Jučer-danas-sutra
STANDARDIZIRANO TESTIRANJE JE GLOBALNO RASTUĆA INDUSTRIJA
Mit nad mitovima – o standardiziranom testiranju u SAD-u
objavljeno: 1. veljače 2016.

Ta priča prenosi frustraciju OECD-ovog (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) izvršnog direktora za edukaciju Andreasa SCHLEICHERA, nakon što je bio na nedavnom edukacijskom skupu u Bijeloj kući.

Schleicher je zaključio da SAD nije zemlja u kojoj se provode pretjerana testiranja učenika, te da standardizirano testiranje nije najslabija točka u procesu poboljšanja edukacije.

Pričekajte malo.

Dakle, standardizirano testiranje nije problem u američkom obrazovnom sustavu?

Moje iskustvo, temeljeno na posjetima školama i mnogim raspravama s roditeljima i učiteljima diljem SAD-a, govori mi nešto sasvim suprotno.

Meni je sasvim jasno da je upravo standardizirano testiranje jedna od najvećih prepreka fokusiranju na pravo učenje, pridavanju većeg prostora glazbi i umjetnosti u američkim školama, izgrađivanju učenja na temelju znatiželje, kreativnosti te istraživanju zanimljivih pitanja.

Posjetio sam školske okruge u kojima su mi ravnatelji rekli da provode do trećine godišnje predviđenog vremena za nastavu na testiranje i uz to povezane aktivnosti. Vidio sam desetke škola i stotine učitelja koji kažu kako u njihovim školama više nema odmora ili tjelesnog ili glazbenog odgoja, zato što je to vrijeme potrebno da bi učenici bili uspješni na obaveznim testovima koje je propisala država.

Nije riječ samo o testovima, nego i o svemu što dolazi s visokim rizikom koji oni donose: strah od neuspjeha, pritisak da se bude uspješan i vrijeme provedeno u školi i izvan škole na pripremama za testove.

Najvažnije od svega, ne znam ni za jednu drugu zemlju OECD-a u kojoj su varanje i korupcija tako česti na svim razinama školskog sustava kao u SAD-u, i to samo zbog dominacije standardiziranog testiranja.

Schleicher piše u svom blogu da je „tijekom godina naučio vjerovati iskazima učenika o tome što se doista događa u učionici više nego tvrdnjama stručnjaka“. Ali, kako tinejdžer može prepoznati razliku između standardiziranog testiranja i drugih vrsta ocjenjivanja učenika koje su rijetko kada standardizirane?

Ako 15-godišnji učenici u Finskoj kažu da tri do pet puta godišnje pišu standardizirane testove, oni očito ne znaju što su standardizirani testovi. Kako bi i mogli kada nikada nisu vidjeli standardizirani test.

Obično više vjerujem kvantitativnom istraživanju i podacima stručnjaka nego anketama koje obično više reflektiraju mišljenja nego činjenice.

U nedavnom istraživanju koje je provelo Vijeće velikih gradskih škola (Council of the Great City Schools, CGCS) istraživači su proučavali količinu standardiziranog testiranja u američkim urbanim školama.

Njihovo istraživanje otkrilo je da se „od učenika u 66 gradskih okruga zahtijeva da u prosjeku pišu 112,3 testa od predškolskog razdoblja do kraja srednje škole“.

Također vrijedi spomenuti da ta brojka ne uključuje izborne testove, dijagnostičke testove za učenike s invaliditetom ili učenike engleskog jezika, testove koje su razvile škole ili koji su obavezni za škole, ili testove koje su osmislili ili razvili učitelji. Prema toj istoj studiji, prosječni učenik u tim okruzima u prosjeku će pisati oko osam standardiziranih testova godišnje, na primjer dva NCLB testa (čitanje i matematika), te tri formativna testa u dva predmeta godišnje. To smatram pretjeranim testiranjem, jer je testova otprilike osam puta više nego u Finskoj.

Andreas Schleicher je u pravu kad kaže da je „zapravo vrlo teško naći komparativne podatke o pretežnosti testiranja u zemljama OECD-a“. Ali, on je u krivu kada se nada da bi učenici bili pouzdaniji izvor podataka od stručnjaka.

Kada se ove godine 20 posto učenika i njihovih roditelja u državi New York odlučilo za izbacivanje obaveznih standardiziranih testova, to je bio jasan znak da i učenici i roditelji misle kako njihove škole pretjerano testiraju učenike.

Na kraju, Schleicherove jednostavne međunarodne usporedbe zanemaruju “otrovne” i često pogrešno upotrebljavane sustave odgovornosti, koji povezuju podatke iz standardiziranih testova s učiteljima, školama, okruzima te, putem PISA-e, s cijelim edukacijskim sustavom.

CGCS-ova studija potvrdila je da „ne postoji korelacija između količine obaveznog vremena testiranja i rezultata iz čitanja i matematike u četvrtim i osmim razredima na National Assessment of Educational Progressu (NAEP)”.

Stoga, umjesto mišljenja da još ima mjesta za još više standardiziranih testova u SAD-u, bilo bi više koristi kad bi se određene autoritete i političare savjetovalo da ulažu taj novac u poboljšanje postojećih testova.

Standardizirano testiranje je globalno rastuća industrija, a najviše interesa za to da bude još više testiranja u školama pokazuju korporacije koje imaju izravan ekonomski interes za testiranje naše djece iznova i iznova.

………………………..

Napomena:

  • Pasi Sahlberg je jedan od najpoznatijih stručnjaka za razvoj školstva. Karijeru je počeo kao školski profesor, da bi kasnije radio kao savjetnik u Svjetskoj banci, a trenutačno obavlja dužnost direktora Centra za međunarodnu mobilnost i suradnju u Helsinkiju.
  • Izvor: pasisahlberg.com