Mnogi vrlo često preskaču vrednovanje, ali ono je važno jer omogućuje analizu cijelog projekta i uvid u to kako smo ostvarili postavljene zadatke.

Dosad sam u svojim projektima pazila da ta etapa bude posebno istaknuta.

a) Projekt čitanja lektire u razredu, odnosno u učionici od 1. do 4. razreda (četverogodišnji projekt) − bio je iznimno naporan, pripremala sam se više nego za „običan“ školski sat. Naime, roditelji su nakon nekog vremena obavezu čitanja lektire „prebacili“ na mene. Svidjelo im se što vodim brigu o tome imaju li sva djeca knjigu, što pišemo dnevnike čitanja u razredu i što objašnjavam svaki dio. Najlošiji element vrednovanja bio je 5. razred. Naime, učenici se nisu snašli u pisanju „klasične“ lektire jer nisu znali procijeniti kad trebaju posuditi lektirno djelo, odnosno koliko im treba da određeno djelo pročitaju. Danas projekt provodim samo s obvezatnom lektirom.

Pokazalo se da moram razvijati i oblike samostalnog čitanja, čitanja sa zadatcima te čitanja u kojem učenici moraju sami istraživati pročitano. Da nije bilo vrednovanja, ne bi bilo ni toga.

b) Učenje sadržaja prirode i društva provedbom projekata – još davno sam sa svojim učenicima (danas su studenti) odlučila raditi sadržaje prirode i društva obrađujući nastavne teme prilagođene projektnim oblicima rada. Moram naglasiti da sam imala svestranu pomoć roditelja, da su neki od njih (stručnjaci u tom području) došli pokazivati primjere iz kemije, geografije, pričali su povijesne priče itd.

Bilo je iznimno stresno u to vrijeme (prije nekih 12 godina) uopće raditi na takav način, tražiti sadržaje vezane za neku temu, zatim tražiti od djece da izvode pokuse, bilježe grafikone (primjerice o prometu Selskom cestom). Nije mi bilo lako organizirati učenje u prirodi, pješačenje do Jaruna itd.  Podršku mi je, osim roditelja, u te četiri godine dao i prof. De Zan koji me sugestivno upućivao na izvore i primjere. Jednom mi je donio i danske udžbenike da mi objasni kako da nešto prikažem djeci i potaknem ih na izvođenje moguće hipoteze.

Što je pokazalo vrednovanje nakon provedbe tog projekta? Da im je peti razred bio jako težak, odjednom se nisu snašli u školskom sustavu, stalno su htjeli postavljati svoje hipoteze, tražili su da im se odrede rokovi, odnosno da im se odredi dokad trebaju nešto napraviti. Kolege su me često upozoravali da nisam bila uspješna s tom generacijom jer su brbljavi, svadljivi i da stalno prigovaraju govoreći: „Naša učiteljica tako nije radila.“

c) Dvadeset dana dobrote – projekt suradnje s lokalnom zajednicom

Nakon četiri godine provođenja navedenog projekta bila sam podosta skeptična na početku nove provedbe. Nisam znala što bismo još novo mogli napraviti i promijeniti u zajednici. Na kraju je valorizacija pokazala da je, zbog dobrog vođenja, strukturiranih sadržaja i vremenskog roka od dvadeset dana, uspješnost projekta velika.

✿ OSVRT SUDIONIKA ✿

Vrednovanje provodim nakon svakog projekta. I moji su učenici naučili reći svoje mišljenje, odnosno vrednovati projekt – znaju procijeniti što je bilo dobro, a što nije i kako bi mogli poboljšati projekt.

U svojim sam osvrtima iskrena. Isto tako, i sama uvijek nešto novo naučim te tražim načine i motive kako potaknuti današnju djecu.

Ne brinem se ako je neki projekt bio neuspješan − katkad je potrebno pasti da bismo  ustali i nastavili hodati.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | 2. razred | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ 

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige