…A treba. Zapuštene rane nastale od emocionalne ozljede mogu biti jednako tako smrtonosne kao i one fizičke. Zašto unatoč tomu ipak ne tražimo pomoć?“ – pita  psiholog Guy Winch.

Neuroznanstvenik Daniel Levin na to pitanje odgovara ovako: „Naš mozak je tijekom tisućljeća evoluirao da u stresnim situacijama luči kortizol, otrov koji ubrzava rad srca i regulira razinu adrenalina. U trenutku kad se nađemo pred životnom opasnošću, na primjer pred  lavom spremnim da nas napadne, naše tijelo svu energiju usmjeri na aktivnosti potrebne za preživljavanje: brzu reakciju – bijeg ili borbu. Aktivnosti u svim ostalim sustavima u nama u tim su trenutcima nebitne, pa se smanje na minimum da ne troše energiju. Na žalost, među tim nebitnim, na minimum svedenim akrivnostima je i racionalno, logičko razmišljanje“.

Winch kaže da nam i stres i psihološke rane iskrivljuju percepciju i obmanjuju nas pa se zbog tog vrtimo u krugu emocionalnih ozljeda, negativnih misli i osjećaja iz kojeg ne znamo izići. Prvi korak za izazak iz toga kruga je spremnost da prihvatimo potrebu za promjenom svog načina percipiranja i razmišljanja. Način razmišljanja, naime, upravlja načinom na koji se ponašamo. Bez promjene načina razmišljanja, nema promjene ponašanja, a bez nje nema napretka prema rješenju problema. Tek kad promijenimo svoj način razmišljanja, spremni smo za sljedeći korak: razvijanje navike održavanja emocionalne higijene.   

Kailash Satyarthi, dobitnik Nobelove nagrade za mir (2014.), ima vrlo jedostavan savjet za održavanje emocionalne higijene: NALJUTI SE! „Ljutnja je moć, ljutnja je energija… Ljutnja je u svakome od nas. Ako se zatvorimo u uske ljušture svojih ega i sebičnosti, ta ljutnja može postati destruktivna i dovesti do mržnje, nasilja, osvete i uništenja. No, uspijemo li izići iz svojih krugova, ta ista ljutnja može se preobraziti u veliku kreativnu moć. I najljući među nama može preusmjeriti svoj bijes u ideju i akciju kojom će pomoći i sebi i svijetu.

I za kraj, opet Winch: „Prije stotinu godina ljudi su počeli paziti na osobnu higijenu i u samo nekoliko desetljeća prosječni se životni vijek udvostručio. Vjerujem da bi kvaliteta naših života mogla jednako drastično porasti kada bismo počeli prakticirati emocionalnu higijenu.“ I ja u to vjerujem, a vi?

Piše: Dinka JURIČIĆ