Iz stranih medija
■ SUVREMENO OBRAZOVANJE ■
Tehnologija će promijeniti načine poučavanja u školama… Zar stvarno?
objavljeno: 15. svibnja 2023.

„Ako nemamo jasnu namjeru, tehnologija se može svesti na digitalni radni listić koji poučavatelju ograničava moć povezivanja s učenikom, osiguravanja povratnih informacija i vodstva te prepoznavanja potrebne potpore s obzirom na ciljeve učenja i poučavanja.“

Učiteljica i autorica Katie Martin prisjeća se koliko je bila iznenađena kada su joj učenici, nakon što su svi do jednoga dobili vlastito prijenostno računalo, izjavili da im nedostaje interakcija s njihovim učiteljima.

Tehnologija ima svoju ulogu, ali ne bi smjela biti primjenjivana kao zamjena za učitelja i njegovo povezivanje s učenikom.

Članak Technology Should Change How We Learn in Schools. Is It? objavljen je na mrežnim stranicama Katie Martin.

U posljednjih nekoliko godina, osobito dok su škole bile pod mjerama u vremenu  pandemije, tehnologija je postala općezastupljenom u školama. Nastavni program, poučavanje, ocjenjivanje i komunikacija često su se olakšavali tehnologijom i njezinim oruđima. Ta oruđa mogu biti moćna te vjerujem da pristup usmjeren na učenika koji je poosobljen, utemeljen na kompetencijama, autentičan, uključiv i nepristran, zahtijeva tehnologiju koja će biti potporom učiteljskoj ulozi koja je u stalnoj promjeni i napredovanju.

Međutim, kao i kod drugih nastavnih praksa, nužno je ispitati kako se tehnologijom služimo u svrhu postizanja željenih ciljeva.

Ako nemamo jasnu namjeru, tehnologija se može svesti na digitalni radni listić koji poučavatelju ograničava moć povezivanja s učenikom, osiguravanja povratnih informacija i vodstva te prepoznavanja potrebne potpore s obzirom na ciljeve učenja i poučavanja.

Kada su prekomjerno okruženi tehnologijom, učenicima nedostaje interakcija s učiteljima

Sjećam se istraživanja koje se u obrazovnom okrugu provodilo nakon što je svaki učenik dobio vlastito prijenosno računalo. Anketirali smo učenike i – očekujući da će biti oduševljeni mogućnošću pristupa tehnologiji te odabira vlastita tempa rada i načina – saznala sam da im nedostaje interakcija s učiteljima. Ostala sam zapanjena.

Nisam isprva razumjela o čemu govore, no nakon što sam pratila njihov rad, shvatila sam što se događa. Program se provodio mrežno, a učitelji su njihov rad počeli pratiti sa svoje  strane računala. Interakcija licem u lice bila je u padu dok su digitalni zadatci rasli.

Kako se učiteljska uloga mijenja i napreduje, tako međuljudsko povezivanje i vođenje vrijedi više – ne manje – no ikada prije.

Katie MARTIN

Površinski gledano, „digitalna preobrazba“ bila je uspješna. Učitelji i učenici bili su na mreži. Učitelji su pratili programske upute te su preuzimanje nastave i vježbi prepustili tehnologiji. Rezultat se sveo na individualno učenje učenika za računalima te komunikaciju s učiteljima u odjeljku za razgovore (također na računalima). Umjesto osnaživanja učenika i iskorištavanja stručnosti učitelja, došlo je do smanjenja interakcije i učeničkih ulaganja (kao i učiteljskih).

Iako nastavni programi imaju mogućnost osiguravanja uputa, nastave te upravljanja digitalnim povratnim informacijama i ocjenjivanjem, to ne znači da je to put stvaranja smislenoga iskustva učenja. Vrijednost učitelja počiva u mogućnosti povezivanja s učenicima, njihovu usmjeravanju i vođenju, a ne u pukom nadgledanju digitalnoga procesa.

