Školstvo u medijima
NAŠE ŠKOLE > OŠ MILANA LANGA, BREGANA
Kreativnost i dječja sreća važniji su od ocjena
objavljeno: 29. listopada 2018.

Potvrdili su nam to djelatnici i djeca OŠ Milana Langa u Bregani ,koja je lani osvojila tu prestižnu titulu. Nastavnici s kojima smo razgovarali ističu da ova nagrada samo dokazuje da se ovdje živi u skladu s prirodom, djecu odgaja podjednako kvalitetno kao što se ih obrazuje.

Ravnatelj Igor MATIJAŠIĆ naglašava da cijeli kolektiv njeguje tradicionalne vrijednosti, a kreativnost i dječja sreća važniji su im od ocjena. Domaće zadaće i ispiti nisu ništa vrjedniji od igranja na travi ili berbe jabuka.

Nije škola samo pisanje, čitanje, računanje, ispiti i domaće zadaće, kaže, već je presudna toplina učitelja, odnos prema svakome đaku i briga da to dijete u školu dolazi i iz nje izlazi sretno:

– Učenici su uključeni u sve aktivnosti na svježem zraku, od rezidbe voćaka do berbe slasnih jabuka, kose travu, brinu o cvijeću i okolišu. Sve ono što se u modernome društvu nekako izgubilo, mi ovdje njegujemo i prenosimo djeci. Pokazujemo im što će ih čekati jednog dana u životu. Stoga bih rekao da ovu krilaticu aktualne reforme – škola za život – ovdje provodimo već dugi niz godina. Da smo u tome uspješni, potvrđuju nam brojne generacije djece i njihovih roditelja. Možda ne će svi biti liječnici, odvjetnici, programeri i bogati poduzetnici, ali želimo da svi budu dobre i plemenite osobe. Temelj im dajemo u osnovnoj školi.

✿ UČITELJ VAŽNIJI OD RAČUNALA ✿ 

Škola ove godine ima 528 učenika, što je u odnosu na prošlu godinu manje za 31 dijete. Osim matičnog objekta u Bregani, u tome malome pograničnome mjestu nedaleko od Samobora djeluju i tri područne škole – u Noršić Selu, Novom Selu i Grdanjcima.

Ovdje nema one svehrvatske boljke – poplave odlikaša, jer su kriteriji visoki i zahtjevni, i škola u Bregani godinama slovi kao teška škola. No, ocjena koju ovdje neko dijete dobije zaista je utemeljena na znanju i zalaganju te iste takve ocjene (ili bolje) djeca nastavljaju dobivati u srednjim školama. Nema ovdje gledanja kroz prste ni poklanjanja ocjena, iako su izloženi čestim pritiscima (manjeg dijela) roditelja, govori ravnatelj.

– Nije ipak sve tako crno, jer se s većinom roditelja može dogovoriti. Većina je roditelja na našoj strani, jer su prepoznali ljudski odnos koji škola i učitelji imaju s njihovom djecom. Spremni su i žele pomoći kad god mogu.

Osim školske zadruge PLEMKA, nerijetko na državnim natjecanjima sudjeluju i učenici iz raznih predmeta, poput Patricije VEGEL (mentor Dijana STARČEVIĆ), koja je na državnoj završnici iz njemačkog jezika 2016. godine osvojila drugo mjesto. Uspjesi su postizani i iz kemije, biologije te engleskog jezika.

Opremljenost je jako dobra, saznajemo od ravnatelja, i didaktički i informatički. Mnogo je u opremanje ulagao bivši ravnatelj Boris ZARINGER, pa je Matijašić samo nastavio uhodanom stazom:

– Svaki je učitelj od škole dobio svoje prijenosno računalo, da se mogu i kod kuće pripremati za nastavu i tim se materijalima onda koristiti u školi. Ušli smo u sustav e-dnevnika, a uspjeli smo nabaviti sedam pametnih ploča, jednu čak i u područnoj školi Grdanjci, gdje imamo samo dvadesetak učenika. Bez obzira na veličinu škole, želimo da sva naša djeca odrastaju u istim uvjetima.

