Evo istine: imam miljenike. Također imam i one koji su suprotno od miljenika. Pokušavala sam se sjetiti neke manje nespretne fraze od „nemiljenika”, ali još nisam našla riječ koja bi opisala određenu skupinu učenika, a da ne prelazi granice pristojnosti. Daleko od toga da ih mrzim, ne mrzim ih, mržnju čuvam za besmislenu birokraciju. Određeni mi učenici jednostavno nisu omiljeni.

SVI MOJI UČENICI SPADAJU U TRI KATEGORIJE:

• omiljeni,
• neomiljeni i
• „svejedno mi je”.

Kategorizacija učenika potpuno je subjektivna i često spontana, ali na priznavanje ovakve podjele u školi ne gleda se s odobravanjem. Nemam nikakvih problema to priznati, ali radije bih da me uhvate kako kradem iz ravnateljičine torbice nego da priznam kako se prema učenicima ponašam različito na temelju njihova statusa miljenika.

Iako kategorizacija učenika može biti spontana, katkad je potrebno malo za prijelaz iz jedne skupine u drugu. Na primjer, možete mi biti miljenik, jer pokazujete ljubaznost. Smiješite mi se i ne samo onda kad želite da vam se produži rok za predaju rada. Ne uključujete se kad razred odluči igrati igru Uništimo sat. Vi ste blago, plemenito, nekomplicirano dijete. I iznenada ćete se pojaviti na mojoj listi miljenika.

Dobivanje statusa neomiljenoga malo je teže. Svaki razlog koji se mogu sjetiti samo će me prikazati nezrelom – „ona je zla i ne sviđa mi se”. Svjesna sam toga da sam, kad su neke stvari u pitanju, i dalje na razini tinejdžera.

Kako upravljati omiljenima i neomiljenima? Kamuflaža. U svojoj učionici imam golemu rođendansku tablicu. Bilo da si mi omiljen ili neomiljen, na mom si rođendanskom popisu i na taj ćeš dan, kao i svi ostali, dobiti čestitku i čokoladu. Podsjetit ću sve oko sebe da je danas tvoj dan i pitat ću te na kraju dana jesi li se lijepo proveo za rođendan.

To nas uvodi u sljedeću strategiju, a to je Lažiraj dok ne uspiješ. To djeluje na bilo kojem području: javni govor, briga o svima u razredu, kad ravnatelju govoriš o testu koji još nisi sastavio, ali u koji si „sto posto siguran”.

Najviše naučim od svojih neomiljenih učenika. Imam jednu učenicu koja me gleda kao da ću joj svaki čas oteti mobitel. Od nje sam mogla naučiti o tome da ne brinem što drugoi misle o meni. Ja želim da mi je stalo do tuđeg mišljenja, ali isto tako želim da to ima granicu. Od ove male pčele matice s tamne strane naučila sam da te granice katkad treba i pomaknuti.

Najvažniji je trenutak kad se učenik preseli iz skupine neomiljenih u miljenike. Ima jedna učenica koja je voljela onu igru Uništimo sat. Jednog se dana to promijenilo. Upotrijebila sam svoju strategiju Lažiraj dok ne uspiješ koja me ovog puta nije iznevjerila. Za vrijeme odmora bih ju pozdravljala i smiješila joj se sve dok ona nije odlučila da ja i nisam baš toliki užas i sad radimo zajedno na podizanju njezina akademskog samopouzdanja i uklanjanju straha od pokazivanja bilo kakve slabosti.

Međutim, nemamo uvijek sretan kraj. Katkad ne dospijem nikamo. Moja strategija Lažiraj dok ne uspiješ me iznevjeri, a kamuflaža je manjkava. Tada samo izguram godinu do kraja. Kad me učenik iritira, a moram dijeliti prostoriju s njime, u glavi pjevam ABBA-ine pjesme i pravim se da sam odjevena kao Agnetha Fältskog 1974. godine. Malo je neobično, ali je mnogo zabavnije od brojanja do 10.

…………………..

NAPOMENA

• The Guardian su britanske dnevne novine osnovane 1822. godine, a objavljuje ih Guardian Media Group. Mrežne stranice The Guardiana – guardian.co.uk – spadaju u najposjećenije internetske stranice na engleskom jeziku.
• Izvor: theguardian.com