KOLUMNA ■ INKLUZIVNA UČIONICA [10]
Rođendani, rođendani….
objavljeno: 17. siječnja 2020.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Započela je nastava u drugom polugodištu. Marina mama ispričala je Maru jer će izostati s nastave prvih nekoliko dana zato što su na nekim terapijama. Za vrijeme praznika svojim sam učenicima izradila kolače-mafine…
… od papira s ispisanim datumom rođenja i stavila ih na jedan pano u razredu. Kad su se vratili ponovno u školu, to ih je iznenadilo i zainteresiralo. Stali su ispred panoa i proučavali tko od njih u kojem mjesecu ima rođendan. Kome je iz razreda prvome rođendan i hoće li ih pozvati na proslavu rođendana. Hoće li slaviti samo u razredu ili će organizirati proslavu rođendana u nekoj igraonici?
Sa zanimanjem sam slušala svoje učenike kako o tome ozbiljno pričaju i razmišljaju.
Škola je počela u utorak, a još su u srijedu proučavali rođendane.
Razgovarali su koji im je rođendan do sada bio najzanimljiviji i pričali su o posljednjem rođendanu kojeg su slavili u vrtiću.
Čim sam u četvrtak ujutro ušla u razred učenici su mi rekli da imamo jedan veliki problem, a taj je da naša Mara ima rođendan, a nema je u školi. Moje je srce bilo veliko do neba. Rekla sam im da se ne brinu, jer znam da je našoj Mari rođendan i da ćemo je svakako nazvati tijekom jutra kada ne bude na terapiji.
Dan ranije čula sam se s Marinom mamom i znala sam da je na terapiji do 11 sati i da ćemo je poslije toga nazvati. Tako sam i rekla u razredu: „Ekipo, Mara je do 11 na terapiji, ali poslije ćemo je svakako nazvati!“
Do 11 sati dva puta su me pitali koliko je sati i je li sada vrijeme da nazovemo Maru.
Poslije 11 sati stali smo u polukrug i nazvali Maru.
Pjevali smo joj preko telefona SRETAN ROĐENDAN.
Saznali smo od Marine mame da je sretna, da joj je drago što smo je zvali i pjevali joj te da će drugi tjedan doći u školu.
SUBOTA: sat razrednika i proslava Marinog rođendana.
Crtamo nešto za našu prijateljicu i potpisujemo se na male kartice od kojih smo joj složili narukvicu.
Nakon toga jedna djevojčica iz razreda u ime svih djevojčica slavljenici čestita njen dan. Nakon toga dječak iz razreda u ime svih dječaka iz razreda čestita slavljenici.
Zatim svi zapjevamo Sretan rođendan, Happy birthday, a onda još neku pjesmu po želji slavljenice. Mi smo pjevali Kad si sretan i naravno Hohi poki – Marinu najdražu pjesmu.
Nakon toga častimo se grickalicama, pjevamo i veselimo se.
Moji prvaši ne žele kući. Subota je, nema produženog boravka, ali oni ne bi doma.
Njima je baš lijepo u školi.
PONEDJELJAK, nakon prvog sata, Teo dijeli pozivnice za rođendan. Čujem razgovor u kojem raspravljaju u kojoj je to igraonici, tamo smo bili, tamo je super…. Ne miješam se u njihove razgovore. Drago mi je da razgovaraju, da im je sve to zanimljivo, da se druže i izvan škole.
Nakon toga Mara dijeli pozivnice. A onda nastaje problem. Isti datum, isto vrijeme druga igraonica. Što sada? Vjerujte mi nije mi bilo drago, ali što je tu je. Zovem Marinu mamu i preznojim se – što sada. Mama veli ma nema problema promijeniti vrijeme održavanja.
I tako je Marina mama spasila dva rođendana.
Moji učenici i dalje pričaju o vikendu koji je pred nama i o dva rođendana na koja se spremaju.
……………….
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb
