…  i tople oči poruku da se samo srcem dobro vidi jer je ono bitno očima nevidljivo.

U biti, mnogo je toga u našem životu nevidljivo. Pravednost, poštenje, dobrota, sloboda, iskrenost, dostojanstvo, samostalnost i prijateljstvo samo su neke od tih nevidljivih stvarnosti. Razgovarajući o njima, izmjenjujući iskustva i slušajući te male, bistre glavice i njihove oštroumne zaključke, shvatili smo da se ne moramo, poput Malog princa, preseliti na drugi planet tražeći sreću, nego da smo mi ti koji možemo i trebamo zakotrljati kamenčić sreće, a onda će se ona s pomoću naših riječi i djela pretvoriti u lavu koja će pokušati doprijeti i do najskrivenijih kutaka svakog bića. Ne možemo sa sigurnošću reći da su shvatili svaku našu izgovorenu i pročitanu riječ, no ono što možemo jest biti ponosni i sretni jer su iz malo riječi izvukli pouku i, ono što je najvažnije, poželjeli zakotrljati kamenčić dobrote.

Neopterećeni, za razliku od nas, papirima, planovima, programima i kurikulima, poželjeli su upoznati ljude čiji se život i svakodnevica razlikuju od njihovih. Ući u njihovu kožu, suživjeti se s njihovim problemima, prihvatiti razlike kao veliko bogatstvo i pomoći im onoliko koliko njihove male ruke i velika srca mogu. Nije nam preostalo ništa drugo nego osmisliti projekt kojemu su naši učenici već postavili temelje.

„POMOĆ POTREBITIMA“ ime je projekta koji učenici prvoga i četvrtog razreda PŠ Marinci (OŠ Zrinskih Nuštar) ostvaruju od početka ove školske godine. Smatramo da ciljeve ne treba nametati, a svi koji su po svom habitusu i pozivu učitelji, znaju da vlastitu težnju za savršenstvom treba potisnuti u stranu jer bi u suprotnome motivi u startu bili pogrešni. Svjesni smo da će se, ako djetetu postavimo prevelika očekivanja, dogoditi kontraefekt, dijete će se polagano povlačiti i pojavit će se negativne emocije koje ne dovode do rezultata. Kod nas je bilo suprotno. Učenici su pred nas postavili veliki izazov i bili naša pokretačka snaga, motivatori i prikriveni organizatori koji su nas usmjeravali i svojim željama poticali na kreiranje zanimljivih nastavnih i izvannastavnih aktivnosti. Neke od njih ukratko ćemo opisati kako biste nam se i vi mogli pridružiti u marljivom kotrljanju našega kamenčića sreće i dobrote.

Drugu godinu zaredom prikupljamo plastične čepove, čime smo se pridružili projektu „Plastičnim čepovima do skupih lijekova“ Udruge oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL). Kako bismo prikupili što više čepova, u akciju prikupljanja uključili smo i roditelje, bake, djedove i prijatelje. Uz sudjelovanje u humanitarnoj akciji, čuvamo okoliš te kao međunarodna ekoškola tako razvijamo ekološku svijest, potičemo naše učenike na razmišljanje o važnosti očuvanja okoliša i brigu o potrebitima. Prošle smo godine predali oko 25 kilograma, a od rujna do prosinca ove godine prikupili smo gotovo 20 kilograma čepova, koji zapakirani čekaju slanje. I dalje ih nastavljamo prikupljati jer kapljica po kapljica dobrote čini slap.

Međunarodni dan gluhih osoba obilježava se 26. rujna, a mi smo tog dana organizirali radionicu upravo radi senzibilizacije i upoznavanja sa specifičnim načinom života i potrebama gluhih osoba. Upoznali smo se s osnovama znakovnog jezika. Naučili smo znakovnu abecedu i nekoliko osnovnih riječi potrebnih za sporazumijevanje. Ono što nas veseli jest činjenica da smo potaknuli interes djece za učenjem hrvatskoga znakovnog jezika, proširili im znanja i upoznali s nečim što dosad nisu imali prilike vidjeti i doživjeti.

