Jučer-danas-sutra
TRAGOVI ZBILJE
Pravopisna diktatura
objavljeno: 14. ožujka 2016.

ravnateljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji glasno poručuje: „Sredili smo pravopisni kaos!” 

Potrebno je i razložno podsjetiti u kakvu je političkom ozračju i kojim metodama nastao te kako je dekretom nametnut pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Naime, odlukom ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića 2013. svi su hrvatski nakladnici morali uskladiti sve nove udžbenike s tada nepostojećim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Kako je g. ministar tražio nemoguće, nekoliko je nakladnika, predvođeno Školskom knjigom, podiglo tužbu Upravnom i Ustavnom sudu, a Sud je 11. srpnja 2013. presudio da se novi udžbenici ne mogu uskladiti s nepostojećim pravopisom te je ministrov akt u cijelosti proglasio ništavnim.

Iz svega toga proizlazi da je pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje djelo političke odluke uzurpatora vlasništva nad hrvatskim pravopisom. To nije odluka struke, znanosti i jezikoslovne slobode, nego znak političkoga monopola i posljedica nasilja nad hrvatskim jezikom.

Nakon objave Institutova Hrvatskog pravopisa ministar Jovanović DOKINUO JE uporabu u školama odobrenog Babić-Moguševa „Zlatnog pravopisa”, sljednika znamenitoga „Londonca” koji je 1972. godine bio zabranjen, a oslobođen uspostavom samostalne i slobodne hrvatske države.

  • Tako mu je ministar Jovanović 2013. ponovno oduzeo slobodu.

Tada je odlukom ministra bila dokinuta uporaba i Hrvatskoga školskog pravopisa (Babić, Ham, Moguš), usklađenog sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika.

Da bi operacija „sređivanja pravopisnoga kaosa” uspjela, ministar je Jovanović prethodno raspustio Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika na čelu s njegovim predsjednikom, akademikom Radoslavom Katičićem, znanstvenikom svjetskoga glasa.

O tom nasilju nad hrvatskim jezikom akademik Radoslav KATIČIĆ u svojoj je knjizi Hrvatski jezik napisao:

Na dan 8. svibnja 2012. novi ministar znanosti obrazovanja i sporta RH Željko Jovanović ukinuo je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika. Bez razgovora i suvisla službenog obrazloženja. Opet se politika grubo dohvatila hrvatskoga standardnog jezika baš kad smo bili sigurni u zrelost trenutka da jezik pripada jezikoslovcima a ne politici i izvršnoj vlasti. Kao u doba grofa Khuen-Héderváryja. Ali ne treba se dati smutiti. Svaka sila za vremena. To bar mi dobro znamo!

Nadamo se da ćemo nakon uvida u ovu grubu pogrešku napokon shvatiti da se ne mogu donositi ishitrene odluke političkih improvizatora bez odgovornog i propitanog stava nezavisnih i kompetentnih jezikoslovaca. Trajna nam je pouka i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koja je 1967. bila odgovor na političko nasilje nad hrvatskim jezikom.

Jezik je bitno pitanje nacionalnog interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta pa stoga svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom može izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest pokazala.

Dakle, to nije bilo „sređivanje pravopisnoga kaosa”, nego pravopisna diktatura, pa stoga s pravom Institutov pravopis nazivaju Jovanović-Jozićevim pravopisom.

Ta pravopisna diktatura podržavana je do danas, a ravnatelj Instituta Željko Jozić poručuje da će te i takve pravopisne norme vladati godinama.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, tj. njezin Razred za filološke znanosti na čelu s akademikom Augustom KOVAČECOM, izrazila je punu podršku zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, no moć je politike nadvladala znanstvenost eminentnih hrvatskih jezikoslovaca.

Upravo takav model oktroiranoga monopola, uz neviđenu žurbu i medijsku kampanju, pokušavaju danas nametnuti vlasnici kurikularne reforme, oslanjajući se na agitpropovske metode i inženjering centara otuđene moći.

Razložno je očekivati da će novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta vratiti hrvatski jezik i pravopis jezikoslovcima, tako da se politici trajno oduzme mogućnost vladanja hrvatskim jezikom.

…..

Piše:  dr. sc. Ante ŽUŽUL 

Izvor: Školske novine