ravnatelji ne znaju po kojem kurikulumu rade. Je li to Škola za život ili je neki JMO koji proizlazi iz ugovora sa Švicarskom? Zapravo se stvara kaos i od škola i učenika rade se pokusni kunići. Sve intervencije u obrazovni sustav koji je jako osjetljiv i ne trpi tako nagle promjene donose se, čini se, negdje daleko od mjesta gdje se treba donositi službena obrazovna politika, koja mora biti jasna, dogovorena i temeljena na stručnim analizama i stručnim odlukama – kaže Sabina GLASOVAC, saborska zastupnica, inače profesorica njemačkog i engleskog jezika i bivša pomoćnica ministra obrazovanja.

Glasovac je jako kritična prema onome što radi ministrica Divjak i njezini suradnici.

– Više nije jasno ni tko vodi obrazovnu politiku, tko savjetuje ministricu da se, primjerice, jedan dan probudi i kaže da u školu uvodi nekakve eksperimentalne programe u kojima više nema nekih nastavnih predmeta. Možda to i jest dobar pristup, ali tko je to odlučio, koji je bio postupak da smo došli do takve odluke? Strategija znanosti i obrazovanja i CKR sigurno nisu predvidjeli takve pokuse kakve ministrica provodi nad školama, ravnateljima, djecom i učiteljima – upozorava Sabina Glasovac, pitajući se kakvo uopće obrazovanje želimo.

STVARAMO FAHIDIOTE

– Hoćemo li se povesti za nekim državama na račun kojih se zbijaju šale da obrazuju fahidiote, vrhunske stručnjake u pojedinim područjima, ali i ljude koji su lišeni bilo kakve opće kulture, rada na sebi? Mislim da je nama kao državi važno, a tako smo se opredijelili da odgajamo građane, kompletne ličnosti. Treba naglašavati i STEM, ali ne smijemo zanemariti važnost društvenih obrazovnih područja za razvoj društva, jer ona razvijaju slobodnomisleće pojedince. Obrazovna politika u smislu ozbiljnog razmatranja i razvoja ljudskih potencijala ne postoji – procjenjuje saborska zastupnica Glasovac, dodajući da se ništa ne radi ciljano i da se ne brinemo o tome što će pojedincu i društvu dugoročno trebati.

Upozorava da roditelji i država ulažu novac u obrazovanje mladih ljudi, koji onda završe radeći u nekim drugim zemljama te da smo premali da bismo si dopustili takav luksuz.

– Izgubljeni smo u vremenu i prostoru, a ovo što radi postojeća garnitura u Ministarstvu mislim da je kaos u želji da se ostane zapamćen po bilo čemu, da se kaže da se nešto radilo i napravilo… To će ostaviti dalekosežne negativne posljedice i kaos u sustavu koji će ispravljati ne samo njihovi nasljednici u Ministarstvu nego će to unijeti i veliku konfuziju u ionako konfuznu situaciju u školama. Za posljedice svega toga najveću odgovornost snosi premijer, ali ne znam gleda li premijer blagonaklono na to što ministrica radi. Ako je ozbiljna, odgovorna osoba koja ima iskustva u europskim institucijama ne bi trebao biti blagonaklon, ali zbog održavanja vladajuće većine i stranaka na vlasti ovisan je o nekoliko ruku podrške HNS-a u Saboru. To ga je dovelo do toga da su i Andrej Plenković, ali i cijela Vlada žrtve jedne osobe koja je mnogo obećavala, a na kraju je razočarala velik dio ljudi koji su čak i pozdravili njezin izbor. I ja sam ju podržavala, ali sam se na kraju jako razočarala – pomalo rezignirano zaključuje Sabina Glasovac.

Ništa manje kritičan prema potezima ministrice Divjak nije ni sveučilišni profesor Ante BEŽEN. On joj ponajprije zamjera što je ciljeve i želje krupnoga kapitala stavila ispred interesa pojedinca i društva u cijelosti.

