Jučer-danas-sutra
GDJE SMO MI TO DANAS
Suradnja škola i visokoškolskih ustanova koje obrazuju učitelje
objavljeno: 31. kolovoza 2015.

U svom svakodnevnom radu učitelj komunicira s učenicima nejednakih sposobnosti i osobina te tijeka razvoja. Dakle, već pri samom odabiru učiteljske profesije važno je posjedovati iskreni interes za učiteljsko zanimanje, što pretpostavlja ljubav za rad s djecom i strpljivost za specifičan individualan pristup svakom djetetu.

Osim toga, važne su dobre govorne, a dobrodošle su i stvaralačke sposobnosti. Zato učitelj treba biti emocionalno zrela i socijalno prilagođena osoba s jasnim pozitivnim vrijednosnim stavovima.

Iste su osobine, naravno, poželjne kod studenata koji se odluče za to zanimanje. Stoga bi suradnja i međusobna komunikacija škola i visokih učilišta koja obrazuju učitelje trebale biti na visokoj razini. No, je li to u stvarnosti zaista tako?

Studenti studija razredne nastave na učiteljskim fakultetima studiraju pet godina. Mnogo je to odricanja, učenja, truda, oglednih predavanja, položenih ispita.

PREMALO STRUČNE PRAKSE

U svemu tome premalo je stručne prakse, tj. izravnih susreta s razredom i učenicima. Cilj je stručne prakse omogućiti studentima razvijanje praktičnih aspekata nastavničke kompetencije promatranjem mentorske nastave i osobnim iskustvom samostalnog poučavanja, povezivanje teorijskih spoznaja s konkretnim primjerima u nastavi, razvijanje osjećaja profesionalnosti i profesionalne odgovornosti te stjecanje neposrednog uvida u organizaciju i funkcioniranje obrazovnih ustanova. Međutim, fakulteti nikako ne motiviraju učitelje na takav angažman pa je sve prepušteno entuzijazmu i volji pojedinaca u školama.

KAKO TO FUNKCIONIRA U STVARNOSTI

Student dolazi u školu i obraća se ravnatelju s molbom da odradi stručnu praksu, a ravnatelj ga dalje usmjerava na dogovor s učiteljem/učiteljicom. Učitelj/učiteljica se tijekom boravka studenta u školi uobičajeno pripremaju za nastavu. Njegov/njezin glavni zadatak je organizirati i provoditi odgojno-obrazovni proces, tj. proces učenja.

Učenje u tom smislu obuhvaća stjecanje informacija, znanja i intelektualnih vještina, formiranje motoričkih vještina te razvijanje interesa, stavova, poželjnih karakternih osobina i sustava vrijednosti.

Suvremene spoznaje iz psihologije, pedagogije i komunikologije osjetno su pridonijele napretku procesa poučavanja. Odgojno-obrazovni proces prilagođava se mogućnostima pojedinih učenika, prednost se daje problemskoj, istraživačkoj i projektnoj nastavi, nastavi u prirodi te radu u skupinama.

Pri tome se učitelji služe modernom informatičko komunikacijskom tehnologijom. Upravo će zato, tijekom stručne prakse, učitelj aktivno uključivati studenta u nastavni proces kako bi što bolje doživio razredno ozračje, a od učenika dobio spontanu reakciju i prihvaćanje. Učenicima je, naime, potrebno neko vrijeme da se naviknu na „gosta“ u razredu i budu onakvi kakvi su svakodnevno, tj. spontani.

Student/studentica će pratiti nastavu koliko mu je, ovisno o godini studiranja, propisano te će isto tako održati ogledne satove iz nastavnih predmeta iz kojih mora na toj godini studija.

■ NEDOVOLJNA POVEZANOST I SLABA KOMUNIKACIJA

Učitelj pomaže studentu u pripremi i izvedbi nastavnih satova, daje mu prikladna zaduženja i potiče na samostalan rad, dogovara se sa studentom/studenticom i priprema ih za samostalna predavanja, pregledava i prihvaća studentsku pisanu pripremu ako je uredno napravljena, potiče studenta na razvijanje vještine kritičkog promatranja tuđe nastave te samopromatranja i samovrednovanja vlastitih nastavnih postupaka.

Na kraju učitelj pregledava dnevnik stručne prakse i potpisuje obrazac kojim potvrđuje izvršenje svih studentskih obveza.

Međutim, ako je učitelju potreban dokaz da je bio voditelj stručne prakse, bez traženja, molbe, a najčešće i osobnog odlaska na fakultet, potvrdu o tome neće dobiti. Profesionalno gledano, sve bi trebalo funkcionirati tako da fakultet bez osobnog traženja učitelja pošalje navedene potvrde na adresu škole u kojoj je student bio na praksi. Bilo bi to očekivano već samom činjenicom da je stručna praksa propisana pravilnikom na fakultetu te se u njemu navode obveze studenata i voditelja.

