…To su potencijalno darovita djeca [Cvetković-Lay, 1995].

Darovitima se smatraju oni pojedinci koji imaju visoko razvijene sposobnosti, dok se talentima smatraju oni koji postižu visoka postignuća u nekim aktivnostima [Gagne, 1985, prema Cvetković- Lay, 1998].

Da bi se darovitost mogla iskazati u izrazito natprosječnom postignuću u aktivnostima kojima se pojedinac bavi, on mora imati određeni potencijal, koji će mu omogućiti da se neke njegove sposobnosti razviju do tog stupnja. Ta se mogućnost naziva potencijalna darovitost. Osnovu potencijalne darovitosti čini niz naslijeđenih predispozicija koje omogućuju da se neka sposobnost iskaže više ili bolje nego kod većine drugih. Hoće li se to dogoditi ili ne, ovisi o brojnim okolinskim faktorima kojima će dijete biti izloženo i koje će oblikovati njegovo specifično iskustvo i njegovu ličnost [Cvetković-Lay, 1998].

Darovitost koja se iskazuje kroz produkte u ranijem, bržem, boljem, višem, uspješnijem, dakle natprosječna postignuća, naziva se produktivna darovitost. Uspijeva se otkriti samo među nekolicinom djece predškolske dobi i ranije školske dobi koja su tu darovitost već počela izražavati.

Između potencijalne i produktivne darovitosti golem je prostor odgojnih utjecaja i o njima u velikoj mjeri koliki će dio potencijala biti iskazan postignućima koje određuju darovitost pojedinca. S obzirom na to da se pokazalo kako djeca u ranijoj dobi uglavnom imaju potencijalnu darovitost koju još ne iskazuju kroz produktivnu, gotovo se svako dijete treba gledati kao potencijalno darovito i osigurati mu odgoj i obrazovanje koje će maksimalno poticati razvoj njegovih potencijala [Cvetković-Lay, 1998].

Znanstvenici su istražujući pokazatelje darovitosti i aspekte koji omogućuju da se ona iskaže došli do „troprstenaste koncepcije darovitosti” [Renzulli i Reis, 1985], koja dijeli tri skupine osobina uvjetovanih produktivnom darovitošću: iznadprosječno razvijene sposobnosti, osobine ličnosti i kreativnost. Mjesto njihova međusobnog preklapanja i prožimanja tvori prostor u kojem se iskazuje darovitost u specifičnim područjima aktivnosti. Koren [1988] je ponudio najprihvaćeniju klasifikaciju ovih specifičnih područja te sposobnosti dijeli na opće intelektualne, specifične školske, kreativne ili produktivne, sposobnosti vođenja, umjetničke te psihomotorne sposobnosti. Važno je prepoznati kako je darovitost znatno širi pojam od natprosječnih intelektualnih sposobnosti te obuhvaća kvalitetu mišljenja i pamćenja, socijalnu prilagodljivost, umjetničku osjetljivost kreativnost, tjelesnu spretnost.

Karnes [1983] ističe kako su darovita djeca ona koju prepoznaju stručnjaci te posjeduju natprosječne sposobnosti. Djeca sposobna za više postignuća ona su koja su pokazala ostvarenje i potencijal u sljedećim područjima, pojedinačno ili u kombinaciji:

• općenita intelektualna sposobnost
• posebna akademska sklonost
• kreativno ili produktivno mišljenje
• sposobnost vođenja
• vizualne i reproduktivne umjetnosti
• psihomotorička sposobnost.

Darovita djeca manifestiraju sami sebe kroz stavove, sposobnosti i navike kojima se okreću otvorenome umu, objektivnosti i nepristranosti. Često koriste – prakticiraju metakogniciju – analiziraju vlastite misaone procese [Pfeiffer i Petscher, 2008].

Darovitost je neobičnost, iznimnost ponašanja koja se ogleda u kvalitetnijem, boljem značajnijem rezultatu ili produktu nego što postižu ostali pojedinci sa sličnim karakteristikama, kao što ističe Mira Čudina-Obradović u svojoj knjizi Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje [1991].

Cvetković-Lay i Sekulić-Majurec [1998] upozoravaju na potrebu razlikovanja potencijalne darovitosti i produktivne darovitosti. Potencijalnu darovitost čine naslijeđene predispozicije koje će omogućiti brži i intezivniji razvoj nekih sposobnosti, dok se pod utjecajem odgojnoga konteksta očituje iskazana, manifestna ili produktivna darovitost.

