Školstvo u medijima
UZ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O UDŽBENICIMA I DRUGIM OBRAZOVNIM MATERIJALIMA ZA OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU [2]
Kvaliteta rješenja u znaku nepodnošljivog obrazovnog apsolutizma
objavljeno: 25. rujna 2018.

… odabira i uporabe udžbenika u školama. To smo zaključili u prvom nastavku teksta u Školskim novinama  baveći se obrazloženjima Ministarstva znanosti i obrazovanja koja su bez valjanih analitičkih podloga i stručno razrađenih ciljeva nove zakonske regulative.

Sad nam je pozabaviti se sâmim tekstom Nacrta radi sagledavanja njegova sadržaja i obilježja ključnih normi koje se predlažu. Prvo, što se lako uoči, riječ je relativno kratkom dokumentu; ima samo 21 članak i ukupnim je opsegom teksta znatno manji od postojećeg Zakona. Već po tome može se pretpostaviti da Nacrt sužuje područje normiranja.

Deregulacija, dakako, može biti dobrodošla, no pod pretpostavkom da je problematika cjelovito sagledana, da postoje stručno prihvatljivi razlozi i svrha promjena te da su važna pitanja jasno i valjano normirana, bez mogućnosti pravne nesigurnosti i samovolje u arbitriranju. O tome – čini se – ovdje nije riječ.

VAŽNO PREDLAGATELJU

Čak i letimičan pregled teksta Nacrta upućuje na to da je posrijedi uradak sklepan improvizacijom, loše strukturiran i sadržajno necjelovit, u iskazu nejasan pa i proturječan, a u izrazu prilično niske pravne i jezične pismenosti.

Primjerice, u Općim odredbama, glede predmeta zakona stoji da se „uređuje postupak odobravanja, uvrštavanja u katalog, izbora i povlačenja iz uporabe udžbenika i drugih obrazovnih materijala za učenike osnovnih i srednjih škola” (čl. 1. ).

Ostavimo li privremeno po strani nedefiniranost navedenih pojmova (katalog, izbor, uporaba, drugi obrazovni materijali), moramo primijetiti da se ne spominje jedno novo, predlagatelju sigurno važno „uređenje”, a ono se tiče propisivanja najveće dopuštene cijene i mase udžbenika (čl. 4.).

Normira se, dakle, cijena i masa osnovnoškolskih udžbenika, i to formulom čija je valjanost upitna, a ključni razlog na tragu populističkih floskula o „lakšoj učeničkoj torbi” irasterećivanju obiteljskih budžeta”.

Pritom se potpuno zanemaruje i prešućuje važna veza, nužna korelacija cijene/mase udžbenika i kvalitete udžbenika.

Apsurd normiranja najveće dopuštene cijene/mase osnovnoškolskih udžbenika otkriva svoj karakter pokuša li se razumjeti predlagateljevo definiranje udžbenika (čl. 3.): „Udžbenik je obrazovni materijal koji služi kao cjelovit izvor za ostvarivanje svih odgojno-obrazovnih ishoda utvrđenih predmetnim kurikulumom kao i očekivanja međupredmetnih tema za pojedini razred i predmet. Sadržaj i struktura udžbenika mora omogućavati učenicima samostalno učenje i stjecanje različitih razina i vrsta kompetencija, kao i vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.”

Pročita li se pomno ta definicija razložno je postaviti pitanje može li ijedan udžbenik na svijetu zadovoljiti te zahtjeve, a posebice može li to udžbenik koji ne smije biti radnog karaktera i koji je cijenom i masom ograničen?!

Stoga je zavapiti: Struko, javi se! Predlagatelju, odgovori!

…………………..

Primjenom formula iz Nacrta, pod pretpostavkom da će se za sve obvezne predmete u osnovnoj školi odobravati udžbenici, njihova ukupna najveća dopuštena cijena za I. razred iznosila bi 530 kuna (od toga za Hrvatski jezik 147 kuna, a za Matematiku 117 kuna), dok bi za VII. razred bila 795 kuna (od toga za Hrvatski jezik 122 kune, a toliko i za Matematiku). Ukupna masa svih udžbenika ne bi smjela biti veća od tri kilograma za I. razred (od toga za Hrvatski do 0,83 kg, a za Matematiku do 0,67 kg) te šest kilograma za VII. razred (od toga za Hrvatski do 0,92 kg, a toliko i za Matematiku).

…………………..

U ODOBRAVANJU udžbenika i provedbi predloženih zakonskih rješenja ministar/ministrica dobiva brojne ovlasti.

■  Posebnim pravilnikom donijet će udžbenički standard, dokument koji je ključan za stvaranje i odobravanje udžbenika.

■  Nadalje, određivat će za koje predmete/razrede nakladnici mogu podnijeti zahtjeve za odobrenje.

■  Propisat će način rada, postupak i kriterije za odabir članova stručnih povjerenstava za utvrđivanje usklađenosti predloženih udžbenika s predmetnim kurikulumom i udžbeničkim standardom, te – tajno – imenovati članove tih povjerenstava.

