I naš je projekt trebao povezati prošlost i budućnost, tradiciju i suvremenost. Kulturna baština, iako vezana za starine, nepresušni je izvor novih ideja i kao takva bogatstvo naroda koje treba prenositi s generacije na generaciju.

U projekt su bila uključena 24 učenika od šestog do osmog razreda, koji pohađaju dodatnu nastavu geografije pod vodstvom učiteljice Miljenke HRŠAK, dijelom učenici 3. a razreda sa svojom učiteljicom Zrinkom ARBANAS HLEB te učiteljica Marija KLASIĆ, voditeljica folklorne skupine, učiteljica Katarina RIHTAR, voditeljica tamburaške skupine i zbora, kao i školska knjižničarka Suzana PRACAIĆ kao koordinatorica projekta.

Na projektu smo radili cijelo prvo polugodište, počevši od rujna i sudjelovanja u tradicionalnom Tjednu kajkavske kulture do same javnog predstavljanja na Lucijino, 13. prosinca u Maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Krapini. Datum nije slučajan, jer je uz blagdan sv. Lucije vezan običaj sijanja pšenice, ali i simbolika svjetla koje prosvjetljuje. A „prosvjeta” ima ulogu prosvjetljivati, donositi svjetlo učenicima.

Projekt je pokrenula učiteljica geografije Miljenka HRŠAK, budući da su turizam i kulturna baština sadržaj nastave geografije. Budući da je i Mjesec hrvatske knjige bio posvećen baštini pod motom „Baš, baština!”, želja nam je bila da učenici spoznaju važnost baštine u svakodnevnom životu i važnost očuvanja baš krapinske baštine te njezino bogatstvo i raznolikost. Željeli smo osvijestiti nacionalni, ali posebno zavičajni identitet, da učenici znaju imenovati najznačajnije kulturno-povijesne spomenike u Krapini, prepoznati kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a, kakva je uloga u turističkoj ponudi Krapine i Zagorja, poticati interes i ljubav prema kulturnom i povijesnom bogatstvu, poput tradicionalnih obrta i jezičnoj baštini kajkavskoga kraja…

OŠ „Ljudevit Gaj” iz Krapine suvremena je škola, iako je smještena u zaštićenom objektu i u Registru je kulturnih dobara Krapine, a nama je to bio dodatni poticaj u planiranju projekta. Uz klasične metode poučavanja, pratimo trendove u primjeni modernih, inovativnih modela i alata u nastavi koje učenika stavljaju u središte aktivnosti. Živimo u vrijeme brzih promjena i razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije te neki stariji načini podučavanja moraju biti dopunjeni suvremenima.

 Tu knjižnično-informacijsko obrazovanje učenika dolazi do izražaja, jer su knjižnice odavna prestale biti samo kabineti za književnost, tj. mjesto za posudbu lektire. Knjižnice su potpora odgojno-obrazovnom procesu i osim što su izvori znanja, one su i alati, tj. načini kako to znanje usvojiti, predstaviti i primijeniti. Kakav bi to bio projekt bez knjižnice, bez izvora znanja i informacija, bez razvoja vještina i sposobnosti samostalnog pretraživanja, korištenja i primjene informacija?!

Budući da se baština sastoji od materijalne i nematerijalne, zamolile smo učiteljicu 2. b razreda Mariju KLASIĆ, koja vodi INA folklor, da učenike pouči plesu, životu i običajima naših predaka, jer je to nematerijalna baština. Budući da je za ples vezana i glazba, pridružila nam se i učiteljica glazbene kulture Katarina RIHTAR, koja vodi INA zbor i tamburaše.

• U ovom je projektu posebno spajanje razredne i predmetne nastave.

Učenici 3. a razreda pod vodstvom učiteljice Zrinke ARBANAS HLEB za svoj su razredni projekt planirali izradu Rječnika kajkavskih izraza našega kraja, a budući da je jezik također nematerijalna baština i oni su se priključili ovom projektu, s time da će rječnik objaviti u travnju uz Dan škole, kako bi obilježili 2019. Međunarodnu godinu autohtonih jezika. U ovom zajedničkom dijelu priključili su se izradom kalendara s motivima i ilustracijama zavičaja te s nekoliko učenika u samom javnom predstavljanju projekta dramsko-scenskim nastupom. Motiv na pozivnici njihov je rad.

Glavna je misao vodilja u ostvarenju projekta bila kako informaciju i znanje pretvoriti u iskustvo i učenje u životnoj stvarnosti.

Zato su u projektu, osim istraživanja i rada na tekstu, bile osmišljene razne radionice: interaktivno predavanje dr. sc. Jadrana ANTOLOVIĆA, izvanučionička nastava u kojoj smo obilazili kulturno-povijesne spomenike Krapine, radionica folklora i plesa, posjete svjećarskoj radnji, postolarskoj radnji i izrađivaču drvenina na sajmu Ponte rosa u Krapini, radionica sijanja pšenice na Barbarinu i pečenja tradicionalnih božićnih kolača u školskoj kuhinji za domjenak koji je bio nakon predstavljanja projekta, radionica izrade plana grada, radionica QR-kodova za turistički vodič Krapine te su pomoću alata Kahoot i Plickers potvrdili znanje u igri i kvizovima znanja.

U projektu smo se, uz tradicionalne metode i praktičan rad, koristili i suvremenim mrežnim alatima i aplikacijama koji nastavu i učenje čine dinamičnima, zanimljivima i intelektualno poticajnima.

Projekt smo javno predstavili građanima Krapine svečanim multimedijskim programom pomoću Powerpoint-prezentacija o istraženoj baštini, filmom o etapama projekta, kulturno-umjetničkim dijelom programa, dramsko-scenskim nastupom trećaša, sijanjem pšenice, unosom svjetla, plesom i pjesmom uz pratnju tamburaša te domjenkom na kraju predstavljanja i kušanjem starih tradicijskih kolača poput gibanice, zeljnice, repnjaka, salovnjaka, kiflica, keksa, zaljubljenih oka… raj za sva nepca.

Iz svega proizlazi zaključak – samo kombinacija klasičnih i suvremenih metoda rada, pravilan način korištenja IKT-a unapređuje kvalitetu obrazovanja i omogućava bolje ishode. U radionicama u kojima su učenici sudjelovali povezale su ih, postali su ekipa, a smijeh, radost učenja i praktična nastava pretvorili su suhoparne informacije u život. Samo dan nakon javnoga predstavljanja, iako je uloženo mnogo truda, iako su dva mjeseca dolazili na radionice izvan redovite nastave, subotama, pitali su kad počinjemo novi projekt?! Nakon svega: bolje ocjene projektu nitko ne može dati!

………………..

Suzana PRACAIĆ, školska knjižničarka savjetnica | OŠ „Ljudevit Gaj”, Krapina