Rano otkrivanje i poticanje sposobnosti darovite djece važno je za njihov razvoj zbog njihovih razvojnih karakteristika i ponašanja. Darovita djeca mogu steći osjećaj kako se razlikuju od svojih kronoloških vršnjaka. Odgojitelji, učitelji trebaju utvrditi specifične interese djeteta, produbljivati ih i poticati. Sposobnosti djeteta i darovitost mogu ostati skrivene roditeljima, odgojiteljima i učiteljima, ako ne slušaju i ne promatraju djecu u svojim skupinama, razredima ili kod kuće.

■ KAKO PREPOZNATI POTENCIJALNO DAROVITO DIJETE U PREDŠKOLSKOJ USTANOVI?

Većina djece ističe se u nekom segmentu i postoji izražena potreba za otkrivanjem i razumijevanjem individualnih obrazaca ponašanja, posebnih sklonosti, sposobnosti radi prepoznavanja nadarenosti. Usmjerenost na dijete i njegove potrebe te praćenje interesa jedan je od važnijih segmenata otkrivanja potencijalnog djeteta.

Važno je kreirati uvjete u kojima dijete uči ono što ga zanima, poticati neovisnost, kreativnost i divergentno mišljenje. Istaknula bih da je poticanje djetetovih potencijala u svim aspektima razvoja vrlo važno za dijete, ali isto tako i za zajednicu, jer će dijete ta svoja znanja prenositi na druge u svojoj okolini.

Rad na projektu u radu s potencijalno darovitom djecom pokazao se kao dobar način učenja.

U Dječjem vrtiću Cekin u Slavonskom Brodu, koji ima alternativni Montessori program, zajedno se igraju i uče djeca tipičnog razvoja, potencijalno darovita djeca i djeca s poteškoćama u razvoju.

Svrha je da svako dijete razvije svoj potencijal uz pomoć odgojitelja i stručnih suradnika. Svatko dijete to može, jer praćenjem i učenjem djece jedni od drugih postajemo bogatiji. U naš je vrtić dobrodošlo svako dijete bez obzira na njegove intelektualne sposobnosti. Naš je vrtić mjesto gdje učimo jedni od drugih i poštujemo razlike.

U kabinetu za potencijalno darovitu djecu koji vode psihologinja Vesna JERKOVIĆ i Sanja PAVIĆ, mag. paed., djeci se omogućava individualan pristup, prate se njihovi interesi te se s djecom dogovaraju teme koje će se raditi. Također, surađujemo s roditeljima koje informiramo individualno i na roditeljskom sastanku. Identifikaciju radi psihologinja Vesna Jerković uz odobrenje roditelja.

Prošli smo mnogo tema, radili projekte, istraživali, bili u posjetu laboratoriju Srednje škole Antun Matija Reljković, bavili smo se umjetnošću – glinom. Spremni smo i otvoreni za suradnju sa širom i užom lokalnom zajednicom. Posebno smo ugostili stručnjaka za rad s darovitom djecom docenta dr. sc. Željka RAČKOG s Učiteljskog fakulteta u Osijeku, koji je djeci održao origami radionicu i pokazao što sve možemo napraviti od papira. Bilo je to djeci jedno zanimljivo iskustveno učenje. Povodom Tjedna mozga imali smo i stručnjaka za robotiku, diplomiranog inženjera strojarstva Mladena SUDARA koji je djeci pokazao kako rade i funkcioniraju mali roboti – umjetna inteligencija. Djeca su s oduševljenjem pratila kako funkcioniraju roboti i što sve mogu. Brinuli smo se i o zdravlju. Ugostili smo višu zdravstvenu medicinsku sestru Katarinu JERKOVIĆ-GAVRAN koja je djeci pokazala kako radi tlakomjer.

Svi naši dragi suradnici, a i oni budući, pomažu da djeca u kabinetu za potencijalno darovitu djecu proširuju svoje znanje i interese, jer će jednog dana biti dio zajednice koja uči, raste i prenosi svoja znanja.

Učimo jednih od drugih… Davno sam to naučila Željka Račkog, stručnjaka za darovitost.

■  ŠTO JE KOZMIČKI ODGOJ I KAKO GA POVEZATI U RADU S POTENCIJALNO DAROVITOM DJECOM?