✿ SVAKI MINISTAR OPET ISPOČETKA ✿ 

Ipak, jasno je ravnatelju Matijašiću da sva oprema ovog svijeta ne znači ništa bez kvalitetnih ljudi, učitelja. Stoga se vodi računa o stalnome stručnom usavršavanju nastavnika, i škola ih šalje na brojne skupove, od regionalne do državne razine. Dio sredstava namiruju iznajmljivanjem sportske dvorane, a dio uz pomoć Grada Samobora kao osnivača.

– Smeta me kad razne pametne glave misle da će računala i tableti riješiti sve probleme školstvu, što je daleko od istine. Najvažniji su ljudi, učitelji, to konačno svima mora postati jasno!

Matijašić je široj javnosti postao poznat u proljeće prošle godine nakon kritike rada resornog ministarstva pod vodstvom tadašnjeg ministra Pave Barišića. Ni danas ne razmišlja drukčije, nije mu bitno tko sjedi na čelu Ministarstva obrazovanja:

Ne bojim se reći kritike kad za njih ima potrebe, ali sam po prirodi optimist. I svakoj najavljenoj reformi dajem priliku, aktualnoj kurikularnoj reformi također. Iako zaista nismo očekivali da će biti toliko propusta kada smo se prijavili. Kasnili su udžbenici, kasnila je informatička oprema, tablete još nismo dobili. Očekivali smo i da će edukacije nastavnika biti drukčije. Sve se svodi praktički na online usavršavanja. Međutim, ponavljam, nisam pesimist i ne odbacujem nikakve pokušaje unaprijed. Budemo li svi pesimisti i budemo li samo kukali, da nešto ne će uspjeti, onda nam zaista ništa ne će uspjeti ni sljedećih 100 godina – govori prvi čovjek škole u Bregani.

Žao mu je što se konačno ne skupe sve stručne glave, kojih Hrvatska ima napretek, da se donese konsenzus i da se reforma konačno osmisli od glave do repa. Politika je previše umiješana u školstvo, smatra, pa kad neka politička opcija padne, onda svi planovi u obrazovanju padaju u vodu:

– Loše je što svaki ministar, svaka nova vlada, kreće ispočetka. Kao majstori kad vam dođu u kuću nešto popravljati. Prvo pitaju tko vam je to radio i odmah kritiziraju: to ništa ne valja, sad ću ja ispočetka! Tako se radi i u našem školstvu. Zašto uvijek s reformama krećemo ispočetka?!

✿ VLAST NE CIJENI PROSVJETARE ✿ 

Nastavnički kadar OŠ Milana Langa vrlo je pomlađen, pa su oni u posljednje vrijeme nositelji brojnih aktivnosti, vuku naprijed sa svojim entuzijazmom i energijom, što je i normalno. No, oni stariji, iskusniji učitelji nude svoju mudrost i životno iskustvo, poput učitelja Milana LIBRIĆA, koji dugih 36 godina predaje biologiju te prirodu i društvo.

Prošao je i preživio niz ministara, brojne pokušaje reformi i žao mu je što uvijek sve nekako ostane na papiru. Pa i sada, u aktualnoj reformi zvanoj Škola za život. Na papiru te razne ideje i dobro izgledaju, kaže, ali uvijek zašteka kad treba logistički opremiti škole i educirati nastavnike.

Posebnu mu radost pričinjava rad u školskom vrtu, koji je 2017. proglašen najljepšim u državi. Librić se uključio prije 27 godina, nakon što je došao iz područne škole u Noršić Selu. I ondje je radio na okolišu, sadnji voćnjaka. Nikad mu ništa nije bilo teško raditi s djecom, zato ga žalosti što prosvjetari danas nemaju ugled koji zaslužuju:

– Društvo danas vrlo malo ili uopće ne cijeni prosvjetare. Svaka nam vlast pred izbore puni uši pričama o društvu znanja, daje velika obećanja, ali ništa. Srećom, mi učitelji smo entuzijasti, nikad nam materijalne stvari nisu bile važne. No, čini se kako vladajući i računaju na to – sa žalosnim uzdahom zaključuje Librić.

