U povodu toga razgovarali smo s predsjednicom PSP-a Dijanom Vican, inače rektoricom Zadarskog sveučilišta.

Što sadrži taj dokument?

Nakon izuzetno turbulentnih dana posljednja dva mjeseca odlučila sam završiti zadaću te s članovima PSP-a izraditi prijedlog Akcijskog plana koji je fermentirao u dva različita kvasca. Konsezus je postignut u primjeni mješavine metodologije izrade, zatim u poglavljima Cjeloživotno učenje, Visoko obrazovanje, Obrazovanje odraslih i Znanost i tehnologije. U dijelu Ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja imam izdvojeno mišljenje koje sam obrazložila članovima PSP-a, a premijeru ću dostaviti napismeno.

O čemu je riječ?

Posljednje tri-četiri godine sudjelovala sam u javnim raspravama o strategiji reformi odgoja i obrazovanja, bila sam kritična, postavljala sam pitanja, a napose o cjelovitoj kurikularnoj reformi. Odgovore nisam dobila, pa danas ne mogu sagnuti glavu radi glumljenja apsolutnog konsenzusa.

Ali premijer je rekao da iza dokumenta stoje svi članovi Povjerenstva?

Prijedog AP-a koji je 7. rujna predan gospodinu Plenkoviću donesen je s najvećim mogućim konsezusom te mojim usmenim izvješćem o segmentu AP-a za koji nisam digla ruku. Razlike u stajalištima o određenim mjerama u tako opsežnom dokumentu nisu izvor spora među članovima PSP-a. I drugi članovi bili su suzdržani oko nekih mjera. Međutim, to nije bio razlog da se Prijedlog AP-a ne prihvati i kao takav ne stavi premijeru na stol.

Što je to vama sporno u AP-u?

Ne bih to nazivala spornim. Smatram da AP ne može biti tako opsežan, da je šuma mjera i aktivnosti loša varijanta pisanja akcijskih planova, ali uvažavam prevagu suprotnih mišljenja. Također, mislim da AP ne može biti prepisivanje Strategije, a većina članova misli drukčije. Isto tako, mislim da Strategija koju je donio Sabor nema snagu zakona, nego političkog dokumenta. Kolega Mornar uvjerio je većinu članova da Strategija ima snagu zakona. Eto, prepisao je sve mjere. I ja zbog toga neću prosvjedovati, ali zadržavam pravo na svoje mišljenje.

Jesu li te razlike posljedica različitog svjetonazora i političke orijentacije članova PSP-a?

Sve razlike koje su se članovima PSP-a pripisivale u siječnju, veljači i ožujku dobile su danas sasvim drugu dimenziju. Svjetonazorske su postale municija maršu protiv profesionalizma, profesionalizam je postao jezičac na vagi politike, a depolitizacija novi reformski manifest. Ja nikome ne zalazim u svjetonazore, ne zanima me ničija stranačka pripadnost, prezirem političke pamflete. Ne živim od kvaziinformacija, nego mi je izazov mentalna i intelektualna inkubacija. Ne marširam ispod transparenata depolitizacije. Moj koncept sustava odgoja i obrazovanja rezultat je političkog i javnog konsenzusa od 2007. do 2010., koji je također radilo stotinu stručnjaka i objavljen je kao Nacionalni okvirni kurikulum. U njemu su sve pretpostavke za uređenje sustava i hrvatske škole za svu djecu, građane Republike Hrvatske. Ne bavim se oduševljavanjem nacije obećavajući reforme za koje nemam temeljne pretpostavke. Reforma odgoja i obrazovanja uspjet će tek kada sva djeca i svi učenici budu imali jednake uvjete odgoja i obrazovanja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | vecernji.hr ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE!