Zadaća je odgojitelja promatrati dječju igru te zajedno s djecom kreirati prostorno-materijalno okružje za igru.

Dijete se u igri razvija, raste te zadovoljava sve svoje potrebe.

IGRA I ZDRAVLJE

Svjesni smo da današnja djeca dosta vremena provode pred televizorom, računalom, i nažalost sve manje se kreću. Stručnjaci fizijatri, fiziotarapeuti, kineziolozi upozoravaju da je u porastu u djece pretilost, deformacije kralježnice i stopala. Roditelji zbog posla i drugih obveza sve manje vode djecu u park, na izlete, šetnje, a sve to negativno utječe na zdravlje djeteta.

U igri se dijete ponaša stvaralački, inventivno, fleksibilno, a to su karakteristike divergentnoga mišljenja. (Duran, M.1988.str 22.) Igra omogućava djetetu da iskuša sve svoje mogućnosti u svim složenim situacijama koje se nikad ne ponavljaju.

Igra je najstariji oblik tjelesne i zdravstvene kulture i najautonomnija aktivnost, spontana je i slobodno izabrana aktivnost koju karakterizira i prati snažan osjećaj ugode i zadovoljstva (Findak, 1995). Dijete u igri ima priliku pokazati i iskazati sve svoje potencijale i usporediti se s drugom djecom, a sve ga to ispunjava i daje osjećaj zadovoljstva.

Postoje različiti načini kako se djeca igraju. Igra ima svoje vrijednosti za razvoj svakoga djeteta koje se igra. M. Duran (1995.) u svojoj knjizi Dijete i igra navodi sljedeće vrste igara:

✿ FUNKCIONALNE IGRE – igre s motoričkim, osjetilnim i perceptivnim funkcijama koje u djetetu sazrijevaju;

✿ IGRE S PRAVILIMA – igre u gotovu obliku u kojima su pravila i sadržaj tako organizirani i usmjereni da potiču djecu na određene vrste aktivnosti koje potpomažu njihov razvoj i učenje što se javlja kao nusproizvod igre.

✿ SIMBOLIČKE IGRE – igre mašte, igre uloga, imitacije, iluzija, fikcije. Oblik su reprezentacije stvarnosti u kojoj su individualni simboli (mentalne slike, sjećanja) osnova za razvoj socijalnih simbola i za komunikaciju sa svojom okolinom.

STVORITI POVOLJNO OKRUŽJE

Promatrajući svakodnevno djecu u svojoj skupini odgojitelji mogu mnogo saznati o dječjoj igri. Što ih trenutno najviše zanima? Čega se djeca igraju? Koje su socijalne vještine usvojili?

Informacije koje pritom dobivaju promatrajući dječje igre važne su za odgojiteljevo planiranje kako bi se stvorili što bolji uvjeti za simboličke igre u skupini.

Najvažnije je prostorno i materijalno okružje. Djeca i odgojitelji zajedno stvaraju prostor kakav im treba za igru. Prostor za igru osmišljen je tako da poziva djecu na igru u manjim grupama, a raznovrsna ponuda materijala pridonosi kvaliteti dječje igre.

Među djecom razvija se prijateljstvo te jačaju emocionalne veze. U igri zajedno sudjeluju djevojčice i dječaci.

Djeca ponekad imaju potrebu za odmorom od socijalne interakcije. Djetetu traba osigurati prostor u kojemu se može osamiti, zagrliti svoju najdražu igračku, dekicu. Promjene u materijalnom okružju treba stalno mijenjati i dopunjavati prema potrebama dječje igre.

Odgojitelj ima važnu ulogu i utjecaj na svako dijete u vrtiću. On mora poticati svojim stručnim znanjem i bogatiti dječju igru djece. Uključuje se u igru kao suigrač te pomaže u igri onoliko koliko djeca od njega traže. Ohrabruje nesigurnu djecu, a smiruje one koji u skupini dominiraju.

Igrom utječemo na i razvijamo moralne osobine djeteta (empatija, istinoljubljivost, pravednost)

Igrom se možemo koristiti u svim dobnim skupinama. Prostor za igru može biti soba dnevnoga boravka, dvorište, hodnik, vanjski prostor, a isto tako u bilo koje doba dana, s cijelom skupinom ili s grupom djece. Igru možemo organizirati na snijegu, moru, a važno je djeci osigurati siguran prostor za nesmetano kretanje.