POGODOVANJE KRUPNOM KAPITALU

– Cijela je priča oko reforme povijesna promjena općega odgojnoga cilja obrazovanja, koji je utemeljen još u doba antike, a to je humanistički cilj. Čovjeka treba razvijati kao humano biće i osloboditi sve njegove snage i omogućiti im da se razvijaju. Ovo što se događa i radi zamjena je humanog cilja kapitalističkim ciljem odgoja dobrog i učinkovitog radnika, koji će samo moći dobro obaviti posao, a ništa drugo nije važno. Nije važno što čovjek nema opće obrazovanje, jer mu ne treba, za konkretni posao to mu ne treba. Mi prilagođavamo cilj našega odgoja liberalnom kapitalizmu, potrebi radnoga mjesta. Oni govore da svatko treba biti kompetentan, a osnovna je sastavnica kompetencije znanje koje tim mladim ljudima uskraćuju. Oni ga potiskuju, oni neće sadržaj i ističu samo metode. Kompetencija bez znanja nema – oštro će prof. dr. Bežen, dodajući da je ovaj eksperiment sigurno zakidanje generacije mladih ljudi za određene sadržaje.

– To je posljedica parcijalnog rada na reformi, ne gleda se cjelina, rješava se problem po problem pa se onda izbaci nešto za što više nigdje nema mjesta. Amputira se sadržaje koji nigdje nisu ugrađeni u kurikulume. Moralo bi se pretresti sve nastavne predmete pa vidjeti koliko čega treba da bi se ostavilo i vremena za praksu. Ne moraju i danas svi predmeti izgledati kao prije 50 godina – kaže Bežen, smatrajući da je potrebna reforma, ali pametna.

Poučen svim dosadašnjim reformama i akcijama političara, vjeruje da ni ovaj put za posljedice parcijalnih zahvata neće od političara odgovarati nitko, a šteta će, kaže, biti učinjena.

– Pa i u doba socijalizma ukinuta je Šuvarova reforma, jer su tada shvatili da ima štetne posljedice. A posljedice eksperimenta s dualnim obrazovanjem manifestirat će se kroz praznine u elementarnim znanjima i nesposobnosti u snalaženju u društvenim situacijama, ali i u vlastitom daljnjem usavršavanju unutar struke. Nedostajat će im temeljna znanja da bi funkcionirali kao građani, ali i kao stručnjaci – zaključuje Bežen.

Mnogi obrazovni stručnjaci smatraju da se ovim eksperimentom uvođenja dualnog obrazovanja daje prevelika uloga poslodavcima, kojima odgovaraju zaposlenici sa što manjim općim obrazovanjem, koji poznaju samo svoju struku, bez građanske osviještenosti i edukacije, kako bi što lakše mogli njima manipulirati i zakidati ih u njihovim ljudskim i radničkim pravima.

CIVILIZACIJSKI RIKVERC

Prof. dr. Gvozden FLEGO, koji je bio ministar znanosti prije petnaestak godina kada se intenzivno počelo govoriti o reformi znanstvenog i obrazovnog sustava, otvoreno kaže:

– Problematično je i to što će o svemu odlučivati poslodavci i ne znam kamo to sve vodi. Izbacivanje tri predmeta iz eksperimentalnoga kurikuluma predstavlja civilizacijski rikverc, to je zakidanje učenika. Osnovni je program Vijeća Europe da se ljudi obrazuju za demokratsko građanstvo. Bez tih općeobrazovnih sadržaja to je nemoguće. To što u nekim dosadašnjim programima nije bilo nekih od tih predmeta nema nikakve veze. Prosvjetna vlast odlučila je projicirati nešto što se zove Škola za život i učenike treba opremiti da budu dobri u društvu, da budu dobri jedni prema drugima i to je bez ovih predmeta nemoguće. Za posljedice takvih poteza po hrvatskom modelu neće odgovarati nitko, a posljedice mogu biti vrlo neugodne, jer ljudi neće biti spremni za život, za društvo, za snalaženje u svijetu, jer ćemo odgajati fahidiote, ljude bez opće kulture, demokratskih i građanskih odlika i vrjednota. Pripremamo mlade da budu samo jeftina radna snaga na tržištu rada, jer je orijentacija da se mlade pripremi za struku, radno mjesto, a za ostalo nas nije briga – upozorava Flego.

Dodaje da se grješke mogu ispraviti bude li političke volje i bude li dovoljno glasnih ljudi koji će o tome govoriti.

– Bojim se da je ova generacija izgubljena. Ministrica je previše samozadovoljna da bi išta mijenjala i presamouvjerena da bi htjela slušati druge. I ne može se nitko takoreći vaditi na osnovnu školu u kojoj su učenici sve to dobili, jer djeca u osnovnoškolskoj dobi nisu dovoljno zrela da bi shvatila o čemu se sve radi pa dio gradiva i u srednjoj školi treba nadograditi i proraditi na višoj razini – tvrdi profesor Flego.

