Znate li čega se pod velikim odmorom danas igrao vaš sin? Vjerojatno (i točno) pretpostavljate da se igrao lopova i policajaca, ili Batmana, ili rata, ili već neke slične igre u kojoj se ubija, puca, pobjeđuje…

Ako se neke djevojčice pod odmorom igraju, primjerice, kuće, vjerojatno će se naći četiri dječaka koja će upasti i orobiti ih. Takve igre su možda uznemirujuće, ali nisu neobične. One su, kada je o odrastanju dječaka riječ, pravilo.

No, ako se tijekom tih igara netko ozlijedi, dječak će upasti u nevolje i vjerojatno biti proglašen agresivnim. Međutim, je li uistinu riječ o agresivnosti i ima li razloga za paniku?

ŠTO ZNAČI BITI AGRESIVAN?

Prema rječničkoj definiciji agresivnosti, to su namjerni napadi ili neprijateljsko ponašanje uzrokovano frustracijom. U stvarnom životu primjeri dječačke agresije mogu biti tučnjave, vrijeđanje i guranje koje završava ozljedom. Agresija je dio ljudskog ponašanja. Sva ljudska bića imaju sposobnost zaštititi se i napadati druge kada se nađu u opasnosti.

ZAŠTO DJEČACI POSTAJU AGRESIVNI?

Ponekad dječaci postaju agresivni jer su jednostavno ljutiti i ne uspijevaju naći drugi način izražavanja svojih osjećaja. Neki se mogu agresivno ponašati, a zapravo uopće nisu agresivni. Dječaci se često igraju agresivnih igara. Problem nastaje samo ako igra izmakne kontroli.

KOMPETICIJA, MOĆ I USPJEH – SASTOJCI DJEČAČKIH IGARA

Mnogi dječaci sve gledaju kroz natjecanje i često se igraju na kompetitivan način. Primjerice, „mogu brže ispucati pikule od tebe“ ili „mogu sagraditi viši toranj od tebe“ ili „mogu trčati brže od tebe“. Ali te igre moći i dominacije nisu nužno agresivne ako im cilj nije izazvati patnju.

FANTAZIJA NIJE AGRESIJA

Česta dječačka fantazija u kojoj ubijaju loše dečke i spašavaju svijet savršeno je normalna. Većina dječaka uzima perec i pravi se da u ruci drži pištolj. Ako se dječaci igraju igre sa superjunacima, promatračima se ona može činiti agresivnom, no dječaku je to samo način da zaštiti svijet od zla. To je normalan način igre koji prestaje biti normalan samo ako dječak opetovano nanosi bol prijateljima ili pak stalno pokušava dominirati. U drugim situacijama postupak jednog dječaka može se protumačiti kao agresivan jer se drugo dijete može uplašiti ili nehotično ozlijediti, a radilo se zapravo o prijateljskoj i zaigranoj gesti. Potrebno je razlikovati namjerne činove agresije od slučajnih agresivnih ispada u igri.

MALO JE DJEČAKA ISTINSKI AGRESIVNO

Iako svi dječaci imaju normalne agresivne impulse koje uče kontrolirati, samo malen postotak iskazuje istinsku agresivnost i teškoće u kontroliranju tih impulsa. To su dječaci koji ne razlikuju maštu od stvarnosti i koji često udaraju, guraju ili zastrašuju drugu djecu. Oni slabo kontroliraju impulse i ne mogu zaustaviti svoje ispade pa su – razlog za zabrinutost. [ IZ DRUGIH MEDIJA | roditelji.hr ]