Upravo je to bilo jedno od pitanja koje je postavio naš Viktor koji pohađa program Potencijalno darovite djece.

Istaknula bih da se skupina za rad s potencijalno darovitom djecom u našem vrtiću zove „Lampice” i da ima dvanaestero potencijalno darovite djece, jedanaest dječaka i jednu djevojčicu, predškolku, našu Doru. Djeca su u dobi između četiri i šest godina, ali budući da imamo svoj kabinet, u njemu radimo jednom na tjedan po 45 minuta.

I ovdje počinje kratka priča o kozmičkom odgoju.

Poticajno, materijalno okruženje u našem vrtiću stvara i omogućuje djeci stjecanje iskustva i spoznavanje svijeta koje potiče njihov cjelovit razvoj. Takvo okruženje djeluje stimulativno, razvija samopouzdanje i omogućuje svakom djetetu razvoj u skladu s njegovim osobnim potencijalima. Riječ kozmos[grč.] znači svemir, svijet koji se odnosi na red, poredak, ali istodobno i ukrašavanje i svijetlo.  

Svrha je kozmičkog odgoja da djetetu tijekom razdoblja posebne osjetljivosti daje poticaj i pomoć koja je potrebna da bi u njemu pobudila kreativne potencijale kako bi dijete doseglo svoju najvišu razinu.

Temeljem promatranja djece u spontanim aktivnostima i iskustva u radu s njima, Maria Montessori osmislila je poseban didaktički pribor izrađen od najboljih prirodnih materijala. Materijal je dio pripremljene okoline i ima određeno mjesto u prostoru, odnosno u otvorenim ormarima. Vidljiv je i dostupan za rad, čist je i uredan. S tim materijalom djeca mogu spoznati odnose i veze koje vladaju u svijetu, a s konkretnim radom i sam svijet [Seitz i Hallawchs, 1997].

Kroz područje kozmičkog odgoja dijete se priprema za odnos prema prirodi i preuzima odgovornost spram nje.

Promatrajući zastave svijeta u našoj skupini, dječak s početka priče potaknuo je pitanje koja zastava predstavlja koju zemlju. I tako smo u kabinetu za potencijalno darovitu djecu učili imena gradova, država te njihove zastave. „Ovo je Europa i tu smo mi, Hrvatska. Ovo je zastava Hrvatske”, izjavio je Leon T. „Ima i grb”, rekao je Petar. Nacrtali smo najzanimljivije zastave, komentirali njihove boje i na kraju zaključili da nam se najviše sviđa zastava naše Hrvatske. Bilo je zanimljivo tražiti zastavu zemlje u kojoj se ove godine igra nogometno prvenstvo. Zanimljivo je bilo i pitanje zašto su neke zastave obične. „Kako obične?”, pitao je Mauro. „Pa lijepo, nemaju sve zastave grb, neke imaju samo boje.”

„Tako je to”, izjavio je Matko. „A da prijeđemo na čudovišta, teta? Dosta je zastava.” Ma može, jer pratimo interese djeteta, pomislila sam dok je djevojčica Dora pisala imena i crtala zastave koje su njoj najdraže.

Vrlo je važno prepoznati potencijalno darovitu djecu kao buduće pokretače u društvu od najranije dobi, omogućiti razvoj njihovih sklonosti za vlastitu dobrobit i dobrobit društva u kojem živimo.

Psiholog Željko Rački s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku „Što činimo u cilju razvoja izvrsnosti, u različitim domenama ljudske djelatnosti, počevši od ranog djetinjstva?” Časopis Dijete & roditelj, broj 2, 2016.

Istaknula bih da osluškujući dijete i zadovoljavajući njegove potrebe možemo prepoznati njegovu potencijalnu darovitost. Uzimajući u obzir da darovita djeca uče brže i lakše, potreban im je širi izbor aktivnosti te adekvatno prostorno i poticajno okruženje.

Svi koji radite s potencijalnom darovitom djecom od vrtića, škole i vi koji obrazujete stručnjake za rad s potencijalno darovitom djecom na fakultetima, sretan vam Dan darovitih 21. ožujka. Pratite interese i potencijale svakog djeteta, jer jednoga dana možda upravo to malo biće bude stručnjak i osoba koja će otkriti nešto novo.

………….

Sanja PAVIĆ, mag. paed., Montessori odgojiteljica | DV Cekin, Slavonski Brod