To je paket od šest kockica od kojih svaka ima po šest slika prema kojima se onda smišlja priča.

U kutijici je šest kockica.

Svaka kockica ima šest slika.

Te slike postaju likovi ili lokacije naše nove priče.

Jedan učenik ili učiteljica baci kocke, kaže što je na slikama i zabava počinje. Sad učenici pričaju priču u kojoj je zadano šest elemenata.

Budući da već dugo svaki dan pišemo ponešto u naše dnevnike, počeli smo i priče zapisivati.

• Svaki dan jedan učenik baci kockice, drugi zapiše opis slika na ploču i krećemo u svijet mašte.

I dok glazbica lagano svira, u našim glavama nastaju prekrasne priče. Zapisane u dnevnike one će ostati trajna uspomena.

• Ne trebaju to biti priče od pet stranica niti ih treba zapisivati sat vremena. To su kratke, zabavne pričice od šest do deset rečenica.

Nakon toga, učenici koji žele pročitaju svoju priču naglas. Katkad su to i grupni radovi, zajedničke priče, pa grupne ilustracije, a možda napravimo i igrokaz. Tko zna…

I kako to obično biva, kockice su se počele ponavljati, priče su uglavnom bile o istim temama pa nam je trebalo nešto novo.

• Svaki je učenik napisao po nekoliko novih riječi na papiriće, ubacili smo ih u kutiju i prešli na izvlačenje.

Sad su priče jako kratke. Zapravo samo rečenice. Što smješnije to bolje.

I ako ste mislili da zmaj, formula 1 i sladoled nemaju nikakve veze, razmislite još jednom. U svijetu mašte i smijeha sve, baš sve ima veze.

…………………

Piše: Božidarka HRVAČIĆ, učiteljica razredne nastave | OŠ Gustava Krkleca, Zagreb | Nakon deset godina rada u vrtiću, odlučila sam malo odrasti i poći u školu. Sad radim u produženom boravku u OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu. Svoj rad temeljim na kreativnom pristupu učenju, a omiljena mi je izreka ona Alberta Einsteina: „Mašta je mnogo važnija od znanja. Može se sve znati, ali ništa ne napraviti, dok se s malo mašte može napraviti sve.”