GOSPODARSTVO BEZ PLANA

Vrlo je kritičan s ozbiljnim argumentima i prof. dr. Vladimir STRUGAR, pedagog, sveučilišni profesor i bivši ministar obrazovanja.

– Promjena u sustavu treba, ali nikako ne mogu prihvatiti izostavljanje općeobrazovnih predmeta iz strukovnog obrazovanja, jer su oni temelj za razvoj svakog pojedinca. Ne možemo djecu pripremati samo za tržište rada koje se mijenja i nesigurno je, jer pitanje je koja će zanimanja biti važna za nekoliko godina ili desetljeća. Opet će trebati opće obrazovanje da se pojedinac može prekvalificirati, cjeloživotno učiti, mijenjati struku, sektor. Dakle, ovi potezi ne pridonose tome da učenike osposobimo za cjeloživotno učenje, jer im uvijek nedostaje taj važan dio općeg i humanističkog obrazovanja. Kako će učenik ostvariti horizontalnu i vertikalnu prohodnost kroz obrazovni sustav s takvim deficitom? – pita prof. Strugar.

Dodaje da bi sve trebalo eksperimentalno provjeriti, a teško je, kaže, ocijeniti koliko je cijeli eksperiment stručno i znanstveno utemeljen i koliko ima opravdanja, jer ne zna tko je sve to osmislio. Naglašava da bi za posljedice toga što se radi morali biti odgovorni oni koji to uvode u sustav.

– Pitanje je i u što mi to djecu usmjeravamo kad ni naše gospodarstvo nema planove razvoja. Ovakvim se potezima može učiniti mnogo štete mladim generacijama. Obrazovanje mladima mora otvarati mogućnosti, a ne zatvarati ih, dati im kvalitetno temeljno obrazovanje na kojem počiva i struka. Tendencija prilagođavanja obrazovanja tržištu rada silno osakaćuje humanu stranu čovjeka, ali budućnost nadam se neće poštivati na tom konceptu. Eksperiment treba provesti. Je li dovoljno osmišljen i što će donijeti, vidjet ćemo. I ne bi bilo dobro da se prije nego eksperiment završi već proglasi kako će sve i prije provedene evaluacije ići u frontalnu primjenu, kako se neprestano govori za Školu za život. Jer, mi unaprijed znamo da će iduće jeseni ona ući u frontalnu primjenu. Čemu onda eksperiment? – ironično će prof. Strugar.

SAD GA IMA, SAD GA NEMA

Da je cijeli eksperimentalni program dualnog obrazovanja napravljen navrat-nanos potvrđuje i činjenica da je u srpnju na predstavljanju tih programa u njima bila i povijest, a u rujnu povijesti ni traga. Da eliminacija pojedinih društveno-humanističkih predmeta nije dobra slaže se i ravnatelj zagrebačke Trgovačke škole Darko GRGURIĆ.

– Eliminiranje tri važna predmeta predstavlja zakidanje učenika i to je evidentno, jer učenici bi morali poznavati neke elementarne činjenice koje su dio opće kulture i društveno-humanističkog odgoja svakog pojedinca. I mislim da učenici ne bi bili zakinuti za tri sata tjedno praktične nastave da su im ostavljeni predmeti povijest, geografija i biologija pa i s minimalnom satnicom – zaključuje Grgurić.

Izvanredni profesor dr. Josip BURUŠIĆ nije siguran kako će i izbacivanje tri predmeta djelovati na strukovno obrazovanje.

– Teško je reći koliko je poguban potez izbacivanja tri predmeta iz eksperimenta s dualnim obrazovanjem, ali je iznenađujuće i neobično da se takve dramatične i dugoročne odluke donose na relativno brzi način, preko noći. Obrazovni sustav je kompleksan i zahtijeva dobro promišljanje i sagledavanje učinaka takvih odluka. Čudnovato je da se radikalne odluke donose tako brzo i jednostavno bez sagledavanja svih mišljenja i ukupnih posljedica – kaže Burušić, slažući se da su ovakvim potezima potkrijepljene strepnje i vjerovanja mnogih da bismo se kao nacija trebali školovati da služimo drugima. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisali: Marijan Šimeg, Irena Kustura ]