■  Donosit će rješenja o odobravanju ili odbijanju odobravanja korištenja udžbenika.

■  Odobravat će izvanredni odabir udžbenika, moći će donositi smjernice za odabir udžbenika pri provedbi eksperimentalnih programa u školama, utvrđivat će „virtualni repozitorij obrazovnih materijala”, odobravati korekcije cijena za „elektroničke udžbenike ili elektroničke dijelove udžbenika”…

MINISTRICI SVE OVLASTI

  • Time ministar/ministrica preuzima doista goleme, skoro APSOLUTISTIČKE ovlasti u upravljanju udžbeničkom politikom.

Dosad su učitelji/nastavnici imali pravo opredijeliti se odabirom s Popisa udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava, a u nastavi su bili u uporabi naslovi iz Kataloga obveznih udžbenika i pripadajućih nastavnih sredstava. Ubuduće, prema Nacrtu, ne će biti Popisa (pa ni individualnog početnog odabira učitelja/nastavnika), a katalog prema kojem će se opredjeljivati „stručni aktivi predmeta na razini škole” te „učitelji razredne nastave” imat će naslov Katalog odobrenih udžbenika. Dakle, bez obveznosti uporabe udžbenika i, posebice, bez pripadajućih nastavnih sredstava; udžbenički kompleti se „razbijaju”, a sâmi udžbenici mogu se, i ne moraju, rabiti u nastavi, poučavanju i učenju.

Umjesto dosad obveznih dopunskih nastavnih sredstava i neobveznih pomoćnih nastavnih sredstava Nacrt uvodi, kao novi pojam, „druge obrazovne materijale”, a to su – prema formulaciji predlagatelja – „nastavna sredstva (tiskana, digitalna ili fizička) koja pomažu u ostvarivanju pojedinih odgojno-obrazovnih ishoda utvrđenih predmetnim kurikulumom, potiču interakciju učenik-učenik i/ili učenik-sadržaj te istraživački i/ili grupni rad”. Predlagatelj ih dijeli u dvije skupine – komercijalne i besplatne, te ih različito tretira.

PRVI (komercijalni), uz „prethodno pozitivno mišljenje agencije nadležne za obrazovanje”, nakladnici će biti dužni prijaviti u „virtualni repozitorij”;

DRUGI pak („besplatni drugi obrazovni materijali”) mogu se, što znači da i ne moraju prijaviti u repozitorij, a škola ih može rabiti na vlastitu odgovornost.

NEPRIHVATLJIVO REDUCIRANJE

Kad se, naime, školskim kurikulumom utvrdi „popis komercijalnih i besplatnih drugih obrazovnih materijala koji se planiraju koristiti u nastavi, učitelj/nastavnik individualno odlučuje čime će se s popisa koristiti. Ako je pritom riječ o „komercijalnim” nastavnim sredstvima, postavljeni su uvjeti:

(1) izbor „isključivo iz virtualnog repozitorija”, i

(2) njihova ukupna cijena „u pojedinom razredu” osnovne škole ne smije biti veća od iznosa utvrđenog posebnom formulom (čl. 16.).

…………………..

Prema odredbi iz Nacrta, ukupna cijena svih „komercijalnih drugih obrazovnih materijala” smjela bi iznositi po osnovnoškolcu, za sve predmete, godišnje 100 – 300 kuna. Preciznije, iznosilo bi to po učeniku: za svaku godinu razredne nastave – stotinjak kuna, za V. odnosno VI. razred – dvjestotinjak te za VII. odnosno VIII. razred – tristotinjak kuna. Stoga, kakve god bile stručne procjene potreba učenika i nastavnih procesa, bez suglasnosti roditelja učitelji će biti pred zidom administrativnih ograničenja.

…………………..

Zbog ograničenosti prostora nismo se ovoga puta bavili svim normama Nacrta. No, sve i da smo Nacrt u cijelosti prepričali, potvrdile bi se spoznaje svedene na sljedeće:

  • administrativno,
  • bez uporišta u stručnim prosudbama i potrebama,
  • reduciraju se „obrazovni materijali” te
  • otvara neizvjesnost glede odobravanja i uporabe udžbeničkih nastavnih sredstava, a ministru/ministrici omogućava se monopol arbitriranja i upravljanja udžbeničkom građom.

Kako ništa ne jamči da će se ciljevi odgoja i obrazovanja moći bolje ostvarivati novopredloženim zakonskim normama, u odnosu na postojeći Zakon (i njegovu možebitnu dopunu), Nacrt se čini ne samo nepromišljenim, nego i štetnim za naš odgojno-obrazovni sustav. Stoga je i nepotreban i neprihvatljiv.

U svakom slučaju, čitateljima svesrdno preporučujemo da se s odredbama Nacrta izravno upoznaju te dadu svoja mišljenja i prijedloge (na https://esavjetovanja.gov.hr, do 29. rujna), a mi ćemo u sljedećem broju Školskih novina procijeniti koje će biti posljedice ne bude li Nacrt bitno izmijenjen kako u temeljnim zamislima tako i u sadržajnim odredbama pojedinih normi. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivan VAVRA ]