Tako se, prema opisanom, stječe dojam nedovoljne povezanosti, suradnje i komunikacije učitelja i škola s visokoškolskim ustanovama koje obrazuju učiteljski kadar.

Iz škola, kao potvrda tome, često dolaze upozorenja vezana uz nedostatne kompetencije koje budući učitelji moraju steći tijekom inicijalnog obrazovanja, gdje se posebno ističu komunikacijske vještine, ali i upozorenja vezana uz važnost karakternih osobina učitelja i nastavnika.

DA JE VIŠE SURADNIČKOG ODNOSA BILO BI BOLJE

Područje obrazovanja učitelja koje bi bilo zasnovano na suradničkim odnosima škola i visokoškolskih institucija sigurno bi pridonijelo boljoj osposobljenosti za profesiju budućih učitelja.

Osim tijekom formalnog obrazovanja, prema mišljenju sveučilišnih nastavnika, jača suradnja treba postojati i u programima stručnog usavršavanja iz prakse.

Trenutačno prema podacima istraživanja fakulteti sudjeluju s manje od pet posto u daljnjem razvoju kompetencija učitelja koje su sami obrazovali za ulazak u profesiju. Vjerojatno je pretpostaviti da učitelji očekuju više.

Zato je nužno osigurati povezanost visokoškolskih institucija s učiteljima u školi putem razmjene iskustava, novosti iz područja metodike, didaktike, struke itd., a sve radi poboljšanja i ostvarivanja ciljeva razvoja učeničkih kompetencija. Suradnja bi se mogla uspostaviti uključivanjem škola u različite istraživačke projekte ili programe stručnog usavršavanja učitelja.

Uključenost profesora s fakulteta u stručne skupove učitelja za sada je relativno mala, a razlozi za to su često financijske prirode.

Na stručnim skupovima učitelja profesori s fakulteta ponekad održavaju predavanja koja su najčešće zanimljiva, svrhovita i poticajna.

Nekada učitelji za potrebe istraživanja popunjavaju ankete. Tom se prilikom često može primijetiti neusklađenost pitanja u anketi i stanja u školama jer su pitanja sastavljana nakon proučavanja stručne i znanstvene literature, a ne na osnovi poznavanja stanja u školama. Zato se učitelji često nađu u nedoumici što odgovoriti na neko pitanje pa su i rezultati ankete možda diskutabilni.

Studenti koji dolaze obaviti stručnu praksu mogli bi tako biti odlična poveznica između fakulteta i škole. Kada bi fakulteti pokazali zanimanje za škole u kojima su studenti boravili postavljanjem nekoliko pitanja o, na primjer, veličini, opremljenosti, broju učenika i slično, stvari bi bile puno jasnije. To bi ujedno potaknulo i povezivanje, suradnju i neposredniji odnos fakulteta i profesora s učiteljima.

POŽELJNO BI BILO…

Dakle, nedostaju, prije svega, mehanizmi koji bi ojačali i osigurali suradnju te uvijek nužnu financijsku potporu.

Poželjno bi bilo sa školama osmisliti modele suradnje u kojima bi obje strane zadovoljile svoje potrebe.

Tako bi se unaprijedilo odgojno-obrazovni sustav na više razina.

Učitelji bi surađujući s fakultetima i profesorima napredovali na stručnoj i profesionalnoj razini, studenti bi više vremena provodili u školama na nastavi, a realizacijom zajedničkih projekata najviše bi dobili učenici, čiji bi razvoj i obrazovanje trebali biti u fokusu svih navedenih sudionika.

No, gledajući sadašnje stanje na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, na takvu ćemo suradnju i komunikaciju čekati još neko vrijeme jer, nažalost, svim sudionicima treba puno vremena da u središte svojih interesa stave učenika.

………………………………..

Autorice:

Mirela Bedeniković Lež i Željka Ivošević

..……

O AUTORICAMA | Mirela BEDENIKOVIĆ LEŽ, učiteljica je razredne nastave i engleskog jezika u zvanju učitelja mentora u OŠ Klinča Sela sa 18 godina radnog iskustva. Na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala je odgojne znanosti s temom uključenosti roditelja u školski uspjeh djeteta. U radu s učenicima provodi razne projekte, poput eTwinninga, koji kod djece potiču maštu i znatiželju, razvijaju komunikaciju i unapređuju informatičke vještine.

Željka IVOŠEVIĆ, učiteljica je razredne nastave i prirodoslovlja u zvanju učitelja savjetnika u OŠ Klinča Sela. Ima 30 godina radnog iskustva. Organizira i provodi stručna usavršavanja za učitelje kao županijska voditeljica. Koordinatorica je Eko škole. S učenicima provodi različite nastavne aktivnosti i aktivnosti izvan učionice u svrhu razvoja ekološke osviještenosti, promoviranja zdravog života, bavljenja sportom…

…….