Praćenje rada nije nešto čemu se učitelji raduju. 

To je nešto s čime su svi učitelji upoznati. Već ste unaprijed pripremljeni za ovaj događaj – neki učitelji čak podmićuju svoje učenike slatkišima ili drugim nagradama – i mole za dobro ponašanje. Najvjerojatnije ćete odabrati „sigurnu” lekciju, koju će djeca moći svladati, te kojom ćete pokazati da možete prenositi znanje upotrebljavajući više stilova poučavanja, pružiti učenicima podršku kao i povratne informacije.

Ishod ovih lekcija uvijek je predvidljiv. Osoba koja promatra vaš nastavni sat pronaći će pozitivne stvari, ali i područja na kojima morate poraditi. Znate što vas čeka prije nego što ste uopće došli na sastanak koji će se održati nakon praćenja vašega nastavnog sata.

Koliko često trebamo provjeravati nastavnikov rad?

Nemam problem s time da se uspješnost našeg poučavanja na neki način nadzire i provjerava, ali imam problem s količinom. Kad ste dovoljno dobri? Neki od mojih kolega poučavaju već zaista dugo, a njihove se lekcije i dalje promatraju četiri puta godišnje. Uzmite čak i primjer učitelja s desetogodišnjim iskustvom – je li 40 nastavnih sati namijenjenih provjeri nečijeg rada zaista potrebno?

Što je s ljudima koji promatraju i nadziru?

Znači li automatski to što ste ravnatelj da ste bili izvrstan učitelj? Imaju li ravnatelji danas znanje i iskustvo govorimo li o primjeni komunikacijske tehnologije u učionici? Što njima daje pravo da komentiraju učiteljevu primjenu iste tehnologije? Je li ravnatelj, koji ne provodi dane ispred ploče, uopće sposoban samouvjereno govoriti o učinkovitim ili suvremenim pedagoškim praksama kojima se učitelji koriste?

Čuo sam priču o učitelju čije je poučavanje, nakon promatranja, bilo predmet žestoke kritike ravnatelja. Učitelj je jednostavno odgovorio: „Nisam ja kriv što vi ne razumijete pedagogiju kojom se koristim u toj lekciji.” Ravnatelj nije imao što odgovoriti – možda ju zaista nije razumio, možda je to bila samo izlika, ali to je svakako zanimljiv argument. Ako se sadašnji učitelji praktičari koriste novim i uzbudljivim pedagoškim pristupima s kojima ravnatelji ili administrativni timovi nemaju iskustva, trebaju li oni tada vrednovati rad svojih učitelja? Bi li kirurg koji nikad nije upotrijebio neku novu opremu u operacijskoj dvorani zaista promatrao i zatim ocijenio i dao povratne informacije kirurgu koji se svakodnevno koristi tom istom opremom?

Sigurno postoji bolji način za procjenu nastavničke prakse od ovog arhaičnog i besmislenog sustava. Jedna je stvar sigurna: još moram pronaći učitelja koji smatra da četiri opservacije godišnje proširuju njegovu praksu ili pozitivno utječu na učenje. A ako to ne rezultira ni jednom od ovih dviju stvari, koji je onda smisao toga?

………………

NAPOMENA

• Ujedinjeno Kraljevstvo: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
• Izvor: tes.com