Okviri su, međutim, istovremeno i zatvori: granice koje nas prisiljavaju da ostanemo u rutini zaustavljajući nas da bilo što promijenimo, učinimo što novo, drukčije…  Biti unutar okvira znači vjerovati da za sve postoji jedan najbolji način, da se nešto ne može, da se mora baš ovako, a ne onako… Biti unutar okvira znači biti u svojoj zoni udobnosti. A avantura učenja, kao što znamo, započinje IZVAN te zone.

Istražujući ljudsku kreativnost, psiholog  J. P. Guilford  prije pedesetak godina skovao je pojam razmišljati izvan kutije. Pokus je bio vrlo jednostavan, sastojao se samo od 9 točaka koje je trebalo povezati trima ravnim crtama. Ovo su bili odgovori koje je nazvao razmišljanjem unutar kutije: 

Nijedno od triju slikama prikazanih načina razmišljanja nije riješilo problem  jer su si svi rješavači postavili svojevrsnu autocenzuru koje nije bilo u zadatku: ograničili su duljinu triju zadanih crta unutar polja točaka.

Nekoliko je ispitanika, međutim,  razmišljalo drukčije, oslobodilo se autocenzure i riješilo problem:

Takav je način razmišljanja Guilford nazvao razmišljanjem izvan kutije. Tu su njegovu metaforu za kreativno razmišljanje odmah prigrlili drugi psiholozi, marketinški stručnjaci, menadžeri, umjetnici – ukratko: svi oni koji kreativni način razmišljanja smatraju preduvjetom za uspješno rješavanje prividno nerješivih problema. Nerješiv je, naime, samo onaj problem kojemu još nismo pronašli ključ za rješavanje. Drugim riječima, razmišljamo li kreativno (izvan kutije) svaki je problem rješiv.

„Kutija“ nije jedini ograničavajući način razmišljanja.

Oftamolozi pojmom tunelski vid označavaju očnu bolest kod koje se vidno polje toliko smanjuje da se bolesniku čini kako svijet promatra kroz mračni tunel.  Psiholozima je pojam tunelski vid postao metafora za način razmišljanja u  kojem se usredotočujemo na jednu točku/problem/rješenje/područje/način rada ili razmišljanja…  a za sve ostalo smo slijepi: eliminiramo, ne zapažamo, ostavljamo u mraku.

Dogodi nam se svima da nam vremenom navike prerastu u rutine i uopće ne primjećujemo da nam je način razmišljanja zapeo u kutiji ili u tunelskom vidu.  Relativno dobro funkcioniramo unutar tih ograničenja, čak postižemo i dobre rezultate. Međutim, to što proizvodimo iz godine u godinu je uglavnom jedno te isto. Nema promjene, nema kreativnosti. Na sve što je doista drukčije od onoga na što smo navikli sumnjičavo odmahujemo rukom odbacujući novotarije.

Teško je primijetiti svoju suženu percepciju: puni smo nevjerice i osjećamo se povrijeđeni kad nam netko natukne da s našim načinom razmišljanja nešto možda ne štima. Štima li ili ne štima, saznat ćete razmislite li o ovome pitanju:

Biste li svoje učenike poveli na popodnevni izlet na groblje kako biste ih potaknuli da čitajući natpise na grobovima počnu razmišljati o životu, vremenu koje imaju pred sobom, pravim vrijednostima u životu, važnosti postavljanja ciljeva, važnosti učenja, donošenja odluka, neodustajanja, rada na sebi…?

Tim Elmore svoj je život posvetio odgajanju djece za buduće poduzetnike i vođe. Na svojoj stranici  http://growingleaders.com/tim-elmore/ vodi vrlo inspirativan blog koji doista vrijedi pratiti, a ondje ćete pronaći i link za besplatno skidanje njegove odlične knjižice 52 Leadership Ideas  you can use with your students. Jedan od savjeta u toj knjižici je i onaj s razmišljanjem na groblju.  Dakako, možemo odmahnuti rukom i reći da je to glupost i da je neukusno.  A možemo i izići izvan okvira i probati. Ne samo tu ideju i ne samo ideje Tima Elmorea… Izići izvan okvira znači otvoriti se, dopustiti cijelom svijetu da bude naš resurs… i uživati u odabiranju. 

Piše: Dinka JURIČIĆ