Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).​
ZA BISTRE I ZNATIŽELJNE GLAVE
Knjige i knjižnice
objavljeno: 18. siječnja 2018.

Razvoj pisma bio je ključan u nastanku prvih civilizacija. Prva su se pisma razvila u Mezopotamiji već u IV. tisućljeću pr. Kr. Prve „knjige” pisali su na glinenim pločicama, kasnije na papirusu, na pergamentu…

Rano se kod ljudi javila potreba za osnivanjem ustanova za pohranu spisa. Prvi je razlog bio da bi se sačuvali svi ti spisi. Tako su se pojavile knjižnice.

Najstarijom knjižnicom smatra se knjižnica egipatskog cara Osimanziosa. Knjige su bile napravljene u obliku svitaka od papirusa. A oko 700. godine pr. Kr. narodi Mezopotamije imali su dobro uređene knjižnice u hramovima i palačama. U tim su knjižnicama knjige bile glinene pločice ispisane klinastim pismom. Tisuće takvih pločica bile su raspoređene prema područjima znanosti i činile su zbirke. One su predstavljale prve prave knjižnice (tzv. Asurbanipalova knjižnica s oko 22 000 glinenih pločica bila je jedna od njih. Danas se čuva u Britanskom muzeju u Londonu).

 

Prvu privatnu knjižnicu, za koju se zna, imao je veliki grčki filozof Aristotel (4. st. pr. Kr.). U Ateni su tada postojale javne knjižnice, što je bilo poznatoDemetriju Faleronskom koji je predložio egipatskom faraonu Ptolemeju I. da osnuje knjižnicu u Aleksandriji. On ju je osnovao, a njegov sin i nasljednik Ptolemej II. znatno ju je obogatio, usmjerivši se na skupljanje svih knjiga napisanih na grčkome kao i grčkih prijevoda značajnih djela, pa je Aleksandrija postala veliko kulturno središte.

  

Knjižnica je sadržavala većinu cjelokupnog znanja antičkog svijeta, nekoliko desetaka tisuća djela napisanih, prema izvorima, na oko 500 000 do 700 000 papirusnih svitaka. Ali, nije bila otvorena za javnost nego samo za studente i znanstvenike.

■ KNJIŽNICA U ST. GALLENU

Irski svećenik Gal osnovao je oko 720. godine u Švicarskoj, u St. Gallenu, benediktinski samostan i pri njemu skromnu knjižnicu čije su sve knjige tada mogle stati u jedan kovčeg. Jedna od osnovnih djelatnosti samostana bila je čuvanje i prepisivanje knjiga. Prvi spisi iz samostanskih skriptorija pojavili su se 850. godine. Danas knjižnicu u St. Gallenu nazivaju „kolijevkom zapadne kulture”, jer osim velikog broja važnih knjiga ona broji i veoma rijetke rukopise: 12 iluminiranih irskih rukopisa iz 7. stoljeća, pozlaćenu knjigu psalama iz 9. stoljeća, Napoleonovu prepisku u 28 knjiga, Tezaurus u 200 knjiga. Ovo je jedna od najstarijih knjižnica u Europi.

 

  • Biblioteca Medicea Laurenziana

………………

Cosimo de’ Medici (1389. – 1464.) bio je firentinski bankar i vladar Firentinske Republike. Godine 1444. osnovao je u Firenci knjižnicu Biblioteca Marciana, nazvana po dominikanskom samostanu sv. Marka u kojem je smještena, prva je javna knjižnica u novovjekovnoj Europi. Obitelj Medici potrošila je od 1432. do 1469. godine velike iznose novca na kupnju rukopisa i iluminiranih izdanja klasičnih tekstova, a popunjavala se i darovima mnogih učenih ljudi toga doba. Knjižnica je imala 10 000 grčkih i latinskih rukopisa.

Biblioteca Medicea Laurenziana jedna je od najbogatijih knjižnica u renesansnoj Europi. Za javnost je otvorena 1571. godine. Smještena je u bazilici sv. Lorenca. Nacrte visokih stolova koji su služili za držanje knjiga izradio je Michelangelo. Knjige su bile vezane lancima za stolove ili police. U početku je imala oko 3000 rukopisa, a danas ih ima više od 12 000, više od 4000 inkunabula, više od 75 000 svezaka druge građe. Godine 1808. Biblioteca Marciana pripojena je Laurenziani, u jednu od svjetski najvećih i po vrijednosti zbirki najznačajnijih knjižnica.

 

  • Biblioteca Malatestiana 

………….

U Ceseni (u Italiji) nalazi se knjižnica Malatestiana, koju neki smatraju prvom knjižnicom u Europi dostupnoj i za javnost. Otvorena je 1454. godine i uspjela je sačuvati izvorni izgled do danas. Knjige koje su bile vezane lancima za klupe (što je vidljivo na slici) mogle su se čitati samo u knjižnici, nije ih bilo moguće iznositi iz knjižnice. Knjižnica sadrži 17 000 autografa i pisama i 250 000 izdanja. Među njima je i najmanja knjiga na svijetu koju je moguće čitati bez povećala. Riječ je o pismu koje je Galileo Galilei napisao Kristini od Lorene, tiskanom 1897. veličine 15x9mm. Ima još više od 4000 knjiga iz 16. stoljeća te 1753 rukopisa iz 16. i 17. stoljeća .