Učiteljica likovnoga Kornelija TURIĆ DOROTIĆ voditeljica je učeničke zadruge Plemka.

Prošle su se godine na smotri predstavili s proizvodima o temi Miševi i mačke naglavačke, kojom su uspostavili suradnju s pjesnikom Lukom Paljetkom, autorom istoimene zbirke pjesama:

– Kad su treći razredi obrađivali Paljetkove pjesme, jako su im se svidjele pa su uz pomoć svoje učiteljice Zvjezdane Malović napisali i pjesniku poslali pismo u njegov Dubrovnik. Ubrzo nam je stigao odgovor, s njegovom novom pjesmom, u kojoj se spominju pustolovine jedne mačke u Bregani, našoj. Tad se rodila ideja da zadrugari počnu izrađivati prstenje i ogrlice s motivima mačke, što je jako dobro prihvaćeno na regionalnoj i državnoj smotri zadruga – prisjeća se Turić Dorotić.

Smeta je što je likovno izražavanje marginalizirano u hrvatskoj prosvjeti i često se na sam predmet gleda s podsmijehom. Ne zanosi se, ipak, nadom o nekakvom povećanju satnice, ali bi svakako željela da se likovnost kod djece dodatno razvija i cijeni:

– Pogledajmo susjednu Italiju, koja je velik dio svoga gospodarstva temeljila na brendu talijanskog dizajna, koji počiva i izvire iz likovnosti, te na poticanju likovnog izražavanja od najmlađih nogu. Ili Švedsku, gdje su putem Ikee švedski dizajn stavili na nedodirljivi pijedestal. Kod nas je likovnost u školama omalovažavana, što smatram velikim nerazumijevanjem dječjih potreba i velikom nepravdom.

✿ ŠKOLA KAO SRCE MJESTA ✿ 

Ravnatelj Igor Matijašić govori nam kako je najponosniji na ljude koji rade u školi. Ne samo na učitelje već i sve ostale djelatnike – spremačice, kuharice, stručne suradnike, domare, djelatnike u tajništvu i računovodstvu:

– U današnje vrijeme raditi u školi nije nimalo jednostavan zadatak, bez obzira na to što se mnogima činilo drukčije. Učitelji su iz dana u dan sve manje uvažavani, a najbolji je primjer nedavna lakonska izjava političara o prekvalifikaciji. Naravno da i u našoj školi ima problema kao i u nekim drugima, i u našoj školi nisu svi međusobno najbolji prijatelji, i u našoj školi netko više, a netko manje živi za školu i svoj posao… Ali kad dođe zajednička akcija škole poput Večeri lampiona ili Knedlijade, onda svima drugima na jednostavan način pokažu da se može samo ako se istinski želi. Najbolja je potvrda za to njihova velika humanitarna akcija za bolesnu kolegicu. Gotovo da nije bilo osobe koja se na neki način nije željela uključiti.

Sve djelatnike OŠ Milana Langa raduje što je škola postala središte Bregane i što se o njoj priča te prepoznaje trud i entuzijazam. Sretni su i što se sve više roditelja želi uključiti u sam rad škole i pomoći na bilo koji način. Ljude ne možeš prevariti, oni osjećaju koliko se daješ, zaključuje ravnatelj Matijašić:

– I koliko god to zvučalo patetično, ponosan sam i sretan kad me rano ujutro nasmiješen dočekaju dječak ili djevojčica koji su cijeli dan u školi, jer su u boravku, kad šećem po hodniku pa me spontano dođe zagrliti neka djevojčica ili mi neki učenik da pet, kad vidim da zaposlenici ne dolaze u školu s grčem u želucu te kad znam da škola u koju sam ja išao kao učenik i u kojoj sam danas na čelnoj poziciji istinski živi!  [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]