Obrazovni istraživači i političari razglabaju o važnosti malog ili nikakvog poboljšanja u učeničkim rezultatima testova čitanja te o sve širem jazu između učenika koji postižu iznimno dobre i loše rezultate. Međutim, ono što mnogi od njih ne uzimaju u obzir jest način na koji se obrazovanje promijenilo. Obrazovni sustavi uporno ignoriraju činjenicu koju ističe razvojna psihologija, a koja kaže da učenicima činimo mnogo više štete nego koristi kad ih guramo previše i prebrzo. Pritisak radi čitanja koji stavljamo na učenike mogao bi biti jedan od glavnih uzroka njihovih loših rezultata. 

PREČESTO

Tijekom 1970-ih djeca su u vrtiću provodila pola dana i tada bila usmjerena na igru i spavanje. Samo 15 posto djece pohađalo je cjelodnevne vrtićke programe. Do sredine 2010-ih dvostruko više djece pohađalo je državne predškolske programe. Danas su predškolski standardi zapravo vrtićki standardi, a oni su pak standardi prvog razreda osnovne škole. Međutim, biološki razvoj četverogodišnjaka i petogodišnjaka nije se promijenio. Naša su očekivanja stoga nerazumna. Naši učenici zbog toga doživljavaju neuspjeh za neuspjehom, a mnogi razvijaju tjeskobu zahvaljujući svom prvom iskustvu s čitanjem. 

PREBRZO

Do kraja vrtića djeca bi trebala znati povezivati glasove i slova. Ipak, standardi u mnogim državama zahtijevaju da predškolska djeca nauče sva slova i sve povezane glasove do Božića. To zahtijeva brzo pamćenje koje aktivira kratkoročno pamćenje i učenje čitanja pretvara u nešto što je temeljeno na učenju napamet umjesto na slobodnom istraživanju. Kad se radi o čitanju, naši obrazovni sustavi kreću se takvom brzinom da djeca nemaju priliku opustiti se i pronaći radost u čitanju. 

Umjesto toga, moraju razmišljati o analizi djela, odgovarati na pitanja o temi te izvući određene zaključke o djelu, i sve to u početnim razredima osnovne škole. Ako nešto učimo prebrzo, tad to rezultira rupama u znanju i manjkavim vještinama.

PREVIŠE

Nakon početnih godina osnovne škole, opseg literature koju učenici moraju proći i vrijeme koje im je dostupno za taj zadatak jednostavno postaje previše. Do trećeg se razreda od učenika očekuje da čitaju dovoljno vješto kako bi učili iz svih sadržajnih područja. Do šestog razreda učenici imaju različite učitelje za različita akademska područja. Svaki od ovih učitelja očekuje da učenici završe domaću zadaću, pročitaju zadane tekstove i odgovore na pitanja. Ako učenici postanu obeshrabreni pukom količinom akademskog čitanja, oni jednostavno neće ispuniti svoje obveze, a kamoli dobrovoljno čitati. A što učenici manje vježbaju, to se njihove vještine čitanja ne razvijaju.

Čitanje je oduvijek bio privilegij i način širenja kulture. Odnedavno se čitanje pretvorilo u prisilnu metodu stjecanja informacija.

Mi prisiljavamo učenike da čitaju u tako ranoj dobi, toliko brzo i u tolikoj mjeri da postaju obeshrabreni time i stvaraju odbojnost prema čitanju.

Gotovo je nemoguće postati vješt u nečemu što ne volite raditi.

…………..…

NAPOMENA 

• SAD: We Are Teachers mrežna je zajednica poučavatelja čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora.
• Izvor: weareteachers.com

* https://www.nytimes.com/2019/10/30/us/reading-scores-national-exam.html