Iskustva oblikovana s namjerom

Nedavno je u mojem podcastu gostovala Catlin Tucker i jedna od mnogih stvari vezanih uz Catlinin rad koje osobito volim, njezin je pristup mješovitu učenju. Nije usredotočen na alate ili mrežni nastavni program, već počinje od vlastitih ciljeva učenja te oblikuje uravnotežene mogućnosti za aktivno mrežno i klasično učenje.

Pitanje ne glasi: „Služimo li se tehnologijom?“, nego: „Kako organizirati vrijeme i alate da pritom osiguramo iskustvo učenja koje će učenicima omogućiti napredovanje u znanju i vještinama, produbljivanje mišljenja te dobivanje povratnih informacija koje su personalizirane i autentične?“ Sama tehnologija rijetko će biti dovoljna, kao što sam napisala u knjizi Inovacije usmjerene na učenika: „Kako se učiteljska uloga mijenja i napreduje, tako međuljudsko povezivanje i vođenje vrijedi više – ne manje – no ikada prije.“

Jednom kada su planovi dovršeni, a učenici raspolažu jasnim kriterijima prema kojima će raditi primjenjujući tehnologiju kako bi pristupali izvorima, ispunjavali zadatke te radili vlastitim tempom, otvorit će vam se prostor za pomak od standardizirane nastave s cijelim razrednim odjelom u autetične, personalizirane i na kompetencijama utemeljene oblike nastave kao i stvaranje prostora za povezivanje s učenicima i njhovo vođenje na nove i drukčije načine.

Tri načina povezivanja

♦  Pozdravljanje učenika pri ulasku u učionicu

To je jedan od mojih omiljenih načina povezivanja s učenicima. Uvijek ih pozdravljam dok ulaze u učionicu tako da već pri ulasku mogu vidjeti kako su te postići najviše što mogu od nastave koja slijedi. Nema to baš nikakve veze s tehnologijom – već je riječ o dobroj praksi koja mi pomaže odrediti u kojem smjeru treba ići tijekom nastave.

♦  Mini-sastanci

Pojedinačni razgovori s učenicima nisu mogući ako vrijeme provodite na frontalnoj nastavi poučavajući cijeli odjel. Ako im izvore učinite dostupnima uz pomoć tehnologije, možete to vrijeme iskoristiti za susrete s učenicima kojima je to potrebno. Dok učenici rade, možete porazgovarati s pojedinim učenicima da biste provjerili kako napreduju, pohvalili njihove uspjehe ili stekli uvid kako su te na taj način izgradili odnos u kojem će se učenici osjećati viđeno i cijenjeno.

♦  Rad s manjim skupinama

Stvaranje manjih skupina čiji su članovi povezani interesima, ciljevima, postignućima ili potrebama odličan je način susreta licem u lice te provjere što učenici znaju i mogu učiniti, poučavanja dijelova sadržaja koji su im ciljano potrebni te prikupljanja povratnih informacija.

Učitelj poznaje svoje učenike

Tehnologija učenicima može pomoći preuzeti odgovornost za vlastito putovanje te njihovo učenje rasprostrti unutar i izvan učionice. Tehnologija ne može zamijeniti učitelja koji poznaje svoje učenike, ne može izgraditi odnose, poticati učenike na sljedeće razine, ni stvarati zajednicu u kojoj će svaki učenik osjećati pripadnost.

Kada se alatima koje nam pruža tehnologija služimo ciljano, možemo iskoristiti najbolje od obje dimenzije: ljudsku prisutnost i tehnologiju, a to je ključno u stvaranju smislenih iskustava učenja za naše učenike.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Katie Martin –   profesorica engleskoga jezika i umjetničke skupine predmeta u srednjoj školi, doktorica pedagoških znanosti u polju nastavnih programa i poučavanja, autorica knjige Inovacije usmjerene na učenika, savjetnica u obrazovanju i voditeljica programa stručnoga usavršavanja  ■ SAD: Katie Martin – mrežne stranice namijenjene obrazovnim temama ■ izvornik: katielmartin.com