U Egiptu su tako cijenili „knjige” (svitke) da je za onoga tko bi izgubio svitak papirusa iz faraonove knjižnice bila propisana smrtna kazna. Onaj tko je oštetio takav svitak mogao je dobiti 200 udaraca štapom. Pruski kralj Friedrich II. Veliki (18. st.) donio je veoma strogi zakon kada je riječ o knjigama. Zaboravni posuđivači knjiga bili bi izjednačeni s kradljivcima dragocjenih predmeta pa su za taj grijeh mogli dobiti i do 20 godina zatvora. I u Engleskoj je sredinom 18. stoljeća postojao zakon po kojem su se kažnjavali svi oni nepažljivi čitatelji koji bi isprljali ili zgužvali listove knjige ili napravili na knjizi „magareće uši”. Takvi bi bili osuđeni na bičevanje ili na sedam godina zatvora.

 

Ali nisu svi cijenili knjige. Neki su ih uništavali. Kineski car Qin Shi (246. – 209.) naredio da se spale sve knjige , među njima i Konfucijeve, a spalio je i između 500 i 600 znanstvenika za koje je sumnjao da te knjige znaju napamet. Tako su zauvijek uništeni mnogi dragocjeni izvori informacija o drevnoj kineskoj civilizaciji.

U veljači 1258. godine mongolska je vojska na čelu s Džingis-kanovim unukom osvojila Bagdad. Tada su opljačkali Veliku knjižnicu i iz nje uzeli toliko knjiga i bacilli u rijeku Tigris da se govorilo da su po njoj mogli gaziti konji. Arapski su povjesničari zabilježili da je rijeka bila crna od tinte.

Srećom, danas većina ljudi ipak zna vrijednost knjiga i čuva ih. A najviše ih je sačuvanih u raznim knjižnicama širom svijeta.

………………………………………………………………………….

ZANIMLJIVOSTI O KNJIGAMA I KNJIŽNICAMA

■ Atenski tiranin Pizistrat (600. – 527. g. pr. Kr.) osnovao je knjižnicu u Ateni. On je prvi zabilježio sva djela koja se pripisuju Homeru, a koja su se do tada prenosila samo usmeno.

■ Jedan perzijski veliki vezir iz X. stoljeća svugdje je sa sobom vukao svoju biblioteku. Karavana deva nosila je čak 117 000 vezirovih knjiga.

■ U viktorijansko doba postojala je u Engleskoj „Knjiga o pravilima”. Između ostalog ovaj pravilnik zabranjuje da se na policu stavljaju jedne pored drugih knjige muških i ženskih pisaca. Međutim, ako su muškarac i žena, autori knjiga, u braku, njihove knjige smiju biti jedna do druge.

■ Knjižnica Male braće u Dubrovniku posjeduje jedini sačuvani primjerak prvog izdanja Marulićeve Judite, objavljenog u Veneciji 1521. godine.

■ U Knjižnici harvardskog sveučilišta nalaze se četiri knjige uvezane u ljudsku kožu.

■ Najstarijom knjigom na svijetu smatra se papyrus Pris, skup rukom ispisanih i inicijalima u boji ukrašenih „truba”papirusa. Nađen je 1856. godine u iskopinama starogrčkoga grada Tebe, u jednoj grobnici, a vjeruje se da je nastao oko 3350. godine prije Krista. Čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Parizu.

■ Najstarija ukoričena knjiga na svijetu stara je 1600 godina. To je zbirka religioznih pjesama, a nađena je u jednoj staroegipatskoj grobnici.

■ Drevni Maje pisali su knjige na dugim trakama papira napravljenim od kore smokvina drveta. Zatim su knjige presavijane poput harmonike.

■ Najprevođenija knjiga na svijetu je Biblija. Prevedena je na 2454 jezika.

■ Od 605. do 1644. godine 16 000 kineskih svećenika urezivalo je na 14 000 kamenih ploča knjigu od 35 milijuna znakova.

■ Katolička crkva objavila je 1559. godine (za pape Pavla IV.) prvo izdanje knjige Index  librorum prohibitorum, popis zabranjenih knjiga. Cilj popisa bio je zabrana čitanja nemoralnih knjiga ili djela koja su na bilo koji način bila u suprotnosti s katoličkom vjerom. Uz čitanje, bilo je zabranjeno trajno držati, tiskati i širiti. Index je imao 550 stranica i čak pet tisuća naslova.

Među piscima koji se ne preporučuju, budući da su napisali nemoralne knjige, jesu: Voltaire, Émile Zola, Jonathan Swift, Jean-Paul Sartre, Jean-Jacques Rousseau, François Rabelais, Blaise Pascal, Victor Hugo, Alexandre Dumas (otac i sin), Honoré de Balzac…

Posljednji je Index librorum prohibitorum objavljen 1948., a konačno je ukinut 1966. u duhu reformi II. vatikanskoga koncila.

■ Grof Libri-Carucci dalla Somaia (1803. – 1869.), pripadnik stare firentinske obitelji, upisan je u povijest Europe kao poznati „kradljivac knjiga”. On je 1830. godine stigao u Francusku, gdje ga je srdačno prihvatio ministar Gizeau i povjerio mu funkciju inspektora francuskih knjižnica i arhiva. Librijevi posjeti ovim ustanovama bili su praćeni nestankom rijetkih i dragocjenih knjiga i rukopisa. Kad je osjetio da će biti uhvaćen, pobjegao je u Englesku, gdje se zaklinjao u svoju nevinost. Ali se kasnije, kad je prodavao knjige i rukopise, vidjelo koje je ukrao iz talijanskih i francuskih knjižnica i stekao pritom znatan imetak.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin nastavnica je mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za sedmi i osmi razred. Voditeljica je Županijskoga stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).