OPĆE ZADAĆE TZK-a

Igrom možemo ostvariti opće zadaće tjelesne i zdravstvene kulture:

• zadovoljavanje osnovnih potreba djetetovih za igrom
• omogućavanje djetetu da u igri surađuje s drugom djecom te da se osjeća slobodno i zadovoljno
• stvaranje uvjeta za skladan cjelokupan djetetov rast razvoj i za radosno djetinjstvo
• usvajanje zdravog načina življenja i navika nužnih za očuvanje vlastitog i tuđeg zdravlja i života (Findak, 1995, 43).

Igra treba biti prisutna u vrtiću svakog dana. Djeci predškolske dobi primjerene su igre s pravilima, slobodne igre i stvaralačke igre. Za mlađi uzrast (mlađa i srednja skupina) karakteristične su slobodne i stvaralačke igre. Dijete u njima samo postavlja tijek i pravila igre te ih slobodno i mijenja.

Karakteristično je za djecu od 3. do 4. godine života da se igraju bez plana s materijalima, dok je kontakt s drugom djecom kratkotrajan kroz slobodnu igru. Dugotrajan je proces prijelaz iz slobodne u stvaralačku i na kraju u pedagošku igru. Mogu se uvoditi i igre s pravilima uz pravilno vođenje odgojitelja. Važno je voditi brigu o individualnim karakteristikama djece te im ne ograničavati osjećaj inicijative, radosti i stvaralaštva. Pravila trebaju biti vrlo kratka, jednostavno postavljena, a demonstracija uvjerljiva i originalna.

VAŽNO JE SUDJELOVATI

Za djecu ove dobi nije važan rezultat. Njima treba ponuditi igre s dovoljno trčanja, skakanja, puzanja, bacanja i penjanja.

Upravo je to bio cilj autoricama ovoga članka na satu tjelesne i zdravstvene kulture s mlađom djecom.

U dvorani koju imamo u vrtiću i koja je dosta dobro opremljena rekvizitima osmislile smo poligon zapreka za penjanje, provlačenje, kotrljanje, puzanje. Trajalo je desetak minuta. Djeci koja su trebala pomoć pri penjanju pomagale smo pridržavajući ih i hrabreći ih.

U igri nazvanoj „Tko će prije napuniti košaru” djeca su podijeljena u dvije skupine, a svaka skupina ispred sebe ima košaru za loptice na različitim mjestima u dvorani. Odgojiteljica pripravnica i ja na sredini dvorane istresle smo loptice. Cilj je bio da svaka ekipa pokupi što više loptica u košare. Ekipa koja je pokupila više loptica bila je pobjednik. Djeca vole takvu igru, a ponekad loptice zamijenimo novinskim gužvanim lopticama, zadatak bude koja će ekipa prije zgužvati loptice i ubaciti ih u koš. Djeca tu igru traže pa ju ponavljamo, a isto tako mijenjamo i broj loptica. Za kraj aktivnosti igrali smo pokretnu igru nazvanu „Jež” koju sva djeca jako vole jer im daje slobodu kretanja, trčanja po dvorani i mogućnost da dijete koje je ulovljeno bude jež.

OŽIVIMO ZABORAVLJENE IGRE

O igri se mnogo toga može još pisati, razgovarati, a najvažnije je od svega da igrajući se djeca uče. Rado se sjetim svoga izlaganja studentima budućim učiteljima kad sam im, predstavljajući im primjere dobre prakse, rekla: „Nikad ne zaboravite igrati se s djecom i promatrati dječju igru!”  Uz poticajno okružje, koje je pokretač kognitivno-intelektualnih sposobnosti, u djece razvijamo i odgojne komponente.

Odgojitelji, učitelji, profesori budite kao djeca igrajte se s osmijehom i prisjetite se zaboravljenih igara iz vašega djetinjstva. Možda će upravo takva igra pobuditi djecu da iziđu vani i ispred svojih zgrada zaigraju staru zaboravljenu igru, na radost svih starijih koji rade, uče i igraju se s djecom. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Sanja PAVIĆ
mag. paed odgojiteljica, mentorica i  Ružica AJDUKOVIĆ odgojiteljica pripravnica,  DV Cekin,  Slavonski Brod ]