U povodu obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada organizirali smo radionicu na kojoj su naši učenici prolazili poligon zatvorenih očiju samostalno ili uz pomoć prijatelja, opipavali i prepoznavali različite predmete, izrađivali plakate, straničnike i osmislili radioemisiju, a sve radi podizanja svijesti o većem uključivanju slijepih osoba u zajednicu. Kako je živjeti kada ne vidiš, uživo nam je ispričala slijepa djevojka koja nas je oduševila svojom jednostavnošću, iskrenošću i optimizmom. Biljana nam je bila draga gošća, a s posebnim smo je nestrpljenjem dočekali u našem razredu. Zahvalni smo joj jer je s nama podijelila neke zanimljivosti iz svoga života, a zavirili smo i u njezin svijet poezije u kojemu svijet opiše bolje od ljudi koji vide. Vjerojatno je razlog tomu što gleda srcem, neopterećena vanjskim i nebitnim. Donijela nam je stroj za pisanje Brailleova pisma i pokazala kako se koristi njime, a svaki je učenik napisao svoje ime te pokušao nešto pročitati. Zajedno smo odigrali igru Čovječe, ne ljuti se izrađenu za slijepe osobe. Učenici su imali mnogo pitanja, a Biljana je strpljivo na sva odgovarala. Na jednostavan, iskren i djeci zanimljiv način opisala je kako izgleda njezin život, a u sve je dodala smijeh. Mi bismo samo dodali da je lako smijati se kada ti je sve u životu kao pjesma, no da se samo veliki ljudi smiješe i onda kada im nije lako.

Dana 3. prosinca, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, zajedno smo pogledali dokumentarni film u kojemu upravo osobe s različitim vrstama invalidnosti opisuju kako provode svoju svakodnevicu. Film je bio motivacijske naravi, a pomiče granice mogućega i nemogućega te ruši predrasude. Glavni protagonisti pokazali su nam da se u životu može postići sve ono što se želi, ako dovoljno vjerujemo u sebe i svoj život, ali i ako imamo potporu zajednice. Jedan od ciljeva bio nam je osvijestiti naše učenike da su punopravni članovi zajednice i da kao takvi moramo ukloniti sve predrasude i stereotipe o ljudima s invaliditetom, odnosno gledati srcem i tada ćemo najbolje vidjeti. Upravo tako, osmišljavajući srcem, a slikajući držeći kist ustima i nogom, nastali su likovni radovi naših učenika iz kojih se mogla iščitati empatija, prihvaćanje i poštovanje razlika koje obogaćuju svijet.

Radosni što postoje mladi ljudi koji žele odvojiti vlastito vrijeme, vještine i sposobnosti kako bi pomogli ljudima u potrebi, odlučili smo poduprijeti njihov rad, odnosno rad socijalnog samoposluživanja „Mladi protiv gladi“ koje djeluje u Vinkovcima. Svaki učenik, zajedno sa svojim roditeljima, pripremio je paket hrane i higijenskih potrepština. Posebno smo ponosne što su naši učenici odvojili dio slatkiša koje im je donio sveti Nikola kako bi i njihovi vršnjaci, korisnici samoposluživanja, imali slatki Božić. To je bila najljepša moguća uvertira u božićni tjedan, tjedan mira, ljubavi, blagosti, zajedništva i solidarnosti, a ujedno potvrda izreke kako je jedna od najljepših naknada života ta da nitko ne može iskreno pokušati pomoći drugome a da ne pomogne i sebi samomu.

Kada smo već bili u Vinkovcima, prošetali smo se i do Bubabara, vjerojatno najsimpatičnijega i najsrdačnijeg bara u gradu. Mjesto je to na kojemu osobe s invaliditetom ostvaruju svoje osnovno pravo – pravo na rad. Kako bismo pomogli njihov marljiv i predan rad, popili smo toplu čokoladu. No, više od tople čokolade, ugrijali su nas njihovi iskreni osmijesi i zajedničko fotografiranje za uspomenu. Dogovorili smo buduću suradnju s Bubamarom i njezinim štićenicima, a već se sada veselimo novim poznanstvima, iskustvima, znanjima i radionicama.

Time smo u ovom predbožićnom tjednu svoj planirani projekt polako priveli kraju. Ne prestajemo tu s njime jer kamenčić koji smo zakotrljali i dalje se uspješno kotrlja, a prah dobrote i sreće koji ostavlja za sobom nemjerljive je vrijednosti za sve nas koji smo bili njegovim dijelom.

Sjećate li se pravednosti, poštenja, dobrote, slobode, iskrenosti, dostojanstva, samostalnosti i prijateljstva kao nevidljivih stvarnosti s početka naše priče? Sve te nevidljive stvarnosti prožete osjećajem zajedništva, sloge i ljubavi na trenutak su nam bile vidljive. To je zasigurno najveća vrijednost o kojoj će svatko od nas još dugo razmišljati, propitivati se i donositi mnogobrojne zaključke.

…………

Učiteljice Marija LESANDRIĆ i Nevenka ŠKRABO